Betta splendens
- Detalji
- Napisao/la Udruga Betta Svijet
- Hitova: 84480
Malo je poznato da „Betta” zapravo označava rod toplovodnih slatkovodnih riba iz porodice dvodihalica koja broji 28 opisanih vrsta, iako ima još gotovo 15-tak vrsta koje „prijete“ da će biti pribrojene u rod. Betta Splendens tek je jedna od njih. To su male ribe koje variraju u veličini od 2,5 cm do 12,5 cm. Sve Bette su dvodihalice što znači da posjeduju organ (labyrinth) koji im omogućava udisanje atmosferskog zraka. Taj organ je evolucijska prilagodba na okružje u kojima žive: močvare, lokve, sporo-tekući potoci i općenito stajaće vode koje su vrlo siromašne kisikom.
Ime su dobile prema riječi tajlandskog nativnog jezika kojom su domoroci nazivali ove ribe - ikan bettah.
Bette se općenito mogu podijeliti na dvije grupe: ustonoše (npr. Betta picta) i graditelje gnijezda (B.splendens). Kažu da su ustonoše zapravo evoluirale iz graditelja gnijezda kako bi se prilagodile životu u brzacima u kojima nije moguće graditi gnijezda koja se grade na površini vode te su vrlo lomljiva i osjetljiva na turbulencije.
Sve Bette su mesojedi. Iako ih u akvarijima hranimo svaki dan, nekad i više puta na dan, u prirodi će jesti i svaki drugi dan pa ih nećemo nazvati žderonjama. Omiljena hrana su im larve raznih buba.
Za razliku od Betta splendensa, većina ostalih Betta su miroljubive ribice. Čak je i B.splendens zapravo mnogo mirnija riba u prirodi nego u akvariju, no o tome kasnije.
Povijest uzgoja
Betta splendens je popularnost počela stjecati još davnih godina na dalekom nam Tajlandu gdje su ih domoroci lovili te organizirali borbe. Taj je vid zabave bio toliko popularan da su ih uskoro počeli sami uzgajati kako bi dobili što bolje borce. Naravno, onda nije bila bitna boja ni izgled tih riba, bilo je bitno da su snažne, zdrave i izdržljive. Negdje u procesu se desila mutacija. Iz jednog je mrijesta „ispala“ dugorepa betta, prvi Veiltail. Kao takva bila je potpuno nepodobna za borbe jer zbog svojih dugih peraja nije mogla parirati snažnoj i brzoj braći. No, umjesto da ju „odstrani“, netko je prepoznao njenu ljepotu. Možda ga je i ponijela znatiželja, pa je tu bettu pokušao spariti sa kratkorepom ženkom. Ispalo je još mnogo dugorepih riba. Zgoditak je postignut! Negdje oko 1930. godine u Sjedinjene Države je stigao jedan paket iz Kambodže koji je sadržavao nekoliko lijepih crvenih i crvenih betta svijetlog tijela. Gospodin Frank Locke je vjerojatno mislio da je dobio novu vrstu Bette te ih je nazvao Betta Cambodian. Kasnije, kada je shvatio o čemu je riječ, ulovila ga je ona groznica koja je nama poznata te je krenuo u osvajanje betta genetike stvarajući nove boje i uzorke boja.
Do danas je uzgojeno mnogo različitih boja, uzoraka boja i oblika repa. Velika većina danas poznatih oblika repa i nekih boja je nastalo nešto 80-tih, no većina 90-tih godina prošlog stoljeća! Dakle, dio smo povijesti jer ono što sada stvaramo, stvaramo za buduće generacije uzgajivača betta.
Selektivan uzgoj - pozitivni i negativni aspekti
Sada kada znamo kako je selektivan uzgoj betta počeo, pokušat ćemo zaći malo dublje u isti i kritički se osvrnuti na njegove pozitivne i negativne aspekte.
Znamo da su sve naše bette zapravo mutirane, mogli bi se čak reći deformirane, jer samo je pitanje stava jesu li one prekrasne sa svojim dugim perajama ili su nagrđene. Istina je, koliko god mi voljeli sve te oblike peraja, one teže plivaju s njima. Ne samo teže već u želji da stvorimo toliko krasnu i osebujnu ribu, stvaramo tolike peraje da riba sa dosegnutih 5 mjeseci više ne može normalno plivati te uskoro ugiba od nedostatka kretanja.
Dugorepe bette nisu u stanju biti u zajednici sa ostalim bettama ili ribama. Ako mužjaka stavimo sa ženkama, on sa svojim dugim perajama jednostavno nije dovoljno brz da pobjegne snažnim ugrizima svojih partnerica.
Osvrnimo se još malo na problematiku selektivnog uzgoja, prvenstveno govoreći o obliku i dužini peraja.
Stvorili smo Halfmoon bettu. Nju karakterizira ogroman prekrasan rep raspona od 180°. U želji da taj raspon stalno postaje veći, stvaramo ribe sa rasponima preko 180°. Kao da to samo po sebi nije dovoljno loše (jer nije lako plivati sa lepezom umjesto repa), desila se još jedna mutacija koju nazivamo rose-tail. U doslovnom prijevodu „ružin rep“. Kao što i ime govori, rep ovih riba počinje ličiti na rascvjetalu ružu. Iako bi samo ime dalo naslutiti da je to nešto lijepo, to nije tako. Rose-tail mutacija povećava grananje zraka u repu što dovodi do većeg raspona. No, kako to često biva u životinjskome svijetu, mutacije rijetko obuhvaćaju samo jednu značajku. Uz povećanje grananja zraka u repu, dešava se niz deformacija kao što su oštećena kralježnica, deformirane i kraće peraje, deformirane ljuske te blijeda boja.
Rose-tail nije jedina diskutabilna mutacija. Vidjeli smo Double-tailove, odnosno duple-repove. Mutacija koja izaziva dijeljenje repa na dva, izaziva i niz drugih mutacija. Leđna peraja sada više nije uska već kopira oblik analne. Samo po sebi to nije negativno, no to nije sve. Taj gen mutira i oblik tijela, ono postaje kraće, a kralježnica se uvija. Kod odgovorno uzgojenih DT-a, negativne se značajke mogu izbjeći. No, neki ne misle da je to loše pa smo već bili svjedocima toliko deformiranih riba da su ostale bez nekih peraja i dijelova tijela!?! Čak se mogu naći u prodaji kao "čudotvorne bette"!?!
