Bus na kat, kat nizak, udaram glavom u plafon dok se pokušavam izvući iz debele buhtla-jakne, sjedam i otkrivam da nemam puno mjesta za noge, teta ispred mene bez pitanja pokušava dodatno smanjiti taj prostor, ali nakon pola centimetra nalijeće na moja koljena koja se baš bezobrazno ne žele maknuti. Shvatila je da nema prostora i da je udarila u nekog živog, ali ostala je mrtva-hladna i nije se udostojila okrenuti i isprićati…Pišem minus u virtualnu bilježnicu i pamtim njenu trajnu zurku da je po mogućnosti pri izlasku zveknem pod rebra. Ne doživljavam pretjerano svoju dragu koja također živčani do mene zbog skučenog prostora i nemoguanosti rastezanja, već se koncentriram na razmišljanje o ničemu, da probam čim prije zadrijemat. Zašto vozać staje svakih dva sata na sat vremena?! Bezveze.. Noć se razvukla u veliko stajanje i mutna jureća svjetla u rijetkim trenutcima buđenja.


Dan me zatiće na parkingu nekog mega odmorišta germanskog tipa, snenog i kratkovidnog, pa se uz pomoć moje drage krećem prema zdanju koje je toliko veliko i ružno da mi ni moja minus 5,5 dioptrija ne može pomoći da izbjegnem lagani horror izazvan hladnoćom iste…U WC-u stavljam leće i čitam natpis na 4 nerazumljiva jezika, dešifriram tek poljsku verziju- Zabranjeno pranje zubi…OK..Žvake-komada 2- kreću u opticaj. Nemam volje ni za kakao, ali ipak srčem da mi vrijeme brže prođe.

Beč je velik, čist i hladan..Valjda zato što je zima i sve je sivo…Poslušno u stilu malog pačića pratim na svu sreću zanimljivu turistićku vodičicu i blejim u spomenike i pročelja zgrada.. Drugi garant vide umjetnost, a ja mumljam da su mase kmetova u cijeloj monarhiji za sve ovo krv pišale stoljećima i iz relativno sigurne pozicije potomka plavokrvnih mislim si koji je to apsurd, da se potomci tih istih sada dive megalomanskim nastojanjima rodoskrvnih bastrda da postanu besmrtni..Čak su to nastojali do te mjere da im se balzamirani organi čuvaju u 3 razlieite crkve u središtu grada…Bolesno…Ali izgleda da su uspjeli… « A ovo umjetničko djelo arhitekture je dao sagraditi car…» Dao sagraditi..a tko ga je plaćao i gradio? ..mjkuimburžujsku…. Gegamo se prema katedrali , a meni u glavi odzvanja « Ako nemaju kruha, dajte im kolaća»
Zaključujem da sam preopterećen socijalnim temama kroz stoljeća, sljedeći zaključak je da se ništa nije promijenilo kroz ta ista stoljeća osim što mi više ne muzemo krave nego lupamo po tastaturi i ne umiremo od TBC-a , nego od raka uslijed zagađenja, zračenja i stresa, ali nas muzu i dalje slični „igrači“, jedva primjećujući arhitektonsko remek djelo u obliku katedrale sv.Stjepana, koju su na kraju drugog svjetskog napola srušili jenki bombarderi, pozdravljam se sa dragom i ostavljam je s mamom da se mogu u miru kulturno uzdizati dok proučavaju slike starog flamanskog majstora Rubensa, meni osobno vrlo dragog čičice koji je zbilja znao slikati za razliku od mase današnjih „umjetnika“, ulijećem u podzemnu i krećem prema Schönbrunn parku… Gledam ljude u vlaku.. Mislim na kolaće…

Izlazim iz podzemne i čudim se kako sam sigurno negdje trebao poništiti ovu kartu za Metro koju sam tako nadobudno kupio, sklepavajući dobrih 50% njemačkih riječi koje znam u izraz - Bite cvaj Karten fur die u-bahn, danke...čovjčee..opet sam progovorio čudnim jezikom zbog ribetina..ovo mi pomalo ulazi u naviku u ovoj Austriji..ali- di je aparatia za cvikanje? Hmm..ovo nije zet-ov tramvaj i ovo mi nije prvi put da se vozim u metrou, ali zašto se ne mogu sjetiti kako se cvikaju karte...ma dobro..nije bitno..možda je danas badava..Oho! Zapreka u prolazu u vidu 4 (?) kontrolora koji gledaju da li su karte poništene..Toliko germanskog ipak razumijem da shvatim da sam trebao poništit na ulazu u stanicu, ne moraš me tak grdo gledat čovjčee..Pokušavam materinji jezik..promašaj..nema „našegovorećih“ ..čudno, pa 4 su na hrpi, kako to da bar jedan od njih nije „ex-jugoslawien“? ..Ma..super..zavlačim duboko u arhivu i meljem: „ Bitte, ih geggen cu der zoo, und ih habe cvaj karten, aba niht gleden ni vidjelen wor bis der cviken mashinen“ .. Da se ne nateže sa mnom , upisao je penkalom kad sam i gdje ušao i pustio me sa vidno uočljivim prezirom u pogledu ( koji znači „neuki balkanac“ pretpostavljam). Ajd ti objasni neukom germanu da se kod nas metro planira od 1970-tih, predviđa se izgradnja do 2030-tih, a navjerojatnije će proraditi 2070-tih.. Spori smo, al temeljiti...
Odgrabio sam još tih par koraka od stanice do ulaza u park o kojem sam svako malo pa opet slušao od djetinjstva..Pa super, pa prekrasan, pa sjajan...Godišnje doba mu je očigledno ukralo puno sjaja..Okljaštrene grane i suhi grmiai zbilja ne djeluju pretjerano zanimljivo iz perspektive riboljubca koji je nakon previše sati putovanja na korak do cilja...Ulaza u Zoo...
Sa izrazom potpune nezainteresiranosti pljujem 12 eura za kartu koja čak ne uključuje sve sadržaje Zoo-a...Boli me briga, niš me drugo pretjerano i ne zanima osim ove sitne kućice desno od ovog krajnje desnog ulaza (preporučam da se , ako planirate, prije puta informirate na web sajtu zoo-a u vezi položaja određenih sadržaja) . A ostalo su slike...