Električne ribe

ImageJeste li znali da su ribe prije nas koristile "mobitel" ili da mogu proizvoditi električnu struju čija jakost je dovoljna za "električnu stolicu"?! Dodam li ovome još (i to na forumu o ribama) da i krumpir brže raste u vrijeme punog Mjeseca (!), znam što me ovdje čeka – lobotomija!

Elektricitet u živom tijelu (bioelektricitet) ima vitalnu ulogu u održavanju života. Organizam je također i izvor magnetskog polja, (biomagnetizam), štoviše, može stvarati vlastite magnete i kompase!
  • Život na Zemlji oduvijek je uronjen u magnetsko i električno polje Zemlje. Ali i Zemlja je oduvijek uronjena u Sunčevo magnetsko i električno polje, a ono je uronjeno u galaktičko polje Mliječne staze... I zato svaka promjena Sunčeva polja djeluje i na promjenu Zemljina polja, pa tako i na promjenu polja unutar organizma.

Znamo da "mobiteli" (radio primo-predajnici) nisu izum naših dana – neke ih životinje koriste već milijunima godina. Zahvaljujući kondenzatorskom i induktivnom svojstvu stanične membrane, neke životinje su razvile poseban oblik komunikacije – bioelektromagnetska komunikacija – i ponašaju se kao živi radio primo-predajnici!


  • Temeljni građevni element primo-predajnih električnih uređaja (npr. mobitel, TV ili radio) su kondenzator (kapacitet) i električna zavojnica (induktivitet), a zajedno tvore rezonantni krug. Kad na radio ili TV prijamniku tražimo neku postaju (kanal) mi ustvari mijenjamo veličinu kapaciteta u rezonantnom krugu prijamnika sve dok ne dođemo na željeni kanal, tj. u rezonanciju s frekvencijom koju odašilje rezonantni krug predajnika (npr. radio Sljeme emitira na FM frekvenciji od 88.1 MHz).



Životinje koje se ponašaju kao živi radio primo-predajnici imaju "predajnike" (to su tzv. električni organi) i "prijamnike"(različiti oblici elektro i magneto receptora). Uglavnom žive u vodi, a među njima nalazimo i "električne ribe" (som, jegulja, raža).



Mužjak jedne električne ribe iz Afrike (Gnathonemus petersii), kad je romantično raspoložen, emitira svoj "sexy radio-show" na frekvencijama od 50 Hz do 150 Hz (frekventno-moduliranim ili FM signalima), a slušateljice ga prate na svojim "radio – prijamnicima", pa ako su raspoložene... Jačina odaslanog signala ("telepatija") proporcionalna je s veličinom mužjaka...

  • kastrirani mužjak ove električne ribe će tek uz dodatak hormona testosterona nastaviti s emitiranjem “sexy radio programa”.

Spolno zrela ženka jedne druge električne ribe (Sternopygus macrurus) odašilje radio signal od 120 Hz; nezrela ženka 90 Hz, a nezreli mužjak 66 Hz. (kao da imaju radio program za odrasle i za djecu:))



Električna riba Apternotus leptorhynchus iskazuje svoje raspoloženje promjenom emitirane frekvencije: 100 Hz za prijateljsko, a 10 Hz za neprijateljsko.

  • EEG-prijamnik (encefalogram) rabimo za "slušanje" bioelektrične frekventne aktivnosti stanica ljudskog mozga: alfa valovi 7,6 Hz do 13,9 Hz; beta valovi 14,2 Hz do 20 Hz; delta valovi 1,5 Hz do 3,9 Hz i teta valovi od 3,2 Hz.
  • Današnja neuroznanost otkriva prisustvo temeljnih algoritama pomoću kojih se svi senzorni signali prevode u specifičan mozgovni kod (engl. brain-code), a energija elektromagnetskih polja, kojom izvana možemo kodirati temporalni ili limbieni režanj ljudskog mozga, nije veća od energije suvremenih komunikacijskih mreža i geomagnetskog polja.


Prisjetimo se što su elektromagnetska polja i elektromagnetski valovi.