Gdje je granica? Koliko je naš krasan hobby moralan?
Rekla bih, dok god stojimo čvrsto nogama na zemlji i odgovorno uzgajamo, ovaj hobby može biti moralan. Zdravlje riba mora biti prvo. One su ovdje jer smo ih prisilili da tako izgledaju i tako žive. Mogli bismo im onda barem olakšati život i ne uzgajati deformirane ribe.
Mutacije su dio selektivnog uzgoja, ali one se uvijek mogu držati na kratkim uzdama.
Budimo najprije ljudi i ljubitelji životinja, a onda akvaristi i uzgajivači.
Iako se čini da sam zaboravila pozitivne aspekte, nije tako. Jedini i najvažniji pozitivan aspekt je onaj osječaj kada dobijemo novu boju, pravi oblik repa te sretnu i zdravu ribu u akvariju.
Standardi
Danas postoji mnogo priznatih tipova repa i jos nekoliko u nastajanju. Prije nego nastavim, htjela bih skrenuti pozornost na činjenicu da se ovdje radi o podjeli prema standardima priznatih međunarodnih organizacija. Pa tako kada kažem „priznati" mislim na tip koji postoji u standardu nekih ili svih organizacija i da kao takav ima mjesto na njihovoj službenoj izložbi. Neke od tih organizacija su IBC (International Betta Congress), EHBBC (European Halfmoon Betta Breeders Club).
Prije svega, kako bi svi bolje razumjeli ono što ću dalje pisati, mali sat betta anatomije:
VeilTail (VT)
Veiltailovi su ono što pronalazimo u pet-shopovima. Zbog toga ju zovu „pet-shop betta". Veiltail je prva dugorepa betta koja je uzgojena i iz nje su nastali svi ostali tipovi repa. Ima najmanji raspon repa od svih ostalih dugorepih betta. Rep se oblikuje tako da se iz baze naglo širi pa onda opet počinje naglo padati i sužavati se da bi završio u blagom špicu. Peraje su veoma dugačke, no uske, sa najviše duplim primarnim račvanjem zraka.
Plakat (PK)
Plakati su zapravo direktni nasljenici originalnih divljih betta. Iz tih je izvornih oblika razvijeno mnogo boja i tipova repa. Kod plakata se zapravo imitiraju isti rasponi/vrste repa kao i kod dugorepih betta, samo sve umanjeno.
Danas su priznate 3-4 podvrste plakata: tradicionalan plakat, simetričan plakat i tranzicionalan plakat. Sada ću samo ukratko opisati razlike koje su ujedno i kriteriji u standardu. Postoji još i asimetričan ili HM plakat.
Tradicionalan plakat
Tradicionalan plakat je zapravo VT sa kratkim perajama. Tijelo je simetrično i snažno, leđna peraja obla ili sa laganim vrhom. Leđna je po dužini i obliku skladna kaudali koja može biti okrugla ili s vrhom na sredini (spade tail). Općenito govoreći, peraje ne smiju imati grananje zraka više od 2, po nekim standardima 4. Analna peraja je najduža neuparena peraja, njezin vrh prelazi donji kraj kaudalne peraje i završava špicem. Ventralne peraje su duže od ostatka peraja, oblika obrnutog noža.
Simetričan plakat
Razlika između tradicionalnog i simetričnog plakata je ta što sve peraje moraju biti iste dužine: simetrične. Leđna i kaudalna peraja ne smiju imati vrhove nego biti lijepog okruglog oblika, kaudalna raspona od 180 stupnjeva, oštrih rubova.
Asimetričan ili show plakat
Asimetričan plakat je zapravo ono što zovu HMPK (halfmoon plakat). On je dobiven mješanjem tradicionalnih plakata i HM-a. Standard se uglavnom poklapa u gotovo svemu s tradicionalnim plakatom osim u ove dvije važne stvari:
1. Leđna peraja bi trebala biti šira, polukružnog oblika ravnih rubova i njen volumen se dobiva povećanjem grananja zraka, a ne membrana između njih.
2. Kaudala ima oblik savršenog slova D, poželjno ravnih rubova i najmanje 180° široka. Također se volumen dobiva povećanim grananjem zraka, a ne širinom membrana.
Halfmoon (HM)
Zovu ih kraljevima betta. Betta sa najvećim perajama, najvećim rasponom. Doduše, postoje bette sa većim rasponom od 180 stupnjeva a oni se nazivaju „over halfmoon" (oHM) i ocjenjuju se jednako kao i HM.
Dakle, HM može biti samo betta koja ima ni manje ni više nego točno 180 stupnjeva raspon repa!
Delta Tail
Delta tail je betta na putu da bude HM. Raspon repa je manji od 180 stupnjeva, između cca 140 i 160 stupnjeva. Rep je oblika trokuta raznih kutova. Po čemu se razlikuje od VT-a? Jednostavno, nema oblih kuteva, sve je oštro.
Nema standarda jer je to zapravo tip koji proizlazi iz HM legala, i ocjenjuje se po HM standardima: što znači da na izložbama nemože proći. Njegova genetika ga čini vrijednim i od dva delta roditelja je moguće dobiti HM bettu!
Super Delta tail
Isto što i DeltaTail, samo je raspon veći, iznad 160 stupnjeva, a manje od 180.
Crowntail (CT)
Crowntaili su najnovija priznata vrsta betta. Odlikuju ih produžene zrake, odnosno smanjene membrane između njih (eng. webbing).
Doubletail (DT)
Doubletail bette su, kako i ime kaže bette duplog repa. Doubletail može biti bilo koja betta (VT, HM, delta, super delta) ali se uvijek ocjenjuju prema ovim kriterijima:
DT mora imat 2 odvojena režnja repa (kaudale) sa duplim korijenom, procijep mora biti do kraja, do korijena. Oba režnja moraju biti jednaka, simetrična.
