Legalan uvoz akvarijskih riba od strane privatnih osoba
- Detalji
- Napisao/la Marko Lenac - Jurupari
- Hitova: 34012
Potaknut čestim temama na forumu o uvozu i/ili švercu akvarijskih riba, a od nedavno bogatiji za to vrijedno iskustvo, odlučio sam na vidjelo iznijeti pravu istinu.
U ožujku 2007. godine kupio sam avionsku kartu za Urugvaj, gdje sam trebao sudjelovati u sakupljačkoj ekspediciji s još nekoliko kolega ciklidofila iz raznih zemalja svijeta. Posebnost Urugvaja je u tome što dopušta izvoz svojih ribljih vrsta, za razliku od većine država južne i srednje Amerike koje to ne dopuštaju.
S obzirom na to da nisam bio upućen u tematiku uvoza živih riba, za savjet sam pitao iskusnije akvariste, ali nitko mi nije znao pomoći. Uvidjevši da mi nema druge, nazvao sam poznanika koji ima firmu za uvoz akvarijskih ribica te od ljubaznog vlasnika dobio upute od kuda uopće započeti.
Prvo sam nazvao Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (www.mps.hr) i stupio u kontakt s ljubaznom djelatnicom. Iako im isprva nije bilo jasno zašto želim uvesti ribe s drugog kontinenta, koje kasnije ne mislim prodavati, na kraju sam, ipak, dobio glavne smjernice. Kako bih izbjegao neželjene komplikacije u zadnji tren, sve sam želio pripremiti što prije, no saznao sam da dozvola za uvoz riba traje 40 dana tako da ništa nisam mogao pripremiti do otprilike dva mjeseca prije putovanja, pa sam se morao malo strpjeti.
U međuvremenu sam sve detalje s agencijom iz Urugvaja dogovarao putem e-maila. Poslao sam im svoje osobne podatke, a oni su mi ishodili izvoznu dozvolu i pripremili sve za dobivanje sanitarne dozvole koja će mi biti potrebna na odlasku iz Urugvaja. Došao je listopad i sve je, osim hrvatske dozvole, bilo spremno.
Ponovno sam nazvao Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva koje me uputilo na prvi korak, a to je bilo pribavljanje mišljenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (www.mzopu.hr) o vrstama koje želim uvesti. Stoga sam ih nazvao, objasnio čitavu situaciju te od njih dobio upute da moram napisati kratak dopis i njemu priložiti točnu listu vrsta koje želim uvesti, a tu je listu morala napisati agencija iz Urugvaja. Hitno sam mailom poslao upit u Urugvaj i nakon 10 dana poštom je stigla lista riba s njihovim stručnim nazivima i nazivima na španjolskom. Moram priznati, nakon tako pomnoga planiranja puta, tih 10 dana meni je izgledalo kao vječnost. Listu sam zajedno s dopisom poslao u MZOPU. Za 10 dana na kućnu mi je adresu stiglo pozitivno ocjenjeno mišljenje ministarstva kako navedene vrste nisu opasne za hrvatske autohtone vrste i da nisu na CITES listi ugroženih vrsta. Nazvao sam MPS da ih obavijestim kako sam dobio mišljenje, a oni su me uputili na državnoga veterinara koji mi je morao dati potvrdu o urednoj karanteni za prihvat vrsta koje mislim donijeti. Nazvao sam veterinara koji je izašao na teren već sljedeći dan te mi izdao potvrdu za karantenu.
Prikupljenu dokumentaciju - potvrdu veterinara, mišljenje MZOPU, pripadajući obrazac i potvrdu o uplati za ishođenje uvozne dozvole poslao sam u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te za nekoliko dana poštom dobio toliko željenu dozvolu. Djelatnici ministarstva rekli su mi da sam prva fizička osoba u Hrvatskoj koja je zatražila dozvolu za uvoz riba.
S urednim sam papirima napokon otišao na toliko očekivano putovanje. Pri povratku kući, u zračnoj luci u Urugvaju uručena mi je sanitarna dozvola i međunarodna izvozna dozvola Urugvajskog ministarstva i državnoga veterinara.
Nakon leta, koji je trajao gotovo 26 sati, sletio sam u Zračnu luku Pleso i odmah se zaputio kod carinika kako bih čim prije izmučene ribe odnio kući. Iako su dobili kopiju moje dozvole koju im je poslalo ministarstvo, ostali su zatečeni. Na carini sam proveo gotovo tri sata dok su mi detaljno pregledavali prtljagu u potrazi za računom koji nisam imao, jer sam ribe ulovio sam.
U međuvremenu, susretljivi je veterinar na carinarnici pregledao ribe, potom su im odredili vrijednost i na temelju nje naplatili carinu. Popunili smo i pripadajući formular, a nakon toga moje ribe i ja uputili smo se autom u Rijeku. Stigavši kući, ribe sam pustio u karantenske akvarije i otišao spavati.
Idući dan nazvao me veterinar iz Rijeke kojega je, dok sam bio na carini, kontaktirao granični veterinar i uputio ga da obavi pregled riba u karanteni, što je i učinio već isto prijepodne. Ujedno me i obavijestio da je potreban službeni prijevod urugvajske dozvole s engleskog jezika na hrvatski.
Nakon mjesec dana veterinar je ponovno morao izaći na uvid kako bi službeno zatvorio karantenu, a prije zatvaranja popisani su gubitci.
Sve ovo koštalo me otprilike 1800 kn, što svakako nije mali novac budući da ribe nisu namijenjene daljnjoj prodaji. Ipak, osjećaj koji vas obuzme dok gledate ribe koje ste sami ulovili u prirodi, a sad plivaju u vašem akvariju, neprocjenjiv je, i sve bih ovo ponovio.
Nadam se da će se kroz ovaj članak napokon svi upoznati s postupkom koji je potrebno odraditi da biste donijeli ribe iz strane zemlje. Ovim putem zahvaljujem svim državnim institucijama i službenicima koji su mi pomogli da mali dio Urugvaja donesem u svoj dom.
