U posjeti ciklidima - Urugvaj
- Detalji
- Napisao/la Marko Lenac
- Hitova: 6454
Nakon toliko mnogo godina s mojim ljubljenim ciklidima, nakon mnogo putovanja po Europi u ime ciklida, uvijek prikupljajući nove vrste, posjećujući nova mjesta, učeći nove stvar, i najljepše – stječući nove prijatelje, konačno sam dobio priliku poći na svoj prvi sakupljački put. Zašto sam odlučio otići u Urugvaj? Duga je to priča puna slučajnosti, ali razlog je u stvari mnogo začuđujućih vrsta ciklida, prekrasna priroda, sigurna zemlja (potpuno drugačije od ostatka Južne Amerike), subtropska klima (kao što je u Portugalu) i relativno jeftin put.
Svojim fotografijama sam pokušao donijeti vam dio osjećaja i dio ljepote ove divne zemlje.
Urugvaj je zemlja u jugoistočnom dijelu Južne Amerike. Ima oko 3.5 milijuna stanovnika. S površinom od 176 215 km2, druga je najmanja južnoamerička država, nakon Surinama. Klima je subtropska sa zimskim temperaturama od 5 do 12 C.
S ihtiološke strane, Urugvaj dugo nije bio istraživan. Tek u proteklih nekoliko godina su ihtiolozi poput Svena O. Kullandera, Antona Lamboja i ostalih, posjećivali Urugvaj i otkrili ogroman broj ribljih vrsta do sada još neopisanih ili čak nepoznatih u znanstvenom svijetu.
Dijelovi koje smo posjetili:
• Trenta y Tres, područje je kroz koje protječe rijeka Olimar. Nalazi se u istočnom Urugvaju. Taj je predio bio teško poplavljen godinu dana prije nego što sam bio tamo, a kad smo došli, voda je bila niska i lov na ribu je bio vrlo jednostavan.
• Cerro Largo, točnije, lokalitet Paso del Centurion. Ovo područje zemlje je skoro u potpunosti nenastanjeno. Jedan je od najudaljenijih dijelova Urugvaja gdje je moguće diviti se brojnoj ihtiofauni i stvarnim atlantskim šumama (na Portuglaskom: Mata Atlântica). Glavna je rijeka Yaguaron s mnogim pritocima i malim isušenim koritima (Arroyo).
• Tacuarembó, gdje smo posjetili lokalitet Ansina na rijeci Tacuarembó.
• Maldonado, Laguna del Diario, mjesto je koje je i veliki Darwin posjetio na svom putovanju.
• Durazno, gdje smo posjetili rijeku Yi i područje Paso San Borja.
• Canelones, tu je bila baza našeg putovanja, a i posjetili smo rijeku Sarandi
1. dan (24. stuedni 2007.)
U zrakoplovnoj luci nas je dočekao Felipe, naš vodič. Stigao sam u njegovu kuću u Salinasu i susreo se sa svojom grupom i s prvom grupom iz Amerike koja je sakupljala životinje u proteklih 10 dana. Imali smo navečer roštilj i priliku da se svi upoznamo. Bila je to velika mogućnost za „novaka“ poput mene, da doznam mnoge savjete o sakupljanju riba u prirodi. Tu smo noć proveli u Salinasu, u lijepoj unajmljenoj kući.
2. dan (25. studeni 2007.)
Rano ujutro krenuli smo u Paso del Centurion u Cerro Largo-u. Putem smo stali na prvoj točki lova na ribe u Depatremento Treinta y Tres na rijeci Olimar. Lovili smo mrežama potegačama i mrežama na bacanje te ulovili prekrasne Gymnogeophagus labiatus i Gymnogeophagus gymnogenys. Također, bilo je mnogo Loricaria sp., Loricaride sp., Corydoras paleatus, Astyanax, pa čak i Characidium-a. Divili smo se i echinodorusima u cvatu. Putujući dalje, uživali smo u krajoliku i zemlji, a rano navečer, nakon putovanja od oko 460 km, stigli smo u Centurion. To je grad na granici s Brazilom, uz rijeku Yaguarón. Tu smo postavili kamp. Dok smo bili ovdje, imali smo lokalnu obitelj koja se brinula za nas i našu prehranu. Imali su i jedini telefon u krugu od 30 km te imaju i ugovor po kojemu netko od njih mora biti uvijek kod kuće u slučaju hitnih slučajeva.
3. dan (26. studeni 2007.)