DT gen uzrokuje da leđna peraja ima jako široku bazu, pa tako mora biti simetrična analnoj peraji: mora ju kopirati.
Postoje još razne varijacije na temu, kao npr. Round tail betta (betta okruglog repa), spade tail betta (betta repa u obliku lopate). Sve su to prijelazni stupnjevi između VT bette i ostalih „naprednijih" tipova.
Držanje
Vidjet ćete u mnogim pet shopovima kako drže bette u malim čašama od 2 dl. To nikako nije dom za bettu!
Kako god, nije posve točno da one ne mogu nikako živjeti u malim prostorima. Možda Vas u to uvjeri činjenica da bette u prirodi ponekad završe u malim barama koje znaju presušiti na tek otisak kopita goveda.
No, nemojmo se zavaravati, betta voli što više prostora, gusto zasađen akvarij, dobru filtraciju i toplu vodu.
Držanje u posudama bez grijača neće učiniti Vaše ribe sretnima.
Bitne stvari:
1. Dugoročno, akvariji od oko 10 l.
Već sam ponešto rekla o tome, pa da se nadovežem: kod uzgajivača ćete vidjeti bette u manjim posudama ili većim staklenkama. Kad mrijestite bette, malci će veoma brzo dozrijeti i počet će razmirice među njima. Tada je bitno da se oni najagresivniji odvoje. Kada bi svakom od tih malaca priuštili dom kakvog bi betta trebala imati, došli bi do toga da za jedan mrijest treba soba od 100 kvadrata. Dakle, nemoguće. Zato se drže u malim praktičnim posudama, koje im, kako god, pružaju osnovan prostor za rast i razvoj.
To nije stalno stanište, nego mjesto gdje oni odrastaju prije nego dozrele dovoljno za prodaju.
Da bi Vaša betta bila sretna, pružite joj 5-15 l akvarij. Neki će reći kako im ne treba više od 3-4 l. Zapravo i ne, živjet će dugo u tome i biti relativno sretne! Ali i mi možemo živjeti u garsonijerama, no ipak bi uživali u vili.
2. Filter
Bettama je kao i drugim ribama bitna čista voda. Zbog nježnih i dugih repova te često groznih uvjeta držanja, bette su jako podložne upalama i napadima gljivica i plijesni. Čistoća vode je bitna Vašoj ribi.
3. Grijač
Bette su tropske ribe. Što znači da sobna temperatura NIJE dovoljna! (osim ako ste veoma zimogrozna osoba i zimi natjerate prostoriju na 28 stupnjeva). Bette najbolje žive na 26/27 °C. Sve niže od 23º-24 º tjera bette u letargiju. Metabolizam im usporava pa su podložnije bolestima.
4. Dobra kvaliteta vode
Pod „dobra kvaliteta vode" možemo objediniti i dobru filtraciju, no kako sam to već stavila pod zasebnu točku, ovdje ću navesti ostale bitne stvari što se kvalitete vode tiče.
Bette preferiraju kiselu i mekanu vodu. U Hrvatskoj je voda uglavnom veoma tvrda i lagano lužnata. Dodavanjem treseta u akvarij bi mogli djelomično riješiti problem. No, kako se bette često drže u malim akvarijima u koje ne ide supstrat, dobar kondicioner (FFM, Aquatan) će Vam biti potreban. Najlakše ćete kondicionirati vodu u posebnim bačvama za pripremu vode (najjednostavnije su one plastične boce od 5-6 l za kupovnu vodu).
Održavanje čiste vode
Iako imate filter, redovite promjene vode su nužne, iako ne toliko često kao da nemate filter. Svaki tjedan su nužni 20 % izmjena vode i usisavanje dna.
Ukoliko imate malu posudu i nemate filtraciju, osobito je važno jako često mijenjati vodu. Svaka 3 dana ako su posude veće od 3 l, svaki dan-dva ako su manje. Uvijek promijenite 50-70 % vode i uvijek može i više. Samo pazite! Što je veća promjena vode, to je i stres veći, stoga se pobrinite da parametri nove vode budu jednaki onoj koju mijenjate, a to se osobito odnosi na temperaturu! Čak i jedan stupanj razlike može bettu ozbiljno oštetiti.
Usisanu vodu zamijenite onom ranije pripremljenom i kondicioniranom.
Prehrana
Prehrana odraslih betta
Bette su mesožderi. U prirodi se hrane larvama insekata i ostalim sitnim organizmima. Danas postoji mnogo pripravaka za hranjenje, ali uvijek su bolji oni koji imaju veći udio proteina.
U prodaji ima mnogo gotovih hrana u obliku listića ili granula. Jedna od najpoznatijih i najkvalitetnijih je Atisonova hrana „Atison's Betta Food" i „Atison's Betta Pro". Ova druga je trenutno jedina postojeća gotova hrana koja ima 70 % udio Artemije!
Osim nje postoje još: HBH Betta bites, Topfin Betta bites, Hikari micro-pellets. No, na žalost većina ovih proizvoda kod nas ne postoji, no možda ih uskoro i bude.
Bitno je da shvatite da gotove hrane nisu rješenje za Vaše bette! Da, ali u kombinaciji sa ostalom živom hranom kao: Artemija (zamrznuta/živa), Bloodworms-i (sušeni/zamrznuti; crveni, crni), Daphnija.
Artemija slovi kao najbolja prehrana za sve uzraste betta: lako je probavljiva, a hranjiva i sadrži beta karoten koji pospješuje boje na ribama.
suhi bloodwormsi
BBS (Baby Brine Shrimp)
Balansirana dijeta je najbitnija. Čak ni Artemija sama za sebe ne bi bila dobra. Zamislite se da jedete svaki dan omiljenu hranu. Ne bi vam dugo bila omiljena, a uskoro je više ne bi ni probavljali kako treba. Sva su živa bića ista: vole raznoliku prehranu. Stoga, pružite ju i svojoj betti.
Tjedni post
Dobro je bettama omogućiti jednom tjedno post. To ne znači nužno gladovanje, što više, to bi značilo samo laganiju hranu. Umjesto hrane pune proteina, dajte svojim bettama nešto biljno. To će ih očistiti i osloboditi organizam nečistih tvari. Naravno, gladovanje od jednog do par dana nije ništa strašno ni kada ste ih primorani (zbog puta recimo) prisiliti na to.