Izgleda da su, u izvjesnom smislu, električno i magnetsko polje jedna fizička veličina, nazvana elektromagnetsko polje, iz kojeg izvire elektromagnetski val (u njemu električno i magnetsko polje međusobno titra / oscilira pod pravim kutom). Elektromagnetski val širi se prostorom na sve strane (slično valovima koje napravi kamen bačen u vodu), brzinom svjetlosti.

Image

Elektromagnetski val struje iz domaćinstva "udara u obalu" 50 puta u sekundi (tj. titra frekvencijiom od 50 Hz); elektromagnetski val iz mobitela titra 1 000 000 000 u sekundi = 1x109 Hz = 1 GHz (gigaherc); infra-crvena (toplinska) zraka titra 150 000 000 000 000 u sekundi = 150 x 1012 Hz = 150 THz (teraherc), itd.

  • Metalnim antenama možemo "hvatati" (zbog fenomena elektromagnetske indukcije) elektromagnetske valove iz područja radio-zraka. Valovi u anteni (samo magnetska komponenta vala!) induciraju stvaranje izmjenične električne struje, koja se u prijamnicima pojačava i obrađuje do glazbe ili TV slike.



"PRIJAMNIK" ili BIOELEKTRORECEPTOR

Postoji nekoliko modela prijamnika. Prijamnik električne raže razvio se preinakom dlačnog mješčića (stanica je izgubila dlaku) i obično je smješten u površinskom dijelu kože (epidermis). Prijamnik se, dok raža odašilje električni signal, naredbom iz centralnog živčanog sustava automatski isključi! Isto se događa i kod ostalih životinja s električnim organima.



Električna raža može na prijamniku razlikovati dva bliska električna polja (signala) koja se razlikuju u tek nevjerojatnih pet milijarditih dijelova volta (5 nV - nanovolta) te joj na udaljenosti do 50 centimetara neopaženo ne promakne ni jedno živo biae! Današnja tehnologija još nije u mogućnosti napraviti ovako savršeno selektivan i osjetljiv prijamnik.


Bioelektroreceptore slične osjetljivosti ima morski pas čekičar (Urolophus halleri), i električna riba Apterontus, a prijamnik ili Lorenzinijeva ampula (ampularne organe imaju samo životinje koje žive u vodi) smješten je oko usta.

  • Lorenzinijeva ampula - je uska cijevčica/ kanalić ispunjena želatinoznom tvari (dobar vodić električne struje). Jedan kraj cjevčice vezan je na živac, a drugi završava otvorom na površini kože (poput antene). Stijenka cjevčice ima visok električni otpor, a u želatinoznoj tvari su molekule hialuronske kiseline i ioni kalija (K+). Između želatine i izvantjelesne tekućine, ali i želatine i epitelnih stanica (okružuju cjevčicu), stvara se razlika električnog napona...

Zbog fenomena magnetske indukcije, životinje s ampularnim organima mogu osjetiti i magnetsko polje.



Morski psi (Urolophus halleri, Sphyma zygaena) osjetljivi su i na magnetsko polje (naročito pas čekičar i to zbog oblika svoje glave – velika površina antene).

Image

Iako psi u tijelu nemaju značajnije količine magnetičnih tvari (mineral magnetit), ipak imaju sposobnost orijentacije u magnetskom polju. U Lorenzinijevim ampulama se magnetskom indukcijom izazove električna struja, a električni signal živcima odlazi u mozak.



Bioelektroreceptore nalazimo i kod ostalih životinja.



Zmija zvečarka (Crotalidae sp.)

Njezin prijamnik, smješten na vrhu rašljastog jezika, vrlo je osjetljiv i služi za detekciju iona u zraku, odnosno električnog polja (korone ili aure) plijena i predmeta iz okoline. Osjetljivost prijamnika podešava podrhtavanjem (trenje) "zvečke" na vrhu repa - smanji ili poveća elektrostatsku razliku između površine svog tijela i okoline (razliku električnog potencijala između dva tijela nazivamo električnim naponom).



Čudnovati kljunaš (Ornithorhynchus anatinus),

Ova životinja, s osobinama sisavca i gmaza, ima na vrhu nosa prijamnik osjetljiv i na promjenu frekvencije električnog polja: od 0,5 Hz do 200 Hz, a najosjetljiviji je kod 20 Hz (fenomen prozora).



