Općenito o morskim kornjačama
- Detalji
- Napisao/la Tito
- Hitova: 21915
U svim toplim i tropskim dijelovima mora možemo naći morske kornjače. Svoj cijeli život morske kornjače provode u moru. Jedino zenke izlaze na kopno da bi polegle jaja i odmah nakon toga se vratile u sigurno more. Mužjaci nikad ne napuštaju vodu. Sve kornjače mogu živjeti bez problema daleko na otvorenom moru, iako većina vrsta živi blizu obala jer im to olakšava parenje i traženje hrane. Jedino Lepidochelys olivacea i Dermochelys coriacea provode svoj život daleko od obala u otvorenom moru.
Ovisno o vrsti, morske kornjače dostignu veličinu od 1 do 2 metra. Najmanju predstavlja vrsta Lepidochelys kempii, koja je ujedno i najrjeđa i najugroženija vrsta morskih kornjača. Najveća vrsta je Dermochelys coriacea. Ona ujedno predstavlja i najvećeg gmaza koji se još danas nalazi na svijetu. Hrana im se sastoji od medusa, algi, rakova, školjki, manjih riba i slično tome. Morske kornjače pokazuju u odnosu na slatkovodne kornjače osnovne razlike, a jedna od njih je način plivanja. Dok slatkovodne kornjače prednjim nogama pojedinačno veslaju, morske kornjače veslaju objema nogama u istom smjeru. Jedina iznimka kod slatkovodnih kornjača je Carettochelys insculpta koja ima isti način plivanja kao morske kornjače. Stražnje noge kod morskih kornjača služe pretežno za upravljanje. Morske kornjače ne mogu uvući glavu i udove u oklop kao što to rade slatkovodne i kopnene kornjače. Osim kod Chelonia mydas, kod svih vrsta je oklop odraslih kornjača prekriven raznim organizmima kao što su alge, školjke, rakovi i slično. Nije poznato točno koliku starost morske kornjače mogu dostići, ali stručnjaci smatraju da je to otprilike 50 godina. Ukupno postoji sedam vrsta koje se dijele u dvije familije. Prva familija je Cheloniidae, druga je Dermochelyidae. U familiju Dermochelyidae jedino spada vrsta Dermochelys coriacea, dok ostalih šest vrsta spada u familiju Cheloniidae.
Razlog zašto je Dermochelys coriacea dodjeljena u posebnu familiju je taj što se fiziološki razlikuje od drugih vrsta morskih kornjača. U Jadranu možemo naći tri vrste morskih kornjača. Golemu želvu (Chelonia mydas), Glavatu želvu (Caretta caretta) i Sedmoprugu usminjaču (Dermochelys coriacea) koju nažalost jako rijetko možemo naći u Jadranskom moru.
Kada kažemo buba, uglavnom mislimo na bilo što gmiže, ljigavo je i nadasve opasno! No, to često nije tako. U svijetu znanosti postoji točno određena definicija kukca koja ga odvaja od ostatka sličnih životinja. Kukci su skupina životinja ili jedinke, kojoj je tijelo oklopljeno čvrstom hitinskom kutikulom koja ima funkciju štita unutarnjih organa i tekućina. Ona sprječava ozljede i isparenje tjelesnih tekućina, baš kao koža kod ljudi. Anatomski gledano kukčevo tijelo podijeljeno je u 3 glavna dijela tijela i to: glava (caput), prsa (thorax) i zadak (abdomen) i sa redovno 3 para nogu. Krila mogu i ne moraju biti prisutna, ovisno o vrsti.
Taksonomija kornjača je sigurno jedna od najzanimljivijih, najkomliciranijih i najkontroverznijih u čitavoj sistematici. Za većinu vrsta su svi relevantni taksonomi složni gdje koja pripada, ali također ima dosta toga što se stalno stavlja pod upitnik. Među najrelevantnijim piscima u zadnjih par godina su Fritz and Havas 2006, Fritz and Havas 2007, Turtle taksonomy Working Group 2007, Rhodin, van Dijk, and Parham 2008 i Artner 2008.
U Kini su pronađeni fosili kornjaca stari 220 milijuna godina. Te su kornjače imale oklop samo na donjoj strani i imale su zube. Značajno otkriće daje odgovor na dosadašnje pitanje kako su kornjače dosle do svog karakterističnog oklopa. Dosadašnji, najstariji fosili kornjača, pronađeni su u Njemačkoj. Njihova starost se procjenjuje na oko 205 milijuna godina.
Činjenica da postoje ljudi koje oduševljavaju zmije otrovnice i koji ih čuvaju u svojim domovima kod većine izaziva podsmijeh, a najčešće zaprepaštenje i kritiku da tako nešto "nije normalno" te da je to neki "psihološki poremećaj". 
Najveća kornjača koja još dan danas postoji jest morska kornjača Dermochelys coriacea.
Odlučio sam napisati nekoliko općenitih redaka o vodozemcima kako bih vam približio tu očaravajuću skupinu životinja. U Europi i SAD vodozemci su već desetljećima vrlo popularni terarijski subjekti, te postoje vrlo razvijene tehnike njihovog uzgoja u zarobljeništvu.
Želim najprije napomenuti da ovaj članak nije napisan s namjerom da vas odgovorim od kupnje iguane vec da upoznate ovu životinju i s one problematične strane, kad ne ide sve onako kako bismo mi to željeli. Često se događa da su iguane koje kupimo ulovljene u divljini i da nose kojekakve parazite.
Nazivoslovlje koje se često upotrebljava u mnogo je ljudi stvorilo pogrješnu predodžbu o zmijama. Svi znamo da zmija nikad nije bila niti će biti čovjekov kućni ljubimac u klasičnom smislu te riječi. Čovjek nikada ne će imati odnos sa zmijom kao sa psom ili mačkom, ali postoji još nekoliko zabluda koje si je čovjek "utuvio" u glavu, a definitivno nisu istinite:
Kako bi se dobio pregled životinjskog (i biljnog) svijeta, znanstvenici su sve poznate vrste, prema njihovoj većoj ili manjoj sličnosti i njihovu evolucijskom srodstvu, svrstali u prirodni sustav životinja (biljaka). Slične vrste svrstane su u rodove, slični rodovi u porodice, slične porodice u redove, slični redovi u razrede, slični razredi u koljena.