Prehrana mlađi
Infuzorij
Infuzorij su jednostanična malena bića, odlična hrana za tek rođenu mlađ. Ona je tako mala da ju i najmanja ribica može jesti.
Kako uzgojiti infuzoriju? Jednostavno! Ona se stvara na trulom bilju u vodi. U akvarijima koji su zasađeni, pa čak i mrijesnim ako imate bilje u njemu već postoji infuzorij, no u premalom broju da bi mlađ preživjela.
Postupak uzgoja:
Uzmite list salate/špinata/koru banane, stavite na dno neke posude i prekrijte tankim slojem vode. Odlična solucija je, ako već imate zasađen akvarij da uzmete neki truli list iz njega. Tu posudu stavite na veoma svijetlo mijesto (sunce ako imate mogućnost) i već za 24 sata ćete imati stanovit broj infuzorije u toj vodi. Što više ta otopina stoji to je njihov broj veći.
Infuzorij davajte mladim ribama u prvom tjednu života, sa kapaljkom ili medicinskom špricom. Ne treba dodavati previše, tek nekoliko kapi za mrijest srednje veličine.
Artemija
Artemija je po meni najbitnija stavka u prehrani i općenito držanju Vaših malih ribica. Dovoljno je velika da ju jedu ribice od već mjesec, mjesec i pol, a dovoljno mala da se njome može hraniti i par dana dana stara mlađ.
Artemija je vrsta malih morskih račića, a ono čime mi hranimo naše ribe su zapravo tek rođeni račići.
Opširan članak o uzgoju artemije https://www.akvarij.net/index.php?option=com_content&view=article&id=163:artemija&catid=37:hrana&Itemid=125
Mrijest
Mrijestiti bette NIJE LAKO!
Mnogo sam puta pisala i pisala ljudima koji su kupili par betta i odmah bi ih htjeli mrijestiti. Nemam ništa protiv toga, ali prvo morate shvatiti neke važne osnove kako bi izbjegli nesretne neuspjele mrijestove u kojima se izmuče ribe i Vi.
1. NEMA mrijesta u zajedničkom akvariju!
Bettama treba mira, mjesta i odsustvo drugih riba kako bi se uspješno mrijestile.
2. NEMA mrijesta u akvariju s kamenčićima, šljunkom, pijeskom, bilo čime.
Kada se bette izmrijeste jaja iz gnijezda stalno padaju na pod i mužjak ih podiže. Ako pod nije čist, neće moći vidjeti jajašca ili će mu upasti među kamenčiće pa neće moći do njih.
3. NEMA mrijesta u akvariju s prejakim strujanjem vode ili s hladnom vodom.
Voda mora biti jako čista kako bi se preveniralo truljenje jajašca i odumiranje mlađi u ranim danima. Također ne smije biti strujanja vode, površina mora biti posve mirna. Toplina je ono što bettama pomaže da se osjećaju ugodnije i više „za" mrijest. Ujedno i ubrzava proces izlijeganja jajašca i proplivavanja mlađi.
Zatim, promislite još jednom zašto želite mrijestiti bette. Zbog gušta? To je u redu. No, znate li što ćete kasnije s njima kada počnu odrastati?
Znate li da bette u jednom mrijestu mogu producirati i do 400 jaja? Pretpostavimo da se samo pola njih izleglo, to iznosi 200 malih riba.
Znate li da mlade bette za 2 ili 2,5 mjeseci počinju sazrijevati i da ćete ih morati početi odvajati? Znate li kamo ćete sa svih cca 100 mužjaka iz legla? Svaki mora biti posebno, a možda i poneka ženka.
Taj tank od 15 l Vam neće biti dovoljan nakon 3 tjedna, morate imati veliki 60-70 l tank u kojemu će male bette odrastati do dobi za udomljenje, i mnogo posuda, što velikih, što malih za mužjake koje ste odvojili.
I, ako sve to uspijete, kome ćete ih udomiti? 400 betta nije malo. Pet shopovi ne uzimaju robu iz „privatnih resursa" prvo zato što je to nelegalno, a drugo i zato što već imaju provjerene dobavljače i zašto bi se maltretirali s Vama?
Realno, malo mrijestova ima preko 200 mlađi, a osobito ako ste početnik. No, zlu ne trebalo, treba biti spreman na sve!
Dobro razmislite, i kada ste sigurni da sve imate u malom prstu i točno znate što ćete učiniti na sljedećem koraku, čestitam, pa krenimo u mrijest betta!
Kondicioniranje para
Prije mrijesta, jako je bitno par dobro pripremiti! Što to znači? Ništa doli jako dobre prehrane 2 tjedna prije mrijesta. Visoko proteinska hrana (bloodwormsi, smrznuta artemija ili sl.) je jako bitna: ona će organizmu dati dovoljno energije i zaliha da bi izdržali mrijest.
Mrijest bettama oduzima mnogo energije, a u tijeku tih nekoliko dana, osobitno mužjak koji se nastavlja jos 2-4 dana brinuti o gnjezdu - ne jedu!
Nemojte ovo zanemariti! Vidjet ćete kako je ovo bitna stavka onda kada ju budete probali preskočiti. Jer, pokušajte Vi otići u teretanu gladni i 2 dana vježbati! Van bi izašli u kolima Hitne. Ako ne vjerujete, probajte. Nagon je vražja stvar, natjerat će Vas da radite svakakve stvari. A bette ne razmišljaju, one imaju Vas da razmišljate za njih.
Priprema mrijesta
Ono što nam treba (da ne mislite da je to jeftino!):
1. Mali mrijesni akvarij (15-25 l)
2. Grijač
3. Filter
4. Staklenka ili plastična prozirna boca
5. Plutajuće bilje (vodena kuga)/čaša naopako/komad stiropora
Akvarij mora biti ugrijan na 27-28 °C.
Isključite filter.
Stavite stiropor ili nešto drugo što će imati ulogu potpornja za gnijezdo betta.
