Razmnožavanje skalara
- Detalji
- Napisao/la Hrvoje Hečimović
- Hitova: 61698
Iz roda Pterophyllum,do sada su poznate tri vrste: P.scalare, od kojeg potječu današnji varijeteti, P.leopoldi i P.altum ili «divlji» skalar koji se od ostalih razikuje po tamno crnim vertikalnim prugama i većoj maksimalnoj veličini.
Zbog svog oblika tijela,zahtjeva veće akvarije volumena iznad 100 litara i minimalne visine 50 cm.U manjim akvarijima,skalari neće moći doći do izražaja,niti razviti svoje prelijepe peraje.D ana šnji hibridi nisu osjetljivi na tvrdoću i pH vrijednost,iako im više odgovara mekša i blago kisela voda,prema tome akvarij punimo sa vodovodnom vodom tretiranom sa nekim od sredstava za pripremu vode,te je zagrijavamo na 25 C.Od dekoracije,odgovaraju mu visoke i širokolisne biljke iz roda Echinodorus, kao u prirodi, te za poboljšanje pozadine Valisneria gigantea,krupno kamenje i mangrovo korijenje.Zajedno sa skalarima stavljamo mirne i ne previše sitne ribe.Brzi plivači im uzimaju hranu i uznemiravaju ih.Ribe iz porodice Barbusa nije preporučljivo stavljati zbog toga što im grickaju dugačke peraje,te skalari postaju plašljivi,odbijaju hranu,a mogu i uginuti.
Prilikom kupovine,trebamo obratiti pažnju na nekoliko bitnih točaka. Najbitnije je zdravstveno stanje riba, tj. ne smiju imati nikakve promjene na koži,perajama i očima. Prilikom hranjenja moraju biti živahni, otimati jedan drugomu hranu tjerajući se po akvariju.Tijelo ribe mora biti pravilno, ne iskrivljeno ili deformirano.Isto tako i peraje moraju biti raširene, cijele, pravilne. U pravilu se uvijek kupuju manji primjerci jer se lakše transportiraju i lakše prilagođavaju novom akvariju.Veličina mora biti ujednačena,treba izbjegavati kupovinu najvećih i najmanjih primjeraka.Veličina irisa oka mora biti srazmjerna veličini ribe.Ako je oko veće nego što bi trebalo,te ribe su stare, kržljave, vjerojatno su rasle u malim,pretrpanim akvarijima te će teško postići punu veličinu.Boja d ana šnjih mutacija je vrlo raznolika zahvaljujući dugogodišnjim križanjem i genetikom.Tako d ana s razlikujemo:
a) srebrni – osnovni tip,srebrna podloga sa crnim vertikalnim prugama,najsličniji skalarima uhvaćenim u prirodi
b) zebra - kao i prethodni,samo ima nekoliko vertikalnih pruga više
c) zlatni - boja tijela mladih riba je bijele boje,sa starenjem dobivaju zlatnu boju
d) albino - zlatnog tijela i crvenih očiju (podložni su sljepilu)
e) mramorni – prošarani bijelom,crnom i zlatnom bojom
f) crni - jedan od najtraženijih hibrida,potpuno crni,sa bronzanim odsjajem
g) koi - najnoviji hibrid gdje prevladava žarko naranđasta boja na glavi i 1/3 tijela,ostalo je svjetla podloga sa pojedinim crnim mrljama;u novije vrijeme križanjem i selekcijom su dobiveni 100% naranđasti skalari,ali su izuzetno skupi.
Razlikujemo još dimne,čokoladne,polucrne,perlaste,sa dugačkim(šlajer) perajama,te kombinacije istih.Izbor boje je individualan, a zavisi i od ponude na tržištu.Uglavnom se uvoze jednostavnije forme i boje,jer skalari nisu jeftini ni na dalekoistočnom tržištu odakle dolazi većina akvarijskih riba. Kvalitetnije ribe mogu se naći kod privatnih uzgajivača kojih ima sve više i kojima nije cilj masovna proizvodnja radi zarade, te posvećuju više pažnje selekciji svojih riba.
Nakon kupovine i naseljavanja u akvarij, potrebno je ribe pravilno i hraniti.Ishr ana skalara se razlikuje od ishrane ostalih riba jer su oni karnivori, tj. mesojedi. U prirodi se skrivaju iza širokolisnog bilja vrebajući na sve što se miče i što mogu progutati,kao što su male ribice, crvići, larve vodenih insekata i sl., pa i našim ribama treba omogućiti sličnu ishranu:larve komaraca,tubifex,vodene buhe.Ako nismo u mogućnosti naći živu hranu, možemo im ponuditi duboko zamrznutu ili sušenu, u svakom slučaju, što raznovrsniju hranu mesnog podrijetla.Sa takvom prehranom i redovitim izmjenama vode, te uz dovoljno veliki prostor,naše će ribe rasti vrlo brzo te ćemo nakon nekoliko mjeseci imati prekrasne ribe koje će se šepuriti akvarijem.
