Two Oceans Aquarium - Cape Town
- Detalji
- Napisao/la Marina Lipovšćak
- Hitova: 22735
Putopis iz tastature jedne ne-akvaristice, koja se na trenutak odvojila od ostatka svoje grupe neakvarista i po zadatku prošvrljala mračnim odajama Two Oceans aquariuma u Cape Townu, JAR, kako bi čitateljima AkvarijNET-a prenijela dio atmosfere.
Cape Town nije jedan od onih gradova u koje stignete da biste posjetili gradski akvarij..s obzirom na količinu oceanskog plavetnila u koje je uronjen, gledanje sputanog mora kako se lijeno ljuljuška iza polučistih (ili poluprljavih?) stakala ne zvuči nimalo primamljivo. Čak se čini pomalo izdajničkim- jer to je isti onaj ocean za koji svakodnevno (iako na „krivoj“ strani za škvadru sa sjeverne polutke) zalazi užarena kugla; to je taj moćni Atlantik čiji prijelaz znači inicijaciju u svijet punokrvnih jedriličara; i da, THE ocean čiji sasvim uobičajeni valovi su meni, navikloj na jadranske uvjete, zaista djelovali, da citiram jednog prijatelja morskog vučića, KAO KUĆE! I sada tu veliku baru gledati „iza rešetaka“
...ali kada se na repertoiru nađe i hranjenje morskih pasa, uživo, pred vašim očima, dijete u vama se budi, sjetite se ( a možda ih nikad niste ni zaboravili? ) svih onih priča iz djetinjstva kojima su vas plašili stariji klinci, i želite osjetiti trnce i strah ponovno, ali ovog puta udobno smješteni na podu ispred amfiteatarskog gledališta, zbijeni u prvom redu i buljeći kroz moćno staklo kako raže i druge ribice šetaju lungomare-om.
A onda, nakon simpatične divovske kornjače koja budi osmijeh na licu, prvi puta ugledate njega..the BIG FISH... veliki sivo-bijeli, od par metara, šiljati zubi, male zle oči..mašta je sad već luda, i kad ronioc uleti u kadar, prizori iz „Ralja“ se sami od sebe počinju nizati u vašoj glavi... ipak, sve ostaje pod kontrolom, nije to nekakva pilot- epizoda i hranjenje se nastavlja rutinskim pokretima roniočevih ruku iz kojih psina trga mrtvu ribu...huge fish...mean fish..small fish..rye fish..dead fish...i tako naizmjenično, u krugovima, jer takav im je i medij u kojem žive- jedna pozamašna kugla...
Kad odlučim da je bilo dosta zabadanja nosa u pseći ručak i da trebam ispitati i ostatak akvarijske ponude, shvatim da nešto tu ne štima..gdje su odrasli?!
Oko mene samo (velika) djeca?
 |
Krećem prema manjim zvjerkama, s manjim zubima, u manjim tankovima, ali s puno većom raskoši boja i uzoraka razasutih po perajama i leđima. Iako me u početku na fotkama gnjavi odbljesak stakla dok pokušavam ovjekovječiti mesnate travurine visine manje dvokatnice ,ubrzo se poistovjećujem s ulogom fotoreportera i odlučujem se za radno mjesto unutar National Geographic tima. Unatoč jeftinoj opremi kojom vladam i neprežaljenim ručnim podešavanjem zoom-a, ipak su cool poze ( čučanj, streching noge nalijevo, zagrljaj fotića rukom odozgo, čučanj) iz kojih se hvata kadar najbitnije, zar ne?
Prolazim mračnim prostorijama u kojima jedino svjetlo dolazi iz vode i obasjava mali okolni radijus oko akvarija. Zadovoljna sam tom inverzijom uobičajenog poretka stvari u kojem su morske dubine središte tame i tajni i koje obično igraju ulogu zle sile..u mojoj mašti, barem..hoću reći, u dječjoj mašti..
Uskoro me iz reporterskog sna prene crveno svjetlo na bateriji fotića, i sad znam da je vrijeme da privedem svoj zadatak kraju..ipak, još se par fotki da izvući i s mrtvim LCD-om, a ona dugačka žuta riba koja u pravilnim vremenskim razmacima proviruje iz rupe u stijeni je uostalom taaako fotogenična..ona je i službeno posljednji foto-model na današnjem shootingu, i sada mogu slobodno reći i dojaviti uredništvu NG-a, mislim Akvarij.neta – mission: executed, outcome: to be discussed, fun in Cape Town: to be continued..
 |