  • Još uvijek ne znamo odakle tzv. vatrenim mravima naročiti afinitet za modernu tehnologiju – napadaju električne uređaje. Samo u Americi godišnje naprave štete za više stotina milijuna dolara (kratki spojevi u elektrodistribuciji i automobilskim instalacijama)! Najvjerojatnije ne razlikuju električna polja piljena od električnih polja iz aparata.



"PREDAJNIK" ili ELEKTRIČNI ORGANI

Električna jegulja, som ili raža (ali i neke druge vodene životinje) ima tzv. električni organ, specijaliziran za proizvodnju ionskih električnih struja u organizmu. Stanice u električnim organima zovemo elektrocite, a nastale su iz mišićnih stanica koje su izgubile sposobnost stezanja-rastezanja.

Elektrocite su male električne baterije, međusobno serijski povezane u jedan tzv. baterijski stupia ili EOB (electric organ battery).

Svaki EOB ima od 140 do 50 000 elektrocita, a električni organ (izgledom sličan pčelinjem saču), može imati, ovisno od vrste životinje, od 400 do 800 EOB-a.

Image


Električna raža (Torpedo galvani, T. mormorata i druge) ima dva velika električna organa (Eo), bubrežastog oblika i teška gotovo jednu trećinu ukupne tjelesne težine, smještena s obje strane glave. Električni organi su živcima (H,N) povezani sa specijaliziranim dijelom mozga (lobus electricus) -"električni kontrolni centar u mozgu".


Elektrocita ima neobičnu staničnu membranu: dio membrane je ravan (glatki dio) i povezan je sa spinalnim motornim živcem (N), a drugi dio je (zbog povećanja stanične površine i staničnog kapaciteta) mnogostruko presavijen (papilarni dio – P) i povezan je s krvnim žilama (V). Svaka elektrocita umotana je u "izolator", tj. vezivno tkivo (Ct).
Image Image


Membranski električni potencijal u mirovanju (MRP) kod elektrocita iznosi čak –100 mV (Na/K crpka). Depolarizira se samo glatki dio stanične membrane (!), a MRP nakon podražaja signalom iz živca prelazi u akcijski potencijal (AP) od + 60 mV, te ukupna promjena transmembranskog električnog napona iznosi 160 mV. Tijekom AP-a naponi svih elektrocita se zbrajaju (pa napon može narasti do 2000 V !); istovremeno dolazi do sinkroniziranog pražnjenja većeg ili manjeg broja staničnih kondenzatora (elektrocita!), a električna struja može dosegnuti jakost od 50 ampera (dovoljno za "električnu stolicu")!

Raža (ali i druge životinje s električnim organima) neprekidno odašilje isprekidane električne impulse (i tako štedi energiju), frekvencijom od 50 Hz do 300 Hz (a frekvencija strujnog udara ovisi od veličine plijena kojeg treba ubiti).

Električna jegulja (Electrophorus electricus) ima u repu trostruki električni organ: glavni - radi samo dok je jegulja u pokretu, i dva pomoćna – rade neprekidno. Frekvencija impulsa mijenja se s brzinom kretanja jegulje (20-50 Hz). Ukupno ima oko 600 EOB-a (svaki sa po 6000 elektrocita) koji daju električnu struju s naponom višim od 800 volta, a količina struje je dovoljna za pokretanje manjeg električnog sušila za kosu (ili da usmrti čovjeka).

  • I u našoj koži nalazimo slične "baterije", ali električni napon nije u svezi s motoričkim i senzornim živcima. Ovisno od anatomske lokalizacije, napon na površini zdrave kože iznosi: - 8 mV na tjemenu, - 20 mV na leđima, i - 61 mV na dlanovima. Kad bi više tih točaka povezali zajedno dobili bismo električnu struju dovoljno jaku za pokretanje malog elektromotora.
  • Tijekom Drugog svjetskog rata su električne ribe (sa svojim snažnim predajnicima dugih radio valova) izluđivale podmorničare!


"PRIJAMNIK" ZA MAGNETSKO POLJE

I životinje koje nemaju Lorentzinijeve ampule imaju prijamnik za magnetsko polje – magnetoreceptor. Imaju ga i magnetotaktiene bakterije!

