Ostalo vrijeme koje ovako gledano i nije nešto posebno dugo, sam proveo buljeći u akvarije, kupujući masu novih i čudnih riba, mrijesteći iste, mijenjajući vodu, sadeći i čupajući bilje, navlačeći drvlje i kamenje iz šuma i potoka diljem ove naše, a u zadnje vrijeme i roneći za što poroznijim morskim kamenjem… u biti žicajući frendove da rone, jer mi guza nekako ne može ući dublje od 2 metra pod vodu, kada se odjednom krene kretati prema površini, dok ja bespomoćno rukama pokušavam zagrabiti prema dnu… Čudan fenomen, u svakom slučaju, ali za osobu koja do prije 2 godine nije ni u ludilu gurala glavu pod vodu, čak sam i zadovoljan sa svojim napretkom. I ne obazirem se na salve smijeha svoje drage koja mojoj guzi u morskom okolišu tepa da je plutača..


Kakav rezime i što pametno reći nakon toliko vremena? Hmmm.. Jarac iz mene mekeće : «Koliko love kume je u vodi završilo, a nije ti se toliko vratilo..». Pa je…To stoji.. Kad bih precizno izračunao sve novčeke koje sam potrošio na akvaristiku, bilo direktno na opremu i ribe, bilo indirektno, na putovanja i na AkvarijNET, mislim da mi danas mama ne bi zvocala « Kad mislim uredit potkrovlje» , jer bi potkrovlje sa tom količinom love bilo gotovo.. No dobro… Nije u šoldima i nekretninama sve, ja joj mirno odgovaram da što bih do penzije radio da sam sve već sad napravio i izgradio i prebacujem glavu na nova akvaristička razmišljanja..Ali ipak, s vremena na vrijeme mi se znala povlačit i misao , da li ovaj i ovakav hobi uopće ima smisla??

Koje sam zaključke izvukao iz svog višegodišnjeg iskustva? Dakle, da krenem redom…

Akvaristika ima mnogo više opcija nego što normalno hrvatsko akvarističko pučanstvo ima mogućnosti, što financijskih, što prostornih, da ispuni sve svoje perverzne želje. Akvaristika u Hrvata još uvijek nije pretjerano razvijena u usporedbi sa zapadnim zemljama, za što krivim i financijsko stanje nacije u cjelini i neke uvozno-trgovinske nebuloze, ali također treba reći da je daleko, daleko razvijenija nego prije 8 godina, kada su postojala koliko se sjećam, 3 i pol dućana sa nekim izborom nečeg za akvaristiku u ZG-u i VG-u. Također mislim da je bitna komponenta edukacija, a Internet je u tome odigrao veliku ulogu…Od 10-tak stranica na cijelom internetu vezanih uz ribice 1997 ( Krib, Fins…iako me memorija tu malo ostavlja) ), pa do preko nekoliko tisućica stranica riblje tematike danas (točan broj mislim da više nije ni moguće reći) . A ta brojka stalno raste. Prva stranica kod nas je bila Hraquatica i bila je pravo osvježenje, jer se čovjek konačno mogao odmoriti od engleskog štiva, a kad je krenuo Forum- veselja kao u priči, jer nisam više bio «sam» u svojem «čudnom» hobiju.. drugi čudaci su bili odmah tu, na klik miša. I tu negdje, zima 2002, početak godine, načuo sam da je frend Vlado iz srednje škole pokrenuo neku akvarističku stranicu,na adresi http:// akvarij.averi.hr ... Pa dobro, javih mu se ako treba što pomoći i tu je krenulo s Akvarij.Netom.Malo kasnije se pridružio Seba, krajem 2002 krenuo je i Forum, a ostalo je sad već pomalo i povijest i ne spada u ovaj tekst. Osim dijela o edukaciji...mislim da smo u tom pogledu bili korisni.

Sljedeći zaključak bi bio- svaka riba mi je ok, al ribe dna su mi posebne.. Ne mogu si pomoći, ali nikada ni jedna tetra nije na mene ostavila dojam kao neki corydoras, niti nijedan diskus nije mogao zasjeniti šarm nekog L-broja. Ali posebno mjesto za mene drže Botie. Od samih početaka su mi se uvukle pod kožu i stalno su bile na nekoj vrsti pijedestala, čak i kada nisam imao ni jednu , dok sam ih nevoljko mijenjao u veće akvarije pa ih onda opet skupljao kao markice i radio akvarije samo za njih. I opet imam jednog u planu..malo većeg..za macracanthe.

