Gnjavatori
- Detalji
- Napisao/la Tomislav
- Hitova: 19212
A pogledajmo malo stvar s druge strane. Krenut' ću od sebe. Nekidan krenem s prijateljem akvaristom u obilazak lokalnih ZOO šopova koji se bave akvaristikom. Uđemo u jedan šop, zakopamo se pred akvarije i kreče analiza. Prvo primjećujem gotovo kompletnu ponudu obitelji Botia na jednom mjestu. Kao pasionirani ljubitelj krenem slinit za njima: "Pošto ?, Pošto Almorhae?, Kad su stigle ove Dario?, Vidi ove Striate kako su lijepe!, Kako su strava ove Morleti!" itd. Pa onda rešetanje po bilju: "Koja je ovo biljka, koja je ono biljka, koji uvjeti za ovu, koji za onu, jel' ova crvena traži puno svjetla, vidi ona je malo gnjila...". Pa onda malo pretumbavanja po bočicama s kemijom, cijena ova, cijena ona, pa mala inventura opreme (iako mi apsolutno ništa ne treba u tom trenutku, ali eto...). Onda klasično pitanje za kraj "Kad će doći ribice i biljke?". I na kraju izlazimo nas dvojica iz trgovine, lagano komentiramo viđeno, a ja se osjećam kao oni mulci što uz jednu kavu i mineralnu sjede cijelo veće u kafiću. Više od pol' sata sam gnjavio čovjeka, vrtio se tamo, i na kraju nismo ništa kupili. I što je najgore, ponovili smo sve to taj dan još dvaput! (više nismo imali vremena).
Mislim da takve seanse ne obavljaju niti jedni zaljubljenici u životinje, samo akvaristi imaju taj običaj. Nikad nisam čuo da netko 'ko ima hrčke ide iz ZOO šopa u ZOO šop i gleda kakvih sve hrčaka ima. Niti vlasnici papigica to ne rade. Ti ljudi u najčešćem slučaju dođu, odaberu hranu, plate i odu. A mi smo najteži gnjavatori. Koliko puta ste vi ušli i postavili neko od ovih ili sličnih pitanja: "Koja je ovo riba? Kolika naraste? Koja tvrdoća vode joj paše? A Ph? A temperatura? A jel' ide s barbusima? A sa skalarima? Nego, da vas nešto pitam, ribe mi imaju neke točke po sebi, pa ako znate što je to?". I na kraju se okrenemo i odemo. Mora da nas prodavači mrze. Nije ni čudo da se onda ponašaju onako kako se ponašaju, pogotovo prema početnicima. Vjerojatno si misle "Ionako će mi kasnije pit krv na slamku, a onda se neću moći osvetiti... bolje da to obavim odmah sad... he he he... ".
A zapravo sve što mi želimo je vidjeti i neke druge ribice osim svojih. A nemamo gdje. I tu se postavlja pitanje gradskog akvarija. Onih par gradova u nas koji se mogu podičiti zoološkim vrtovima imaju par akvarija, s više manje skromnom ribljom postavom. Uz njih još je svega par gradskih akvarija, koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke (i to radnika pilane pred penziju...). I toga ne bi bilo da nije privatne inicijative (Crikvenica, npr.). A čini mi se da bi barem veliki gradovi mogli financirati uređenje takvih institucija. Ima mladih školovanih biologa i veterinara koji bi se uhvatili nečeg takvog, a vjerujem da bi i puno akvarista amatera ponudilo svoju pomoć, pa čak i volontirali. Ova ružna i jadna ekonomska situacija ostavila je gradskim vlastima dosta prostora koji traže ogromna ulaganja da bi se mogla iznajmljivati ili prodati. A za jedan gradski akvarij nisu potrebni neki osobiti uvjeti - struja, voda, kanalizacija. Možda bi se mogli pridružiti i druge sitnije životinje - kukci, sitni gmazovi, ptičice, pa i pokoji sitni sisavac. I eto mini-zoološki vrt. Uz to nekakav kafića, možda i kakav fast food restorančić. No, za tako nešto ne dobivaju se politički bodovi i nema nikoga tko bi uopće pokrenuo takvo pitanje. Možda ostaje na nama da se organiziramo i tako nešto zatražimo. U Rijeci smo se pomakli s mrtve točke, održana je Osnivačka skupština Udruge RiBA, u postupku je registracija. U statutu je upravo i poticanje osnivanja gradskog akvarija. Vi ostali, što čekate?