U „normalnim" europskim i inim zemljama moguće je nabaviti „ketapang" ili „indijski badem", što je jedna vrsta drveta koja raste u bettinom prirodnom staništu. Kada ovoj biljci pada lišće, pada u vodu u kojoj žive bette. Takva se voda zove „blackwater" ili „crna voda" zbog karakteristične smećkaste boje koju voda dobiva otapanjem tog lišća u njoj. Ta je voda iznimno blagotvorna na bettin organizam i njihovu volju za mrijestom.
No, da ne pričam previše o nećemu što mi ne možemo nabaviti (bar ne legalno ), evo nekoliko stvari koje će zamijeniti pravi suhi list indijskog badema:
Tetra proizvodi Blackwater extract koji je zapravo mješavina čajeva ketapanga i još nekog bilja. Ima još proizvođača, no ovo je najdostupniji.
Upoznavanje para
Sada stavite par u akvarij, ali ženku stavite u staklenku ili bocu uronjenu u akvarij kako bi se mužjak i ženka vidjeli, ali da ne mogu jedan do drugoga. Tako ćemo spriječiti par da se, uvjetno rečeno, poubija prije vremena.
Mužjak će u mnogim slučajevima odmah krenuti sa „napuhavanjem" i praviti se važan pred ženkom kroz plastiku, da bi zatim brzo odjurio do mjesta koje je odredio za gnijezdo i počeo ga „puhati". To će raditi naizmjence.
Gledajte kako ženka reagira. Da li se i ona „napuhuje" na mužjaka? Da li uvija tijelom lijevo-desno, slično poput mužjaka? Većina ženki će dobiti vertikalne crte kao znak da je spremna i voljna mrijestiti se. Kod svijetlih ženki se to ne vidi pa ćete se morati osloniti na druge znakove njene spremnosti.
Pustite ih tako nekoliko sati ili preko noći. Ako se nakon tog perioda još ponašaju oboje zainteresirano, to je super i sada možete pustiti ženku!
Pratite njihovo ponašanje kako bi mogli reagirati ukoliko postane očito da se samo mlate umjesto mrijeste. Najbitniji pokazatelj je ženka, mora cijelo vrijeme imati pruge i odgovarati mužjaku na njegove pozive. Svako toliko će dolaziti ispod gnjezda provjeriti da li mužjak radi dobro svoj posao.
Sasvim je normalno da se ženka sva ofuca, često i mužjak: zbog toga nemojte dizati frku! Mrijest između ovih riba može biti poprilično brutalan pa su tako otrgnute peraje i ljuske zapravo znak velike ljubavi! Pazite samo da ženka to i dalje podržava.
On će nju natjeravati po akvariju, čupati i gnjaviti, a ona će mu se i dalje vraćati i flertati s njim. To je ono pravo.
{youtube}7DJOd-V14mU{/youtube}
U nekim čak i veoma čestim slučajevima, mužjak neće napuhavati gnijezdo dok ženka nije puštena. Nekada ni tada. Ponekad se mrijest počinje odvijati prije nego je gnjezdo napravljeno pa ga mužjak radi u toku. To je sve normalno, ne paničariti! Najgore što možete napraviti je odvojiti mužjaka od ženke ukoliko su oni spremni na mrijest! Bez obzira što oni radili, ako vidite da se žele mrijestiti, sa gnjezda ili bez, pustite ih. Snaći će se oni. A ako i ne, uvijek možete probati opet.
Mrijest
Nakon nekog vremena (a to može biti nakon nekoliko sati do nekoliko dana, pa čak i 4-5) će se par početi „stiskati", omotavati. Mužjak se omota oko ženke istiskujući jaja iz nje i istodobno ih oplođujući. Jaja počinju padati na pod, a mužjak, nerijetko i ženka, ih hitaju staviti u gnjezdo. Tako se to ponavlja dok ženki ne ponestane jaja ili se umore.
Oprez! Morate na vrijeme primjetiti kada je mrijest gotov jer će mužjak tjerati ženku daleko od gnjezda, a možda ju i ubiti ako ju ne sklonite. Ona je i onako dovoljno napravila pa ju pustite da se odmori u zasebnom manjem tanku. Zbog njenih ozljeda pazite da voda bude jako čista te ju dobro nahranite!
Održavanje gnijezda
Sada će mužjak konstantno skupljati jaja koja padaju na pod i dizati ih natrag u gnijezdo. Na taj način ih drži u kontaktu sa zrakom što spriječava truljenje jaja i probire i čisti ona koja su istrulila ili nisu oplođena kako ne bi onečistila ona dobra.
Nakon 24 do 48 sati malci se izlijegaju. Oni su sada veliki tek jedan milimetar i vise iz gnijezda. Oni još uvijek nemaju razvijen organ za plivanje (mjehur) pa još uvijek ovise o svom tati koji ih i dalje diže u gnijezdo nakon što ispadnu.
Za još 24 do 48 sati maleni proplivaju. Sada je vrijeme da odvojite i tatu od njih. Ako ga ostavite on će ih samo pokušavati i dalje vraćati u gnijezdo što više nije potrebno.
Smjestite ga u posebnu posudu na oporavak i dajte mu jesti čim malo dođe k sebi.
Čestitam! Imate male betta bebe!
Odgoj mlađi
Nakon što su ribe obavile mrijest po propisima, ostaje na vama da brinete o mlađi i odgojite ih do odrasle dobi.
Prvih nekoliko dana potrebno im je priskrbiti malo infuzorije jer oni manji neće moći jesti artemiju odmah! Djelomično ste taj problem riješili dodavanjem živog bilja u akvarij, no želite li biti sigurni da će malci imati što jesti prvih nekoliko dana, pripravite im infuzorij.
Nakon 2-3 dana možete po malo dodavati artemiju.
Prvih tjedan dana nije potrebno mijenjati vodu, ali ipak pazite da bude čista tako da ne dodajete previše hrane koju malci možda ne pojedu.
To naravno ovisi i o broju mlađi i veličini tanka. Ako imate 300 malaca u 10 litara, trebat ćete vodu mijenjati i prije prvog tjedna. No ako imate akvarij od 20 l, i 60-tak malaca, bit će dovoljno nakon tjedan dana.