Ujutro nas je probudio pijetao. Nakon tradicionalnog doručka s „leche“ (mlijekom) krenuli smo u Arroyo Ceibalito, područje na kojoj obitava vrsta Australoheros sp. Red Ceibal. Osim te vrste, uhvatili smo i Charachidium, Loricaria sp. te neke ribe-duhove skrivene pod lišćem vodenih biljaka. Kasnije navečer posjetili smo dio Arroyo Ceibalito, koji se nalazi na fotografiji u knjizi Thomasa Weindnera i tu smo promijenili vodu našim ribama. Sjajna je stvar u Urugvaju da su gotovo svugdje parametri vode gotovo identični te omogućavaju sigurno mijenjanje vode našim ribama uz minimalne gubitke.
Kasnije smo prikupljali ribe u Cañada del Vigia gdje smo ulovili neke prekrasne Gymnogeophagus labiatus, Crenicichla punctata i neke Australoheros sp.
Arroyo Yerbalito je još jedno prekrasno mjesto koje smo poslijepodne posjetili. Kako je nemoguće do tamo doći autom, naš je vodič, Felipe, unajmio traktor i vozača koji je prevezao i nas i našu opremu. Bila je to krasna avantura, a mjesto je bilo jedno od najljepših koje smo posjetili. U plitkoj vodi bilo je moguće promatrati mužjake kako paradiraju pred ženkama i hareme ženki kako se skupljaju oko nekog velikog dominantnog mužjaka. Obale su bile odsječene i meke, a dno je bilo pokriveno kamenjem i oblucima. Ulovili smo legendarnog Gymongeophagus labiatus Yerbalito. Bilo je to odlično mjesto za ulov Crenicichla punctata i cf. saxatilis, Gymnogeophagus gymnogenys, mnogo Characidiums i Ancistrus sp.
Navečer smo lovili na rijeci Yaguaron. Ulovili smo uglavnom Pimelodus sp. i Loricaria sp., ali smo uz to uživali u nebu prepunom zvijezda, onakvom kakvo se može vidjeti samo kad ste udaljeni stotinama kilometara od civilizacije.
Te smo noći ponovno kampirali. Zvukovi noći su bili zapanjujući. Mogli su se čuti konji i neobični ljubavni zov žaba.
4. dan (27. studeni 2007.)
Nastavili smo prikupljanje na jednom od najudaljenijih, ali i najspektakularnijih područja Urugvaja.
Prvo mjesto koje smo posjetili bila je Laguna del Molle. Mjesto je poznato kao dom urugvajskih kilia, živorotki (Yenincia sp.) i Characidium-a. Ovdje nismo našli niti jednog ciklida, ali po Felipeovim riječima i riječima prof. Joerg Alberinga, ovdje je moguće naći G. rhabdotus, G. gymnogenys, Geophagus cf. brasiliensis, Cichlasoma sp. "Centuruion" i Crenicichla cf. saxatillis "Laguna del Molle".
Pokraj lagune teče rijeka Yaguaron koja je granica između Urugvaja i Brazila. Preplivao sam je i tako posjetio Brazil. Granica je potpuno neformalna. Iskoristili smo ove duboke vode za brzo kupanje.
Ulovili smo ondje Crenicichla punctata, Gymnogeophagus labiatus igymnogenys, Loricarids, Pimelodus sp. itd. Isprobali smo sreću s velikom mrežom i tako ulovili neke prilično velike Hoplias, Loricarids i veliku vodenu kornjaču!
Te smo noći ponovno kampirali na istom mjestu.
5. dan (28. studeni 2007.)
Rano, nakon doručka, odvezli smo se u grad Melo i od tamo cestom broj 26 do Ansine.
U Melou smo stali izvan grana na Arroyo Convento. Voda nije bila baš najčišća, ali smo ulovili neizmjerno lijepog duboko žutoga Gymnogeophagus gymnogenys. Tu smo ulovili i neke Gymnogeophagus iz grupe rhabdotus.
Oko 10.30 smo se dovezli do Arroyo Frayle Muerto. Ovdje smo u pustoši ulovili Gymnogeophagus iz grupe rhabdotus i dali mu naziv sp. Frayle Muerto. Karakteristika mu je plavo-zeleno obojeno tijelo metalnog sjaja, kakvo nismo vidjeli niti na jednom drugom mjestu. Tu je bilo mnogo rakova iz obitelji Aegla.
Kasnije tog jutra smo stigli do Arroyo Sauce. Mrežom potegačom smo ulovili prekrasne Gymnogenys-e. Svugdje uokolo su cvali Echinodorus uruguayensis.
Štapom smo ulovili neke primjerke aff. rhabdotus, Corydoras paleatus, tetre i Crenicihla punctata. Ovdje nam je Felipe popravio i mrežu potegaču.
Pola sata kasnije stali smo uz baru odsječenu od korita zbog sušne sezone. Pronašli smo neke, vjerojatno potpuno nove, varijetete Australoheros, Gymnogeophagus iz grupe rhabdotus, tetre, neke male kozice slične Caridina, Crenicichla cf. saxatilis.
