Povratak crnosmradnog ljigavca

ImageJedva sam dočekao proljeće...Ja se kao i tropske nam ribice jednostavno ne snalazim u okruženju snijega i leda. Iako sam zimsko dijete, uvijek mi je draže bilo more od skijanja. Od istog sam i odustao nakon neuspješnog pokušaja koji me je koštao vremena, novaca i najvrednije mi imovine - mojih živaca...A umalo i puno bolje polovice koja je poludjela od mojeg iritantnog cendranja nakon svakog pada u fuj snijeg...Dogovor nakon toga je sljedeći - ona na skijanje ide sa svojom ekipom, a na more idemo skupa...Dok ona skija ja doma hranim ribice...Netko bi rekao da je ovaj dogovor na moju štetu...Ja mogu reći samo - naprotiv...
Proljeće u mom dijelu svijeta donosi i određene probleme...Dok je sve bilo okovano ledom moja bunarska voda je čak i bila više-manje pogodna za ribičiju, ali nakon ponovnog ulaska površinskih voda u bunar pojavljuje se stari znanac-neidentificirani crnosmradni ljigavac koji bi mogao bit cijanobakterija...u svakom slučaju gadan je, smrdi, razvlači se po površini i šljunku i ubija mi volju za akvaristikom...a ponekad i ribe...ima i još nekih čudnih oblika života, ali nisam ih uspio slikati...nisu crni, nego crveni , ali isto smrde, šire se ko ludi i pun mi ih je kufer!!
Image Image

Svjetski dan voda proslavio sam radno, čisteći akvarije od ljige sa slike...Uzalud mi trud- ovo raste triput brže od najbržeg bilja!
Kako bih pružio svojim najdražim ribama-čitaj corydorasima - šansu da žive u čstoj vodi, selim ih kod Hrvoja dok do mojih vrata ne dođe gradski vodovod - intenzivno radim na tome...Znači, do 2005. ću imati privilegiju da uživam u čistoj vodi...Jest da smrdi po kloru, ali bar je mikrobiološki ispravna...valjda...Istovremeno obustavljam radove na 300 L akvariju , ne treba mi toliko gnojnice u dnevnoj sobi...


Nedavno dobih ideju od kolege akvarista da se kritički osvrnem na nas akvariste...Dakle, što ja mislim o vama...

Vi niste normalni...to ne mislim samo ja , to misli i velika većina običnih smrtnika koji se ribama bave samo kad ih hrskaju uz krumpir salatu. Vrijeme koje nam je dano na ovom planetu je ograničeno, a vi ga provodite buljeći u staklene kutije pune vode i iskreno se oduševljavate na svaki "skoro-pa-inteligentan" pokret hladnih, ljigavih, sluzavih i u dosta slučajeva i ne tako lijepih živina. Svaki dan su vam ruke u vodi do ramena, a ni ne pada vam na pamet da sve to dođe na svoje u poznim godinama u obliku reume. Vaša opsjednutost prilikom ulaska u dućan je vidljiva iz aviona, jer nitko normalan ne maršira direkt prema ribljem dijelu bez obzira na usputne prepreke -tipa police, stalaže, djece - i provodi 2 sata na udaljenosti od 3 cm od stakla proučavajući svaku ljusku na budućem ljubimcu kojeg ionako nemate gdje staviti ( sakupljačko-materijalistički poriv "imati pod svaku cijenu bez obzira na mogućnosti" u ovim slučajevima najbolje dolazi do izražaja). Sati provedeni u hipnotičkom transu se brzo pretvaraju u dane, što vas naravno otuđuje od ono malo prijatelja što vam je još preostalo, tako da nakon nekog vremena nemate nikakav društveni život, osim povremenih druženja sa sličnim pacijentima s kojima u rijetkim trenutcima druženja ( koje naravno koristite za razmjene dobara ) pričate samo o ribama i bilju u perfektu, prezentu i futuru. Ukoliko morate napustiti svoje blago na više od 2 dana, vi ste potpuno smeteni, izgubljeni, zabrinuti, oronuli i depresivni, što opravdavate činjenicom da bi se hrpa stvari mogla dogoditi dok vas nema, a što prinudne dadilje uz gomilu uputa sa snagom zakona, jednostavno neće moći riješiti. Usprkos svim troškovima koje imate zbog 2 kredita i 3 pozajmice, činjenice da klincima trebaju nove cipele, ženina plaća ne pokriva ni režije, a od roditelja ne možete više izvuć ni kunu jer sve troše na Bingo, vi aete kupiti Marlboro Red Diskusa za 500 kn i ući u nedozvoljeni minus na tekućem 2 tjedna prije plaće, iako ih ima još dovoljno u dućanu i nije da se baš dobro prodaju...

Pogledajte istini u oči...Vi imate sve odlike narkomana...I to ne pričam o ekipi na koki, travi, cugi ili kavi - to su svi simptomi heroinske igle i crack lule...

A što sad? Probali ste se skinut, ali ne ide... A eto...Ne znam što da vam velim...Možda vas prođe s vremenom...

A ima i akvarista poput gore navedenog kolege koji se odaziva na nick Lic i koji je, osim što radi na stranici i bavi se ni sam ne znam s koliko riba, pronašao volje i vremena da napiše knjigu...Knjiga će uskoro biti objavljena u PDF formatu na stranicama HR Aquatice, a namijenjena je početnicima da lakše prevladaju teškoće, kao i nama iskusnijima da se prisjetimo hrpe stvari koje smo već zaboravili, ali što nećemo nikome priznati ni pod utjecajem nekoliko krigli u opuštenoj atmosferi... Kapa dolje, krigla gore majstore.

Zadnje na forumu

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.
Pristajem Ne pristajem