Napredniji akvaristi se neće zadovoljiti samo promatranjem, već će ih sa vremenom poželjeti reproducirati.Upravo tada nastaju zadovoljstva ili razočaranja vezanih uz prve mrijestove. Domaći skalari inače spadaju u lakomrijesteće vrste, te ako se držimo određenih pravila svakoga će obradovati obilnim potomstvom.
Dakle, ako imamo u većem akvariju desetak odrastajućih, dobro hranjenih riba, prije ili kasnije odvojit će se dvije ribe sa karakterističnim znakovima (čišćenje podloge, šepurenje,tjeranje ostalih riba) koji nas upućuju na početak mrijesta.Određivaje spola je vrlo teško i nitko ga sa sigurnošću ne može utvrditi, osim u vrijeme mrijesta po veličini genitalne papile, cjevčice za polaganje ikre i mliječi (kod ženke šira, tubasta, kod mužjaka kraća i šiljasta).Ako se pak mrijest ne dogodi sam po sebi,znači da smo negdje pogriješili, ili u veličini akvarija ili ishrani riba, te možemo pokušati sa «tajnom formulom».U stvari nije «tajna», ali je formula. Evo je:H2O! Zaboravite kopiranje amazonske vode, dodavanje nekakvih ekstrakata ili drugih aditiva. Potrebno je samo mjenjati vodu, barem 50% dnevno, više je bolje i to je to, parovi će se sami pojaviti.
Idealni akvarij za mrijesteći par bi bio oko 70 litara,visine barem 45 cm,koji sadrži samo precizan grijač i spužva- filter.Za substrat, podlogu za polaganje jajašaca možemo uzeti bilo šta, samo da nije previše glatke površine jer bi jajašca odpadala: PVC cijev postavljena uspravno, komad crijepa ili cigle, plastična folija izrez ana u obliku lista, konusna vaza za cvijeće ili tegla okrenuta naopako .Ja koristim konusne čunjeve od pečene gline, visine oko 25cm, sa proširenjem pri dnu kako se ličinke nakon izvaljivanja ne bi raširile svuda po akvariju već se tu zadržale, a koje stavljam u sredinu akvarija od 50 litara, visine 40 cm. Voda bi trebala biti mekša i blago kisela.To nije neophodno za mrijest, ali je potrebno za ličinke jer se zna desiti da u tvrdoj vodi ne počnu plivati, tj.ne «podignu»se, već ostanu na dnu i uginu.U kiseloj vodi manja je mogućnost pojave plijesni (Saprolegnia), te nam ostane veći broj ribica.Temperatura potrebna za mrijest je nešto viša nego ona u zajedničkom akvariju tj. 26-28 C.
Kada u takav akvarij stavimo par koji se izmrijestio u zajedničkom akvariju, za nekoliko d ana ćemo imati novi mrijest. Dobro uhranjeni par se mrijesti često, svakih tjedan d ana . Ženka prva počne čistiti substrat, prati ju mužjak, te zajedno polažu ikru i mliječ. Mrijest traje u prosjeku 45 minuta i za to vrijeme ženka položi od 150-500 jajašaca. Najčešće sam imao mrijestove od oko 300 ribica, ali se znalo desiti da ih dobijem i preko 500,pa sam imao problema sa smještanjem tolikih riba. Skalari su dobri roditelji, sa grudnim će perajama vjetriti ikru i odstranjivati neoplođenu, ali samo u odvojenom akvariju.U zajedničkom će u većini slučajeva već isti dan pojesti ikru u nastojanju da je sačuvaju od ostalih riba.
Ako zbilja uživate u ovom hobiju i imate strpljenja,moj savjet je da ostavite mlađ sa roditeljima. Nakon perioda inkubacije koji traje pri 28C oko 48 sati, mlađ se izvali, a roditelji ih pažljivo uzimaju u usta i sele na drugo mjesto.Tokom cijelog perioda moramo ostaviti upaljeno svjetlo i po noći, samo slabijeg intenziteta kako bi roditelji neprestano vodili brigu o mlađi. Selidba mlađi se dešava još nekoliko puta sve dok mlađ ne propliva,tj.apsorbira žumanjčanu kesu, a to je otprilike 6-7 dan nakon mrijesta.Tada se mlađ raširi svuda po akvariju, a roditelji ih nastoje grupirati, kako bi im svi «bili na oku». Bitno je odmah nakon proplivavanja malim skalarima ponuditi nauplije artemije ili mikrocrve, koju oni odmah prihvaćaju.To je ujedno i jedina hr ana sa kojom podižemo jato, jer suhu hranu u prvim danima života ne uzimaju.Što duže hranimo sa izleženom artemijom, ribe će brže rasti.U ovom slučaju, naša je obaveza samo ribe hraniti i djelimično im mijenjati vodu, ostalo sve obavljaju roditelji. Prizor brižnih roditelja koji tresući perajama dozivaju i grupiraju svoje bebe je zaista nezaboravan. Jedan par zebrastih skalara koje sam više puta mrijesto su čak prilikom hranjenja, usitnjavali lisnatu hranu u ustima, te je takvu «pljuvali» među ličinke, premda su bile presitne da bi je mogle jesti.