Ovom smo mjestu dali naziv Pozo de las Tortugas (u ime našeg putovanja), jer smo našli i dvije malene kornjače u plitkoj vodi.
Oko 12.00 smo stigli do rijeke Caraguatá. Pod mostom smo promijenili vodu ribama. Kasnije smo u sjeni mosta ručali. Poslije, loveći mrežom na bacanje, s blatne riječne obale, smo ulovili Gymogeophagus n. sp. "Tacuarembó", i „lenguado“, lokalnu slatkovodnu ribu-list. Između smo ulovili i neke Characidium i Corydoras sp.
Ansina je 160 km od Mela. Kasnije smo stigli tamo i ostali preko noći. To je mali grad bez hotela. Naš vodič, Felipe Cantera, uredio je da, dok ondje sakupljamo ribe, možemo boraviti u unajmljenim sobama. Velika stvar u tome je što su te sobe bile svega 50 m od rijeke Tacuarembo, tako da je bilo vrlo lako sakupljanje i održavanje vode ulovljenim ribama.
6. dan (29. studeni 2007.)
Nakon dugog opuštajućeg doručka, s obzirom da smo bili iscrpljeni od prošlih dana intenzivnog prikupljanja, ostali smo u Ansini. Rijeka Tacuarembó, najveća je rijeka ovog područja s vrlo bogatim ribljim fondom. Pronašli smo Gymnogeophagus tiriparae (tada se nazivala sp. San Borja), Gymogeophagus n. sp. "Tacuarembó“, Crenicichla minuano, missioneira, sp. Gaucho i scoti, Corydoras sp. , tipa paleatus s vrlo atraktivnom bakrenom bojom tijela, Banjo somiće, Loricaride i uvijek prisutne Astyanax-e. Prikupili smo i Australoheros „crvenih prsa“ koji pripada tipu facetum.
Rano poslijepodne smo se odvezli natrag u Salinas. Nismo imali vremena, a niti mjesta, za sakupljanje duž puta u Durazno – oko 200 km od Salinasa. Nismo imali vremena niti za prikupljanje na rijeci Yi. No, odlučili smo se na dodatni put u to područje tijekom sljedećih dana. Vratili smo se u Salinas kasno tu večer i ondje prenoćili.
7. dan (30. studeni 2007.)
Taj smo dan odlučili pogledati obalu Maldonado's uz Atlantski ocean. Posjetili smo Punda del Este, turističko mjesto koje se potpuno razlikuje od ostatka Urugvaja jer izgleda kao mjesto u SAD-u. Mjesto je prepuno turista iz Južne Amerike, ali i cijelog svijeta. Moram priznati da većina nas nije bila oduševljena jer više uživamo u prekrasnoj netaknutoj prirodi drugog dijela Urugvaja. Jedina stvar u kojoj smo doista uživali bile su bikini-zone po cijeloj plaži ;).
Na povratku u Salinas, stali smo prikupljati na Laguna del Diario, mjestu koje je, kako sam već spomenuo, posjetio i veliki Darwin tijekom svog putovanja. To je mjesto doista prijateljsko, no, što je najbolje, to je mjesto za prikupljanje tipičnih varijeteta pojedinih vrsta. Ondje smo ulovili i neke živorotke.
Kasnije smo prikupljali na rijeci Sarandi. Tražili smo neke primjerke grupe rhabdotus, Gymnogeophagus sp. Sarandi. Kako je voda bila vrlo visoka, nismo imali previše sreće te smo prikupili samo nekoliko primjeraka, samo ženke. Što se mene tiče, uvijek ću se sjećati tog mjesta kroz jedno od najtežih zapinjanja mreža na ovom putovanju. Ondje sam više od pol sata pokušavao osloboditi zapelu mrežu dok su mi se suputnici smijali. Mislim da postoji čak i neki video toga....
8. dan (1. prosinac 2007.)
U ovaj poseban dan odlučili smo se za put u Durazno (200 km od Salinasa), na rijeci Yi. Točna lokacija je bila Paso San Borja. Od svih prekrasnih mjesta koja smo posjetili na svom putovanju, zasigurno je ovo bilo posebno i ondje sam zaista uživao. Prekrasna priroda, topla voda i sve vrste o kojima sam sanjao! Uz sjajno društvo Felipeove žene Helen, sakupili smo sljedeće vrste:
• Crenicichla missioneira
• Crenicichla cf. saxatilis
• Crenicichla minuano
• Gymnogeophagus gymnogenys Yi
• Gymnogeophagus tiriparae
• Ancistrus sp.