Pripremite vodu prethodno i ugrijte ju na temperaturu koja je u tanku. Usisajte dno i sav otpad koji bi mogao biti na dnu. Promjenite oko 30 % vode lagano sipajući novu vodu. Nikako naglo! Svaki stres bi mogao ubiti Vaš mrijest! Što sporije, tako da oni uopće ne osjete muving vode.
Ja za tu svrhu koristim infuzija-sistem. U prva 2 tjedna sipam vodu jako lagano, kap po kap. Nakon toga ste sigurniji da su malci snažniji i da ih neće ubiti i najmanja promjena vode.
Mjenjajte 30 % vode svaka 3 dana u prva 2 tjedna, zatim 40 % svaka 3 dana, nakon 4. tjedna možete mijenjati i do 70 % vode svaka 3 dana. Što je voda čišća, sto češće izmjene, to će mlađ biti zdravija i brže rasti!
Najčešće bolesti
Paraziti
ICH (Ichthyophthirius) ili bolest bijelih točkica
Mislim da ova boljka zaslužuje prvo mjesto na ovom popisu. To je vjerojatno najčešća bolest koju susreću svi akvaristi i to ne samo jednom u njihovom akvarističkom životu. Ovo je vjerojatno bolest uz koju smo naučili psovati. Ja jesam (iako sam po prirodi mirna i pristojna osoba).
Postoji nekoliko krivih mišljenja oko ove bolesti, a ja ću, da bih objasnila zašto su ona kriva prvo objasniti što je to zapravo ich, što su te bijele (odvratne, dosadne, *****) točkice po kojima je i bolest dobila ime „bijelih točkica“.
Ich je parazit, protozoa (praživotinja) koji se smješta na sluzokoži ribe ili na škrgama.
Kod ovog je parazita zanimljiv upravo njihov životni ciklus, a znanje istoga nam jedino može dati mogućnost da se tog istog parazita i riješimo.
Ich ima ciklus koji se sastoji od tri djela. Prvi je cista ili čahura. Iz ciste se „rađa“ larva koja traži domačina. Kada ga nađe, parazit prelazi u „odrasli“ oblik (to su te bijele točkice, svaka je zapravo jedan odrasao parazit). Kada pređe u odrasli oblik pada sa ribe na tlo, u pijesak ili šljunak i tamo se učahuri te opet postaje cista – sve kreće iz početka.
Stadij na koji mi ciljamo je onaj stadij slobodne larve jer je tada jedino parazit osjetljiv na lijekove. Čim stavimo lijek u vodu odrasli paraziti će pasti na tlo i učahuriti se, mi ćemo misliti da su ribe ozdravile jer na njima više ne vidimo točkice, ali parazit zapravo samo čeka bolje uvjete. Za par dana će iz ciste ponovno postati larva, i ponovno će naći domačina i tako uvijek iz početka, ukoliko taj krug ne prekinemo.
Cijeli životni ciklus icha se može skratiti podizanjem temperature – to je pravi razlog zašto se temperatura kod liječenja parazita diže! Tako će umjesto 10 dana, ciklus trajati tek nekoliko, dovoljno kratko da ulovimo ich u stadiju larve na vrijeme.
Stoga liječenje NIKADA ne smije trajati manje od 7 dana! Zaboravite na upute proizvođača lijekova (ne, ne sasvim, pridržavajte se svega, a osobito doze, samo liječenje produžite), lijek morate koristiti najmanje 7 dana.
Simptomi:
Riba se češe o kamenje, šljunak. Vidljivo gubi apetit i postaje inertna. Vidljive su bijele točkice nalik na sitnu sol na tijelu i perajama ribe. Riba diše teže i brže.
Liječenje:
Recimo, Costapur od Sere se prema njihovoj preporuci koristi 1. i 3. dan, pa prema potrebi se liječenje ponavlja 5. i 7. dan. Zaboravite to „prema potrebi“ i odmah nastavite liječenje 5. i 7. dan bez obzira jesu točkice otpale ili nisu. Sjetite se da baš to što su otpale znači da lijek sada ne djeluje na njih!
Koji lijekovi djeluju na ich?
Postoje razni lijekovi koji su djelotvorni u liječenju icha, neki od poznatijih su Sera Costapur, Dajana Pet FMC, Dajana Pet Methylen blue, Malachite green, Tetra General Tonic. Ja mogu reči da sam sa Serinim Costapurom riješila uvijek sve probleme sa ichom, samo ga treba koristiti dovoljno dugo. FMC je generalni lijek koji će Vas riješiti većine bolesti, no jak je, pa ga, kada sam sigurna da je riječ o parazitu, ne koristim. Isto je i sa General Tonic-om. Methylen Blue koristim kao općeniti dezinfektant vode, ali se u jače zahvaćenim akvarijima pokazao preslab.
Potrebno je naglasiti da većina ovih lijekova djeluje negativno na bilje. Neće ga nužno ubiti, ali bi ga moglo oslabiti ili bi ono mekolisno moglo početi gubiti lišće. Kada morate koristiti dugo lijek protiv parazita, preporučljivo je ribe izvaditi iz akvarija i liječiti ih u karanteni, a akvarij sa biljem ostaviti da normalno radi – ich u pijesku će se izleći, neće naći domačina pa će uginuti, tako da ga nije potrebno posebno tretirati. Treba ga pustiti tako 2 tjedna sa povišenom temperaturom.
Sažetak:
1. Isključiti CO2 i izvaditi aktivni ugljen iz filtera
2. Podizanje temperature na 28º-29 °C za tropske ribe, na 27°C za hladnovodne (nikada ne dizati naglo temperaturu! Velike fluktuacije u temperaturi mogu ubiti i zdravu ribu, a kamoli bolesnu. Maksimalno 2 stupnja dnevno).
3. Uključivanje dodatne aeracije vode
4. Tretiranje riba sa lijekom najmanje 7 dana, ponoviti liječenje nakon 7 dana, karantena najmanje 3 tjedna sve zajedno.
5. Redovita promjena vode između liječenja.
OODINIUM (Velvet/Baršun)
Oodinium je bolest usko povezana sa ichom, također je riječ o parazitu sa sličnim životnim ciklusom kao i ichov.
