Pokušaj drugi puta u Beč…Tok misli i kronologija puta u Bečki Zoo vrt u navodno prekrasnom Schönbrunnskom parku.
Ovaj put mora biti bolji nego prvi, jer se ne može dogoditi baš toliko peha u tako kratkom vremenskom razmaku..Ili ipak..? Sada se ide busom, sindikalnim, putujem kao pridruženi član u masi djelatnika jedne od «naših» eminentnih banaka ( bolje da ne znaju što mislim o bankarima ) i na svu sreću nema ranog buđenja jer se kreće u 01:00 … Leće skidam kad krenemo…četkica u džepu…2 paketa žvaka, 3 sendvića, 4 bočice tekućine u obliku ledenog čaja, mineralne vode s okusom limuna, obične izvorske i Cockte…Multinacionalkama u inat… Nedavno mi je jedan djelatnik jedne takve korporacije rekao : «Ljudi nisu svjesni snage i moći svog neznanja u odabiru pića u kafiću. Večina će kada ne zna što želi , reći : Ne znam što ću, ma dajte mi Cx Cx» .. Jezovito..snaga marketinga u svoj veličini tog pojma..tupljenje u mozak dok ne postane podsvijest…Najgore su loše stvari one koje su postale toliko očite da se više ni ne obaziremo na njih.
Strava živa, čuti nešto takvo od strane ženskog roditelja koji te uhvati na prepad kad tek otvoriš vrata svoga doma i prvo gledaš lonce, a ribe ti nisu ni na kraj pameti. No dobro, poslije toga sam bio bogatiji za jedno iskustvo - sve riblje komentare od strane ljudi koji se ribama bave samo petkom i to dok plivaju u ulju, treba uzeti sa debelom rezervom i provjeriti ih prije nego nastupi predinfarktno stanje na osnovu njihovih katastrofičnih zapažanja. Jer opis koji se odnosio na Botie macracanthe i mene je dosta štrecnulo jer sam se vezao za te dosta osjetljive, ali i jako zanimljive (da ne velim skupe) ribice. Jedna od najzanimljivijih stvari u svezi glede njih je ta da spavaju NA BOKU! Trčećim korakom uletio sam u sobu i sve što sam mogao vidjeti bila je grupica botia kako hrču u cryptocorinama, naravno, okrenute na bok! Pa sam otišao nešto pojesti...
U životu svakog akvariste postoje trenutci nezadovoljstva izgledom svog akvarija koji se rješavaju na jedan jedini način- premještanje svakog kamenčića i biljke u akvariju, totalno stresiranje riba i tiho zadovoljstvo poslije dobro obavljenog posla... Meni se takvi napadi događaju u prosjeku svaka 3 mjeseca...
Totalno me rastura hladna svakodnevica i prvi obilniji snijeg… Čitam članak o Peruu u TFH magazinu i uzalud maštam kako bi super bilo na 30 C i 100% vlage u zraku…
Napeto očekujem rezultat kemijanja udruženih snaga Web mastera , koji osmišljavaju i programiraju stranicu na kojoj će se održati .TADAAAM "Prvo općenacionalno natjecanje u akvaristici na Internetu na ovim prostorima". Pod "ovim prostorima" se podrazumijeva potez od Vardara pa do Triglava i lijepo molim bez političkih konotacija, smeće i smećare čim dalje od ovoga. Dosta ih bilo sve ove godine, treba ih početi ignorirati pa možda ušute sami od sebe.
Akvaristi su najveći kritičari prodajnog osoblja u pet-šopovima. To je neosporno... Pogledajte samo ovih par akvarističkih foruma sa područja bivše Juge. Rijetko prođe koji tjedan, a da ne osvane koja tema sa nekom žalbom na prodavače. Te ne znaju ništa o ribama, te prodaju bolesne ribe, uvaljuju sulude kombinacije, terarijske biljke prodaju kao akvarijske, ne znaju ništa o bolestima, ili znaju nešto krivo itd. Uglavnom, nitko nije zadovoljan.
- Konačno sam promijenio naporan , stresan i zatupljujući posao….Za naporniji, strasniji i odgovorniji,…sa istom plaćom…
Truljava klasična muzika kvazi budilice mog polurasturenog mobitela me je istrgnula iz svijeta usnulih i trasirala u svijet pospanih… Kada sam se zadnji put digao u 04:00 zbilja se ne sjećam, jer ružna i traumatična iskustva potiskujem iz sjećanja, ali siguran sam da je i to buđenje imalo neke veze s ribama. Nakon 5 sati spavanja, u 4 ujutro, na neradni dan Državnog-Nam-Blagdana , tko zna kojeg po imenu i po kojoj vlasti stavljenog ( u biti, kog je i briga, kuna je kao stabilna , al je praznička inflacija pa ne pratim više što slavim-bitno mi je da ne radim ), ja se dižem debelo prije izlaska zvijezde nam najbliže, poprilično prije oglašavanja pijevaca i idem u BEČ, gledat RIBE! Koji sam ja SOM!!
Gle vraga, opet sam se uvjerio da sam tropska riba...Temperature između 10 i 16 mi ne odgovaraju ni u plusu , a u minusu su skroz neprihvatljive za funkcioniranje mog organizma...Pošto je stres glavni faktor oboljevanja riba, a pad temperature najčešće uzrokuje ich, da li je uopće čudno da sam odmah nakon pada ispod minus deset , pao i ja od ljudskog icha, čitaj gripe... Obilne količine snježnih padalina u danima bolovanja samo su učvrstile moju namjeru da preležim dosadnu gripetinu do kraja i ne izlazim iz područja neposrednog djelovanja kamina, propisno natrpanog i razgaljenog. Svim sam ribama porueio da ih čeka vrijeme gladovanja, nakon čega sam se ponovno uvjerio da su ribe zakon ljubimci, jer nisam čuo ni glasa negodovanja...