Prije sam napomenuo da je potrebno dosta strpljenja za ovakav način razmnožavanja kao što to ribe obavljaju u prirodi, jer roditelji vrlo često pojedu mlađ, pa moramo sve ispočetka, ali vjerujte mi, na kraju vrijedi truda. Neki parovi su nepopravljivi i uvijek unište svoje potomke. Možemo pokušati sa rasparivanjem i ubacivanjem druge ženke ili mužjaka.Skalari su inače, kao i većina Ciklida monogamni, ali mogu se razdvojiti i ponovno upariti.
Drugi način na koji možemo dobiti mrijest je odvajanje substrata sa oplođenom ikrom te prebacivanje u drugi,unaprijed pripremljeni akvarij.Takav način razmnožavanja koriste profesionalni uzgajivači kako bi othranili veći broj potomaka.Voda u tom drugom akvariju mora biti potpuno identična kao u mrijestilišnom,temp.vode ne smije biti hladnija niti jedan stupanj.Veličina takvog akvarija je uglavnom manja od mrjestilišnog, oko 15-20 litara. U akvarij trebamo staviti i nešto od sredstava protiv plijesni (Saprolegnija) koje sadrže acriflavin ili metilensko plavilo,jer sada nemamo roditelja koji će provjetravati i odstranjivati pljesnjivu ikru. Na taj način ćemo dobiti veći broj mladunaca i izbjeći opasnost da nam cijeli mrijest propadne.
Kako ribe rastu, tako ih moramo seliti u veći akvarij ili više njih, zavisno od veličine mrijesta.U prenaseljenom akvariju dolazi do zaostajanja u rastu, te peraje ne dostižu punu dužinu, trajno ostanu kratke i kržljave.Tada činimo i selekciju, tj. odstranjujemo ribe sa deformitetima koje humano uništimo. Na prenaseljenost su posebno osjetljivi «šlajer» varijeteti sa dugim perajama, koji su slabiji plivači i koje ne smijemo staviti više od dvije ribe na četiri litre vode. Da bi ribe brzo rasle trebamo ih često i hraniti, nekoliko puta dnevno (što češće to bolje, u malim količinama), a to povlači i onečišćenje vode, povećanje nitrata itd. pa bi trebalo vršiti djelomične izmjene vode od oko 20% dnevno. Ako se toga pridržavamo za otprilike 10-12 tjed ana imat ćemo ribe veličine tijela 2,5-3 cm.
Uspješan mrijest donosi i do nekoliko stotina riba, pa se postavlja pitanje što sa tolikim ribama.Nekoliko ih možemo podijeliti kolegama akvaristima, mijenjati ih za druge vrste, a ostatak možemo ponuditi trgovcima,te u zamjenu uzeti nešto od opreme,ili hranu.
Ribe se,nažalost,mogu i razboliti.Spomenut ću samo neke bolesti koje su karakteristične za njih i ostale Ciklide. Hexamita (bičaši), koju uzrokuje nagomilavanje unutrašnjih parazita je česta bolest. Ribe ne ugibaju odmah,ali vidno mršave i odbijaju hranu. Najčešći simptom je dugački i bijeli izmet koji riba vuče za sobom,te odvajanje od ostalih.Tretman je sa preparatom iz humane medicine, Flagyl ili Orvagyl,500 mg/100 litara netto vode uz podizanje temp.na 30 C na pet d ana ,ili kupovina gotovog lijeka u trgovinama za kućne ljubimce. Najpoznatiji paraziti koji infektiraju skalare su Capillaria(crijevna nematoda) i paraziti škrga(Dactylogyrus,Gyrodactylus ). Capillaria se manifestira odbijanjem hrane, a u kasnijem stadiju može se primijetiti kako visi iz anusa ribe. Najlakše se uočava mikroskopskim pregladom izmeta,gdje se uočavaju jajašca karakterističnog izgleda.Capillaria i njihova jajašca se najbolje uništavaju preparatom Flubenol 5% uz dodavanje acetona kao otapala.Paraziti škrga blokiraju resorpciju kisika iz vode te ribe ubrzano dišu,otvaraju samo jedan škržni poklopac,a škrge su crvene,otečene i luče sluz.Paraziti se eliminiraju formalinom 37%,dvije kapi na četiri litre vode, uz pojačanu aeraciju, jer formalin izuzima kisik iz vode. Nakon tri d ana promijeniti 50% vode. Ostale bolesti tipa «bijelih točkica»,bakterijskog raspadanja peraja,Costia,Columnaris,Trichodina itd.,neću opisivati jer se češće pojavljuju na svim vrstama riba.
Skalari su interesantne ribe te su sa pravom i dalje u vrhu popularnosti,a njihov mrijest je izazov za svakog naprednijeg akvaristu.Nadam se da će ovaj čl ana k pomoći održati tu popularnost,te da će neke nejasnoće biti razjašnjene.