Kinosternon flavescens
- Detalji
- Hitova: 24160
Jedna kornjača iz porodice Kinosternidae je i Kinosternon flavescens,"žuta poklopna kornjača". Kao i svi zastupnici iz roda Kinosternon tako i žuta poklopna kornjača može svoj prednji i zadnji dio plastrona spojiti sa carapaxom, što joj nudi dodatnu zaštitu.
Kinosternon flavescens
(Agassiz, 1857)
Kinosternon flavescens je jedna od manjih zastupnika Kinosternidae. Dužina carapaxa odraslih primjeraka dostiže do 15 cm. Mužjaci se lako razlikuju od ženki po debljem i dužem repu nego što ženka ima. Boja carapaxa varira od maslinastozelene do maslinastosmeđe, ponekad cak tamnosmeđa. Plastron je kompletno žut sa tamnosmđjim linijama. Koža je tamno maslinastosmeđa, skoro crnkasta. Grlo i udovi su pretežno malo svijetlije boje.
Priznate su tri pod vrste Kinosternon flavescens
Kinosternon flavescens flavescens (Agassiz, 1857)
Kinosternon flavescens arizonense (Gilmore, 1922)
Kinosternon flavescens durangoense (Iverson, 1979)
Ranije je bila opisana i cetvrta podvrsta Kinosternon flavescens spooneri (Smith, 1951).
Ali je se brzo pokazalo da K. f. spooneri nije validna podvrsta.
Žuto poklopna kornjača od svih sjeverno američkih ima najkraću aktivnu fazu. Aktivne su od sredine travnja do kraja rujna, najkasnije sredinom listopada. U sjevernim djelovima kao Iowa i Illinois aktivna faza završava već krajem srpnja, početkom kolovoza. Žuta poklopna kornjača svoje vrijeme pretežno provodi u vodi, samo sredinom ljeta se mogu duže vremena naći na kopnu.
Kinosternon flavescens se prostire od sjevernoistočne do juznozapadne amerike. U Meksiku se moze naći na sjeveru i istoku. Pretežno se nađu u sporim rijekama, jezerama kao i u močvarama. Mlade kornjače su izložene opasnosti većih riba, lisica i zmija. Kinosternon flavescens je omnivor. Hrani se i biljem i raznim drugim životinjama koje može savladati. A to su punoglavci, sitne ribice, gliste i slično.
Kinosternon flavescens nisu zaštićene po "Washingtonskom dogovoru", ali su ipak ugrožene zbog gubitka svog habitata koji čovjek uništava za svoje potrebe.
Spolnu zrelost dostižu sa od prilike 12 cm dužine carapaxa. U većini dijelova gdje su nastanjene, vrijeme parenja počinje početkom svibnja i završava najkasnije početkom srpnja. Za to vrijeme je mužjak izuzetno nagao i agresivan prema ženki. Kopulacija traje samo par minuta. Ženka izabere sunčano mjesto gdje iskopa rupu i do 20-tak cm u koju polegne izmedju dva i osam jaja. Veličina jaja je između 1,5 i 2,5 cm. Ovisno o temparaturi, vrijeme inkubacije je od 95 do 120 dana.
Držanje u zatočeništvu je relativno lagano. Za jednu uzgojnu grupu od 1 do 2 primjerka je dovoljan akvarij od 120x60. Sa obzirom na to da se mužjak po potrebi mora privremeno odvojiti, smjestaj treba biti uređen kao i za sve Kinosternidae. Potrebna je teraristička sijalica koja kopno zagrijava na od prilike 28°C, a vodi grijač koji zagrijava vodu na 24°C do 26°C. Na dnu vodenog dijela, koja nebi trebap biti predubok, trebaju biti razni panjevi, kamenje i slično, što imitira prirodni habitat. Za vrijeme hibernacije se smanji temparatura, vrijeme osvjetljenja dok se ne ugasi skroz na jedno dva mjeseca. U to vrijeme se kornjače zakopaju na dnu u pjesak, ponekad i samo prestanu biti aktivne ostajući na dnu akvarija. Hibernacija u zatočenistvu se moze držati od kraja studenog do sredin veljače.. Poslje tog vremena lagano povišavati ponovo temparaturu u roku od jedno tjedan dana. Hibernacija je medju ostalom potrebna i za uspješno razmnožavanje.
