Do Osijeka i natrag...

ImageVeć jako dugo nisam pisao ništa za kolumnu..Što zbog nedostatka vremena jer sam pisao za ostale rubrike, što zbog čiste, nepobjedive i nepremostive lijenosti. Pošto sam promoviran u glavnog urednika AkvarijNeta raspisujem natječaj za novog kolumnistu Cijenjene ponude šaljite na mail. Honorara nema. Kako znate da ste stvarno zaglibili u akvaristički mulj i da vam nema pomoči? Vlado & ja smo to shvatili ovog vikenda kada smo se zaputili vlakom u Osijek iz čisto akvarističkih razloga na jednodnevni izlet. Na putu smo stali u Slavonskom brodu kod Sebastijana, malo prokopali po akvariju, te krenuli dalje busom kao trio. Na kolodvoru u Osijeku pridružio nam se je i četvrti elan ekipe, najmlađi po godinama i stažu, Ivan. Razlog posjeta je bio Hrvoje, tj. njegova uzgajivačnica diskusa, skalara, tetri, korisdorasa i ancistrusa...Slike naravno nisu uspjele,

Image Image



te smo zaključili da moramo pronaći sponzore za stranicu, koji bi nam mogli kupiti neki dobar digitalac...Nakon 5 sekundi promišljanja o toj ideji arhivirali smo je kao slučaj koji granici s naučnom fantastikom i otišli na cugu na brod u zimskoj luci. I sjeli pored akvarija sa našim domaćim riječnim ribama, naravno!

Image

Prava komedija počinje s povratkom iz Osijeka u kojem smo bili puna tri sata ograničeni redom vožnje autobusa i vlakova. Došli smo do Broda busom, za koji nismo morali kupiti kartu samo zahvaljujući ljubaznosti konduktera. U Slavonskom Brodu smo uzeli povratnu, ali u vrijeme povratka taj prijevoznik nije vozio iz Osijeka u Brod...malo smo zanemarili činjenicu da treba gledati i ime firme, a ne samo vrijeme polaska i dolaska.Mislim, nije to Zagrebački Električni Tramvaj. "Ali, to su nam dali na kolodvoru" opravdavali smo se kondukteru,koji nam je progledao kroz prste masne od bureka. U Brodu smo se pozdravili sa Sebom i presjeli na vlak. Vlak koji je došao imao je odgovarajuće Vinkovci-Zagreb-Vinkovci natpise, te smo ušli u njega i raskomotili se...Kroz prozor smo vidjeli drugi vlak kako staje do našeg i nastavlja dalje...Pisalo je nešto kao -Atena, Beograd,Zagreb-...Heh, Balkan express zaključili smo i nastavili sjediti...

Par minuta nakon polaska došao je kondukter i na naše pitanje kad stižemo u Zagreb uhvatio se za glavu: "Dečki ovaj vlak staje u Novskoj preko noći i nastavljamo tek ujutro"...E tu smo se mi uhvatili za glavu..." A zašto su na vlaku natpisi za Zagreb?" pitali mi naivni..."Pa tko bi to micao svaki put kad vlak promijeni vagone"...No comment...Nakon telefonske akcije u cilju propitivanja o mogućnostima presjedanja na neki drugi vlak ili bus zaključili smo da nam je lokalna kolodvorska birtija koja radi cijelu noć, a koju je spomenuo kondukter, jedina opcija. "A kaj sad" rekoh Vladi koji je lagano kipio i spominjao HR željeznice, a ja sam se počeo zabavljati. "Proputovao sam pol Evrope s vlakom i nikad se izgubio nisam , ali to mi je pošlo za rukom u HR...Super" - i udri u smijeh...Kako sam furao carske tetre koje sam dobio od Hrvoja (fala) , a malo sam se zabrinuo zbog pada temperature vode, grijao sam ih

Image

na trbuhu, pa sam se morao prestati cerekati da ne pretumbam jadne ribice i do Novske sam se dalje samo kesio...

Izlaz na kolodvor Novska 21.55 , subota uvečer...ni pasa na cesti. Uf, samo Restoran Kolodvor osvijetljeno stoji...Vlado opet mrmlja...Ja se kesim.

Ulazimo i sjedamo za stol. "Dobra večer" i ostale uljudnosti i brzo propitivanje za mogućnost prijevoza do Zagreba..."Samo taxi Dečki"- je fala, to puno košta....Kad smo već sjeli, a sljedeći vlak ide tek u pola 4 , odlučujemo nešto pojesti. Gledamo u jelovnik, vidimo puno finih stvari, zovemo konobara, a kad ono, kuhinja se zatvorila prije 5 minuta...Tu Vlado puca od muke, ja od smijeha, a ribe od skakutanja! Spasili nas sendviči kojih im je ipak nešto ostalo...Na svu sreću Vladin tata je shvatio svu ozbiljnost (?) situacije (hehehe) i usprkos Vladinom negodovanju sjeo je u auto i došao po nas...Ipak moram priznati u pravi čas jer su se u restoranu počele pojavljivati neke čudne face sa još čudnijim izjavama.

Na putu do Zg-a ja sam odrijemao , a Vlado...za njega ne znam, ali mislim da mu tada još nije bilo jasno kako čovjek ne može iz grada koji je udaljen samo 100 km od Zg-a usred noći sjest na neki bus, vlak i kući doći...Meni ništa čudno-živim 20 km od grada, pa nekad ni po danu nemam kako do doma :). Dovezli me do mog auta, bijelog zmaja u najboljim teenagerskim godinama, a kad ono, ne mogu otvoriti vrata! Malo se smrzla. Problem riješen ulaskom kroz gepek, koji je opet ispremiješao ribe koje su se sigurno smjestile ispod 4 sloja odječe, da bi se nakon tog šoka dobrih pet minuta tresle od mog cerekanja. A što? Vi se nikad na glas ne smijete sami sa sobom (sebi). Pa kad sam se konačno smjestio na sjedalo, upalio motor i izvrtio film tog dana morao sam se pošteno ismijat...SVE TO ZBOG RIBA?!?! Nema nam spasa!

Zadnje na forumu

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.
Pristajem Ne pristajem