Oodinium je teže primjetiti jer je riječ o veoma sitnim malim točkicama nalik zlatnoj prašini. S obzirom na to, veoma ju je teško primjetiti u ranom stadiju, a kada je riba već puna „prašine“, bolest je jako napredovala.
Oodinium prvo napada škrge, riba počne ubrzano disati i škrge su vidljivo oteknute. Kod dvodihalica je sve to još teže primjetiti jer će nedostatak kisika iz škrga nadoknaditi onime iz labirinta, posebnog organa za udisanje atmosferskoga zraka.
Zlatna prašina se najbolje primjeti pod jakim direktnim svijetlom, pa kada posumnjate da bi ribe mogle bolovati od ove bolesti, uperite u njih neko svijetlo i dobro ih promotrite. Na glavi se najprije pojavljuje vidljiva prašina.
Kao što sam rekla, ciklus je sličan, samo što se oodinium učahuri na ribi! Stoga je liječenje i otežano kada je riba već jako napadnuta. Zapravo, da bi izliječili ribu, moramo čekati da parazit padne s nje jer tada se vraća u prvi stadij života – nešto nalik larvi icha – kada je bolest najlakše ubiti.
Simptomi:
Isto veoma slično kao kod icha, s malom razlikom što ovdje nema zrnastih bijelih točkica nego je riba prekrivena zlatno-žutom prašinom. Kada se riba umiri na dnu akvarija, peraje joj se slijepe – odmah po svijetlo i tražiti sitnu prašinu!
Liječenje:
Liječenje je isto kao i kod icha, ali je ovdje još bitnije da se provodi dovoljno dugo i dovoljno jako, jer oodinium jer bolest koja brzo „ordinira“. Iznimno je zarazna! Čim primjetite ovu bolest, liječenje je obavezno jer riba može veoma brzo uginuti zbog gušenja! Također pazite da perete dobro ruke ako imate više akvarija, dovoljno je prenijeti malo vode na rukama i eto oodiniuma i u drugom akvariju!
Lijekovi su isti kao i kod icha.
Sažetak:
1. Isključiti CO2 i izvaditi aktivni ugljen iz filtera
2. Podizanje temperature na 28º-29 °C za tropske ribe, na 27°C za hladnovodne (nikada ne dizati naglo temperaturu! Velike fluktuacije u temperaturi mogu ubiti i zdravu ribu, a kamoli bolesnu. Maksimalno 2 stupnja dnevno)
3. Uključivanje dodatne aeracije vode
4. Tretiranje riba sa lijekom najmanje 7 dana, ponoviti liječenje nakon 7 dana, karantena najmanje 3 tjedna sve zajedno.
5. Redovita promjena vode između liječenja.
Bakterijske infekcije
Bitno je naglasiti da su bakterijske infekcije uglavnom rezultat loše njege. Prljava voda, visoke razine otpadnih tvar- sve su to razlozi iz kojih bi Vaša riba mogla oboljeti od bakterijske infekcije. Zato je održavanje kvalitete vode najbolja prevencija.
DROPSY (trbušna vodenica)
Ovo je također jedna od najčešćih bolesti. To je zapravo sindrom, a ne bolest. Obilježava ju nateklo/napuhano tijelo sa podignutim, stršećim ljuskama. To se dešava zbog zatajenja bubrega kojeg uzrokuje bakterija. Bubrezi više ne filtriraju tekućinu kroz tijelo te ju ne izlučuju, što uzrokuje napuhavanje i otekline. Ova bolest često ide uz druge simptome kao oteknute i izbočene oči ili druge.
Dakle, ovdje liječimo tešku bakterijsku infekciju. Kako je infekcija unutarnja, dodavanje antibiotika u vodu nam može jako malo pomoći, u najviše slučajeva ćemo ribi samo produžiti patnje. Jedini lijek je dodavanje jakih antibiotika na hranu ribe. Ukoliko ona ne želi jesti tada ne možemo mnogo napraviti.
Simptomi:
Oteklo tijelo i izbočene ljuske, opće loše stanje ribe. Riba samo leži na dnu i miruje. Jede malo ili ništa. Ovi su simptomi često pračeni pop-eye-em.
Liječenje:
Antibiotici. Ne bactopur, nego pravi antibiotici koji se koriste i na ljudima. Potrebno je dosta veliko znanje da bi se znalo dozirati. Antibiotik se stavlja direktno na hranu koju riba mora pojesti brzo nakon što ju ubacimo u vodu, kako se antibiotik ne bi rastopio u vodi.
NE povisivati temperaturu! Temperatura se diže samo kada je riječ o parazitskoj ili gljivičnoj bolesti, nikada kada je riječ o bakterijama! Zašto? Jer bakterije najbolje funkcioniraju na 30º-40 °C, brže se razmnožavaju te ih je teže istrijebiti!
Sažetak:
1. Ribu odvojiti iz zajedničkog akvarija obavezno! U karanteni nastaviti sa liječenjem.
2. Ne dizati temperaturu vode.
3. Koristiti humani antibiotik dodan hrani.
4. Ako se riba oporavi, 3 tjedna karantene da bi bili sigurni da je zdrava.
BUBBLE EYE (pop eye, ispupčeno oko)
Još jedna bakterijska infekcija koja je najčešće rezultat loše njege. Ima još razloga kod kojih bi oko moglo biti otečeno (osobito ako se čini da je oko njega kao vata), no najčešći uzrok su upravo bakterije.
Liječenje može biti i vanjsko – lokalno. U lakšim slučajevima, kada infekcija još nije jako uznapredovala, moguće ju je izlječiti.
Propisane doze antibiotika za ribe bi trebale učiniti svoj posao.
Zapamtite da je uvijek potrebno izdvojiti bolesne ribe od ostalih i liječenje nastaviti u karanteni.
FIN ROT (truljenje peraja)
Ova je infekcija najčešća kod riba dugih i mekanih peraja. Recimo kod betta, guppyja, nekada colisa ili rajskih riba, zlatnih riba, itd.
Treba napomenuti da je ovo najčešće rezultat loše njege. Loša kvaliteta vode sa visokom razinom otpadnih, otrovnih tvari i mnogo prisutnih bakterija na dnu će uzrokovati ovu bolest.