Jedan od zaključaka je i da nema jednog, jedinog ispravnog puta za bavljenje akvaristikom.Od mase načina, pokušaja, praksi i teorija, uspijevalo mi je sve i svašta, tako da mi je čak i davanje nekih pametnih savjeta sa snagom zakona izgubilo svaki smisao. Iako neke opće odrednice postoje. Npr. ne stavljati diskusima vodu iz veš mašine u akvarij …isprobano s katastrofalnim posljedicama. Taj nemili slučaj vodoprivredi još nisam zaboravio...


Uradi sam komponenta u našem okruženju je vrlo zgodan način da se čovjek razonodi, ukrasi akvarij, uštedi novce, ali što sam stariji to mi se manje igra sa epoxy smolama, šperpločom, stiroporom, crijevcima i pumpama, a više se hvatam za više prazan nego pun novčanik..iako mi se i danas omakne pokoja «uradi sam» ludorija, uglavnom sve ostaju na papiru kao planovi za buduća vremena.

Biotopi…Čim sam se više akvaristikom bavio, to sam više biotopima naginjao. Doduše, u malo izmijenjenom izdanju prilagođenom našim prilikama, tj. trpanje riba i biljaka po kontinentima a ne po dijelovima istih i zemljama porijekla, je kod mene bilo važnije od eventualno efektnijeg i šarenijeg set-upa.. Osim kad sam se morao pomiriti sa nekim drugim zahtjevima (uglavnom ženskog tipa ;) )

Morski akvarij je , generalno gledajući, zanimljiviji od slatkovodnog. Prosječni morski je puno zanimljiviji od dobrog slatkovodnog. Morska akvaristika nije iz mene istisnula slatkovodnog akvaristu.. A zašto i bi.. AKVARISTIKA kao takva, ukoliko postane u neku ruku i stil života, je skup toliko različitih mogućnosti da se zaista nije potrebno ograničiti samo na jednu granu, pa čak ni u glavi, ako se već nema prostorno/financijskih mogućnosti da se cijeli stan pretvori u izložbeni prostor mase biotopa. Maštanje ionako ne košta. A dobro je za opuštanje..

Mašta mi ionako danas radi više nego što se zaista akvaristikom bavim, jer sam zbog nagomilanih poslovnih (prokleti kapitalizam) i privatnih (jbn studiranje s tri banke) bio prisiljen skoro sve akvarije isprazniti, neke prodati, neke pokloniti.. Ostajem na 3 +1 dok se situacija ne smiri. Po planu u sljedeće 4 godine.. Hmmm…dobro.. to ćemo još vidjet…

I za kraj, još jedna dobra stvar koja je izašla iz svega ovoga, iz hobija koji je prerastao u uređivanje sad već neko vrijeme najveće Internet stranice u Hrvata i povremena okupljanja i druženja «čudaka» u lokalnim pivnicama- Humanitarke- koje su meni ipak jedna druga dimenzija akvaristike na AkvarijNET-u… I nije više samo stvar u tome da ćemo složit akvarije za klince , da im budu male vodene kutije veselja, nego i direktna materijalna korist, evo, od zadnje akcije u obliku pelena i usisavača .. Je da akvariji i usisavači( na struju) u kombinaciji s pelenama nemaju neke bliske veze ( a tko zna što li ću još kupiti za ostatak love od AkTera) ali, da li je to zaista bitno u cijeloj priči? Tko je jednom bio na bilo kojoj akciji s klincima, zna da nije. I da će to ostati čak i ako AkvarijNET-a jednog dana više i ne bude. U stvari, iz moje sadašnje perspektive, mislim da nije ni bitno što će biti kroz nekoliko godina sa stranicom.. U ovom vremenu, sada, smo napravili NEŠTO za NEKOGA tko nema skoro NIŠTA što mu u tim godinama treba i to kao grupa individualaca, ribogojitelja, ribogledača, internetribara, koji su se našli na jednom virtualnom, nerealnom mjestu koje se u biti sastoji samo od jedinica i nula i koji su se skupili pa sakupili i nešto sredstava i napravili nešto nesebično u sve sebičnijem i egoističnijem svijetu, za one koji su na taj i takav svijet najosjetljiviji. Hvala Vam na tome svima. Ovakav hobi s Vama ima smisla.