• Loricarids
• Bunocephalus sp.
• Corydoras sp.
• Hoplias sp.
• Tetras
• Astyanax
Nakon toga smo imali odlično roštiljanje uz rijeku Alvaro. Brzo smo pojeli zbog ljepote mjesta i nije bilo vremena za gubljenje. Lov željenih minuanos (ne znam što je to???) bio je vrlo težak jer žive ispod kamenja. U 100 bacanja mreže možete uloviti možda jednoga minuana. Otkrili smo da žive zajedno s njima i veći Crenicichla missioneira. Velikom mrežom smo ulovili i neke ribe za večeru. Uživao sam u malim brzacima, plitkim i dubokim vodama cijeli dan. Ondje smo našli i prekrasnog San Borja Gymno. Mužjaci imaju istaknuto čelo drugačije od drugih Gymn-a i baš su bili u reproduktivnom razdoblju. Prekrasna slika! Enrico, moj talijanski kolega, bacio je mrežu ispod nekih grana i ulovio par Lirocardisa sp. većih od 30 cm. Vrlo je interesantno njihovo ponašanje ukoliko napuste obalu. Uvijek krenu ulijevo, suprotno od smjera vode, uvijek se okrećući u smjeru vode i plivaju natrag u rijeku. Vidjeli smo i noseću ženku Hopliasa uz obalu rijeke kako pazi na svoje mladunce.
Na kraju ovog sjajnog dana posjetili smo Club de Acuaristas Uruguay. Tamo smo se počastili sjajnom urugvajskom govedinom na roštilju. Zanimljivo je da većina urugvajskih akvarista ne drži svoje domaće vrste riba i najviše uživaju u karasima i diskusima. U stvari, oni čak i ne prepoznaju svoje domaće ribe i iznenađeno reagiraju kad gledaju fotografije koje smo napravili tijekom svog putovanja.
9. dan (2. prosinca 2007.)
Otputovali smo u Montevideo. Bila je to prilika za nabavku nekih suvenira i za razgledavanje jedne od najljepših južnoameričkih metropola. Bili smo na velikoj tržnici, mjestu gdje možete kupiti sve – od žive ribe do antiknog ormarića. Ribe koje se prodaju na tržnici vrlo su niskih cijena. Urugvaj je i zemlja gdje jako vole pse – procjenjuje se da ondje živi dva psa po osobi. Nisam nigdje niti jednom vidio slobodnu mačku, što je dobro, jer Urugvaj može biti ponosan na svoje očuvanje ptičjeg svijeta. Na ulicama je bilo mnogo štenaca za kupiti, a mačke koje smo kasnije vidjeli su bile u kavezima da bi bile zaštićene od pasa.
10. dan (3. prosinca 2007.)
U 8.00 ujutro započeli smo pripreme naših riba za putovanje. Do 14.00 bile su sve zapakirane, a veterinar je potpisao moje izvozne papire. Sve oko dozvola i sanitarnih potvrda je učinio Felipe, što je bio najdosadniji dio posla. Sad samo 30 sati leta i kod kuće sam!
Zašto posjetiti Urugvaj? Ako volite ciklide i divljinu, imate mnogo razloga da ga posjetite. Nema boljeg mjesta za otkrivanje novih vrsta i varijacija. Naravno, vaš bi vodič morao biti Felipe. On je sve učinio tako lakim jer poznaje prava mjesta, prava staništa riba i prave metode lova na ribe. Njegovo je iskustvo neprocjenjivo. Mnogo puta mi se dogodilo da sam lovio na nekom mjestu bez uspjeha, pa bi mi Felipe rekao da se premjestim samo 5-10 m gdje bi mi se mreža napunila u trenu! Uz ciklide, divio sam se stotinama drugih riba, kolibrićima, papigama, kornjačama, paucima, gušterima, zmijama i mnogim drugim životinjama (osim armadilla). To je za mene nezaboravno! Bilo je to i opuštajuće i zanimljivo. Veliki uspjeh!
Prije odlaska u Urugvaj, svi su mi pričali ružne stvari o Južnoj Americi, ali nakon boravka u Urugvaju 10 dana, na najizoliranijim mjestima od glavnog grada, jedino što mogu reći jest da je Europa za mene mnogo opasnija. Ljudi su tamo izuzetno prijateljski. Postoje svega dvije nemoguće stvari kad ste u Urugvaju. Prvo, nemojte se udebljati – hrana je nevjerojatna, a drugo, nije moguće posjetiti Urugvaj samo jednom....
Na kraju želim zahvaliti Antonellu Perinu, Felipeu Cantera, Basu Pels, Enricu Catani i svima drugima koji su mi pomogli i dali mnogo neprocjenjivih informacija.