Simptomi:
Vrhovi peraja se počinju raspadati, peraje se skračuju, izgledaju „ocufano“. Vrhovi mogu biti tamni, crni ili crveni, ali se razlika u boji i ne mora vidjeti. Ako se ne liječi, peraje mogu potpuno otpasti pa tako infekcija stiže i do tijela.
Liječenje:
Liječi se običnim „akvarijskim“ antibioticima, primjerice Serinim Bactopurom. Preporučena doza preporučenog trajanja bi trebala biti dovoljna, no ako se truljenje nastavi liječenje se može produžiti.
Sažetak:
1. Odvojiti ribu u zaseban akvarij.
2. NE dizati temperaturu.
3. Održavati vodu iznimno čistom.
4. Liječiti antibiotikom preporučeno od proizvođača.
5. Karantena ne mora trajati dugo kao kod ostalih bolesti, nakon nekoliko dana što se ne vraćaju simptomi riba se može vratiti u zajednički akvarij ako je dovoljno snažna. U ovom slučaju je karantena tu da pomogne ribi koju liječimo, ne ostalima, jer je Fin rot rijetko zarazan. Fin rot je posljedica loše vode tako da se morate pozabaviti parametrima u akvariju.
Druga eksterna bakterijska oboljenja:
Kada na ribi primjetite crvene otekline, rane ili druge ulcerozne promjene, odmah ribu odvojite u karantenu i primjenite neki antibiotik. Ove su infekcije uglavnom uzrokovane lošim uvjetima u akvariju, ozljedama ili prethodnom infekcijom drugog uzročnika (paraziti).
Gljivična oboljenja
Gljivična oboljenja su gotovo uvijek sekundarna infekcija nakon parazitskih ili bakterijskih bolesti (najčešće bakterijskih). Kada je koža ribe već oštećena veoma lako će se razviti gljivična infekcija, tim više što bakterije (i one koje se normalno nalaze u mikroflori) koče njihov rast i razvoj. Kada se koristi antibiotik šireg spektra djelovanja (a u akvaristici gotovo uvijek jesu) on će ubiti i one bakterije koje su držale gljivice na odstojanju.
Bitno je zapamtiti da se na zdravu ribu nikada neće uloviti gljivica ili plijesan. Ako na ribi vidite bijele ili sive izrasline nalik na vatu, imate veći problem od same gljivice.
Simptomi:
Vataste, mekane pahuljaste izrasline, bijele ili sive. Mogu biti na tijelu ili na perajama ribe. Takve će se izrasline širiti i na kraju ubiti ribu ako se ne liječe, iako u osnovi nisu opasne.
Liječenje:
Prvo, riješite problem radi kojeg je ova infekcija nastala. Ako je to posljedica druge infekcije koju ste već zaliječili, samo nastavite sa liječenjem protiv gljivica.
Možete kupiti razne lijekove, fungicide, neki od njih su Methylen Green ili Blue, Malachite Green.
Ostale nezarazne bolesti:
SBD (swim bladder disorder – poremećaj plivajućeg mjehura)
SBD je posljedica neke bolesti. Može biti i prirođen defekt, ali u večini slučajeva se dešava kao posljedica neke veće unutarnje upale, parazita ili se može desiti kao posljedica začepa, loše prehrane ili stresa.
Može biti akutan (kratkotrajan) ili kroničan – kada prelazi u trajno stanje.
Simptomi:
Riba vidno poremećeno pliva, ne može održavati ravnotežu, naginje na stranu ili joj zadnji dio tijela pada prema dolje. U tim slučajevima može se činiti da je kralježnica iskrivljena - nije, samo se riba pokušava održavati u vodi.
Liječenje:
Dakle, liječenje je uzročno, ovisno o tome što je poremećaj izazvalo.
Ako je riječ o začepu ( a to možete provjeriti tako da pratite da li riba redovito vrši nuždu i djeluje li napuhano), tada je preporučena dijeta: kuhani oljušten grašak. Mogu poslužiti i alge. Ova dijeta se daje dok se ne vide poboljšanja u probavi ribe, nikako ne smije potrajati više od nekoliko dana jer će se riba razboljeti od nečeg drugog, osobito ako je riječ o striktno mesojednoj ribi.
Ako je riječ o stresu, ribu treba pokušati smiriti i izolirati od stresnih situacija. Treba paziti na velike razlike u temperaturi, nikako ne dizati i spuštati temperaturu. Nikakve velike promjene u parametrima vode se ne smiju dešavati, smjestiti ribu ili akvarij na mirno mjesto, bez mnogo direktnog svijetla.
Kada je riječ o bakterijskim ili parazitarnim upalama, postupiti kako to bolest traži.
Prevencija bolesti
1. Jedna od najbitnijih prevencija je karantena. Vjerujte, to je alfa i omega kada se priča o bolestima. Dezinficirajte novo bilje, nove ribe stavite u karantenu na 14 dana, po mogućnosti sa nekim dezificijensom (sol, Methylen blue itd).
2. Održavanje dobre kvalitete vode: dobra kvaliteta vode znači zdravlje ribicama, ako su one imunološki spremne nositi se sa bolestima, manje su osjetljive, koža im nije nadražena toksinima i mnogo teže će se parazit, bakterija ili plijesan „uhvatiti“ za takvu kožu.
3. Dobra prehrana: isto kao i točka prije, dobro zdravlje i jak imunitet je najbolja prevencija.
4. Dodatak soli u akvarijima gdje je to moguće (gdje nema corydorasa), čak i jako mala količina može djelovati blagotvorno.
www.israquarium.co.il ; www.seriouslyfish.com
www.tedsfishroom.com : www.bettysplendens.com
www.bettaterrytory.nl ; www.kaskus.us
www.petadvice.com.au ; www.betta.ketviet.com
www.diendancacanh.com ; www.5dtropical.com
www.kgbettas.co.uk ; www.bettas4all.nl
www.microimaging.ca ; www.nippyfish.net/ich.html
www.reefs.org ; www.bettatalk.com
www.americanaquariumproducts.com ; www.bettasvijet.com