More kroz objektiv
- Detalji
- Napisao/la Melita B.
- Hitova: 22932
Oduvijek sam voljela more. Jedva sam čekala onaj zadnji zavoj iza kojeg bih ugledala more. I uvijek bi mi pobjegao onaj isti oduševljeni usklik: MOOOOOREEEEEEEE!!Maska i disalica bile su obavezna morska oprema. Dok su djeca bila mala, stavila bih ih u čamčić koji sam si privezala oko pojasa kao bovu, i ušli bismo u more. Tako su nastale moje prve podvodne fotografije snimljene fotoaparatom za jednokratnu upotrebu. Nasmijana dječja lica, morska trava u kojoj se skrivaju radoznali glavoči, rakovice...
Prvi "pravi" susret s jadranskim življem bio je u piranskom akvariju. Kroz umazano staklo oduševljeno sam promatrala ples morskih konjića (sad znam da su to ribe), naizgled bespomoćnih, sramežljivih, a tako elegantnih. I ja sa suzama u očima.
Kasnije, u akvariju u Trstu, gdje su me dočekali čak i pingvini, ali to je iz neke druge priče koju još uvijek ne mogu uzeti kao svoju.
U međuvremenu, došla sam u godine koje obzirno zovemo - najbolje. Kažu, ako nešto jako želiš, to će ti se i ostvariti. I zaista, na plaži u Sesljanu prvi sam put navlačila na sebe posuđenu ronilačku opremu i slušala upute prije svog prvog ulaska u more, ili bolje rečeno, u podmorje.
Priznajem, moje je znanje fizikalnih zakona postalo maglovitije dok sam se spuštala na muljevito dno. Dubina je bila 6 metara. Iz pješčane oluje koju samo prouzročila dodatnim lamatanjem spasio me moj simpatičan instruktor. I u ruku mi je položio morskog konjića! Zamalo sam od oduševljenja ispustila regulator za zrak (to je ona stvar koju stavimo u usta, a vezana je na bocu sa zrakom). U tom sam trenu zaboravila da sam "tamo ispod". Niti Cousteauovi filmovi nisu tako lijepi.
I danas mi se dogodi da na trenutak zaboravim da sam "tamo ispod", ali na jedan drugi način. Danas je za mene ronjenje poput vožnje automobila, automatski mijenjaš brzine, kočiš ili ubrzavaš i putuješ kroz predivan pejzaž. Samo, u moru se u svakom trenutku mogu zaustaviti i dozvoliti da taj "pejzaž" prolazi kraj mene. Jedinstven, prekrasan, obojen do beskraja...MOOOOREEEE!!
Ronjenje nije samo ono što se događa ispod površine. Svaki uron počinje već kod pripreme opreme, na obali, ili na brodu. Radnja koju sam u svojim ronilačkim počecima uspoređivala sa sastavljanjem svemirskog broda sada je postala neka vrsta meditacije. Priprema opreme obavlja se u tišini, sabrano. Boca sa zrakom, regulatori, kompenzator plovnosti (life-jacket), pojas s olovom, neoprenska odjeća, različiti instrumenti, svjetiljka... sve to omogućit će nam lijep provod pod vodenom površinom, ali i nešto što je na kopnu samo po sebi jasno - disanje.
U tom trenutku čujem samo valove, nadmorska događanja polako nestaju. I još samo ronilački znak za "u redu" (poznajete reklamu za Vegetu?...eto, to je to), palac okrenut na dolje i ...idemo.
Proljetna nedjelja. Opet sam u akvariju u Trstu. Čudi me to što se na glas mogu diviti ribama. Bez regulatora u ustima. Ali brzo opazim: nema morskih konjića?! Možda je tako i bolje. Njihovo je mjesto negdje drugdje.
Umjetnik i kipar Oskar Kogoj skulpturi morskog konjića stavio je na glavu krunu. Taj nježni princ podmorja nosi je ponosno i dostojanstveno. Njegovo je kraljevstvo more.
