Zapostavljanje

ImageDan je počeo kao i većina dana u zadnjih nekoliko mjeseci- tmurno i depresivno. Izvlačenje iz kreveta ponovno se pokazalo najbolnijim dijelom dana, da li zbog lošeg madraca, jastuka, starosti ili opće zakržljalosti uzrokovane sportskim ozljedama od prije par godina na relaciji miješalica za beton-tačke-prvi kat, u ovom trenutku svjetske povijesti , potpuno je nevažan detalj. Bol u leđima u startu je ubila svaku volju da skoknem u podrum 5 centimetara prenizak da se uspravim i kad sam bos ( a sve zaslugom podzemnih voda i loših građevinskih majstora) , ali ipak sam se - što se mora još je teže –uputio na redovnu tjednu promjenu vode...

Spustio sam se u «riblju jazbinu» tj. prostoriju od 9 kvadrata u podrumu koja je u samo nekoliko mjeseci nakon useljavanja u kuću imala više kvadrata stakla od cijele kuće kao takve i mrzovoljno zaključio da- vode nema... U eri općeg zagađivanja svega, ni podzemni izvori iz kojih moj bunar crpi vodu nisu ostali pošteđeni, pa ja da izbjegnem fekalne streptokoke, teške metale i ostale žive i nežive nemani koje iz te crne rupe u zemlji izviru, svako malo stavljam karnistere u gepek i pičim do izvora , cca 2 km od kuće i u tišini i strpljivom mijenjanju karnistera, pa pretakanju istih u veće, shvaćam neke osnovne postulate zen-budizma.


Image

Povratak u podrum je uvijek zanimljiv detalj jer karnisteri od 30 litara sa dijagnozom «bruh u nastajanju» od prije 2 godine koja je sad već malo smanjila u «bruh» i nisu neko veselje za nosit. I tako, s vremenom, shvatiš da je sve to malo blesavo... Sve više sjediš i gledaš, a sve manje mijenjaš, čistiš, mrijestiš... Nekom je to možda normalno svakoljetno zasićenje, ali ovaj put je malo drugačije... Ej ljudi... gubim volju... Neki dan sam shvatio da kao što i skoro svaki zidar nema uređenu kuću do kraja, tako ni ja nemam lijepo uređeni pokazni akvarij. Zašto to? Kad sam imao samo jedan akvarij, kada sam svaki dan kopao po njemu, tada mi je hobi imao smisla. Sada kada je to uzelo maha da sam čak počeo razmišljati i o komercijalnom uzgoju rijetkih vrsta ( što naravno i košta), shvatio sam da sam na prekretnici. I vračam se u rikverc..Iz ovih stopa..Iz tog razloga što ne želim učiti na svojim greškama, a neki ljudi koji sada uzgajaju ribe su mi rekli da im je žao hobija... vračam se HOBI tebi!! Akvaristika iz zadovoljstva, a ne kao obaveza..A vjerujte, kad se broj akvarija poveća do određene granice, obaveza proguta zadovoljstvo bez i da mljacne. Još bi veći gušt bio uređivati tuđe akvarije. Zamislite gušta, za tuđi novac sve kupiš, posložiš pa – naplatiš!! E na takav bi poslao svaki dan išao pjevajući! Plan rada je jednostavan- u sljedećih mjesec dana se rješavam svih nepotrebnih akvarija i riba! Slijedi potpuna rekonstrukcija podruma, žbukanje, izrada nove stalaže i konačno- uređivanje jednog akvarija u dnevnoj i jednog u radnoj sobi. Pet shopove više ionako ne posjećujem zbog lakše samokontrole, raznih riba imam dosta za mrijestne experimente do sljedećeg ljeta, opreme mi ne manjka... ma da ne moram po vodu ići, ni u slučaju ratne opasnosti ne bih trebao izlaziti iz podruma po bilo što za ribetine. A najvažnije je sve to radit sa guštom... Da ne postanem akvaristički Vasa Ladački ...

Zadnje na forumu

Podržite nas!

Akvarij.NET je već 17 godina s Vama primarno zahvaljujući velikom broju volontera. Naš rad možete podržati i svojim donacijama koje će se koristiti za aktualne troškove servera, domena, licenci te planirane humanitarne akcije.

http://www.paypal.me/AkvarijNET

Donate

3PAzE2vhfNmWwYoQtRALYL2Mn3DUczc8i3

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.
Pristajem Ne pristajem