Još nije jasno kako on točno funkcionira, a sastoji se od kristala magnetita (magnet!) koji su najčešće smješteni uz živčana tkiva. Jednu takvu magnetsku pločicu (debelu nekoliko mikrometara ) nosimo i mi u glavi (sredina klinasto-rešetkaste kosti sinusnog kompleksa)!

  • Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Kirshvink je "izvukao" kristale magnetita i iz tkiva ljudskog mozga (cerebral cortex, cerebellum i meninga), a kristalna struktura magnetita identična je s kristalima magnetotaktičnih bakterija. Još uvijek ništa ne znamo o mogućoj funkciji ovih minijaturnih magneta u našoj glavi.

Sve ribe (i rakovi) koje žive u otvorenom moru služe se geomagnetskim putokazima, tj., mjestima s magnetskim anomalijama morskog dna (podvodni vulkanski otoci ili bazaltna gorja).



Losos (Salmo gairdneri) je jedina životinja, koliko znamo, sa specijaliziranim "magnetskim tkivom" i "magnetskim živcem". Ogranci trigeminalnog živca obavijaju kristale magnetita. Dok riba miruje (ili je stavimo u statičko magnetsko polje), živci stvaraju akcijske potencijale (AP) stalne frekvencije; frekvencija se mijenja s promjenom jačine magnetskog polja.

Tuna (Tunnus albaceres, T. thynnus) pamti magnetski podražaj, razlikuje polaritet i jačinu magnetskog polja. Ima izrazito magnetičnu kost lubanje (sinusno rešetkasta kost) s približno 85 milijuna kristala magnetita, a kristale nalazimo i u koži (oko 9 milijuna).

Dupin (Delphinus delphis) je prva životinja među sisavcima u kojoj su pronađeni kristali magnetita. "Magnetično tkivo" nalazimo i u tvrdoj ovojnici mozga. Po svojim su seobama poznate mnoge vrste dupina.

  • Svi vodeni sisavci imaju najveću magnetičnost na mjestu spajanja velikog i malog mozga.

Dva su izvora biomagnetskih polja u tijelu (biomagnetizam): kristali biogenog magnetita i bioelektrične struje stanica, poglavito neuronskih.

  • Tipične vrijednosti biomagnetskog polja nekih organa čovjeka su: oei - 10 nT (nanotesla, odnosno 10-9 T), jetra - 25nT, slezena - 30nT, srce - 50 nT.


Na fMRI fotografiji ljudskog mozga vidimo, u motornom korteksu, bio-elektromagnetsko polje nastalo micanjem ruke (crvena boja). Biomagnetsko polje ljudskog mozga najjače je tijekom sna (normalni uvjeti), a od svih podražaja koje mozak prima, osjet bola stvara najjače polje (čak do 3000 nT).

Image

Krumpir (Solanum tuberosum) troši više kisika i brže raste u vrijeme punog Mjeseca. Pravi uzrok se ne zna, ali dovodi se u svezu s oscilacijama Zemljina magnetskog polja.

Zelena salata (C.sativa), uzgajana na umjetnim podlogama, reagira na elektromagnetsko polje (detalji su nepoznatI – biotehnološka tajna)

Bijela smreka (Picea alba) – opažen je bioefekt slabog magnetskog polja na klijanje sjemenki, ali samo u stresnim situacijama, kao što su dehidracija ili promjena kiselosti zemlje (pH).

Gljive u magnetskom polju promjenljive jakosti, 25 do 100 µT, i frekvencije 50 Hz, mijenjaju koncentraciju ergosterola u stanicama, a zamječen je i sinergistieki bioefekt magnetskog polja i kalcija: utjecaj magnetskog polja je proporcionalan s koncentracijom iona kalcija u mediju (zemlji).


Indocti discant et ament meminisse periti.
Oni koji ne znaju neka uče, a koji znaju neka nalaze zadovoljstvo u tome da se podsjećaju.

Zadnje na forumu

  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    23 Ožujak 2024
    Pa ak propisno cikliraš akvarij ta kemija ti u principu niti ne treba.
    Znači ti razni...
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    23 Ožujak 2024
    A u tu vodu koja se mijenja dodam jos aquasafe i tetra safe start ili nista?
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    22 Ožujak 2024
    Postoji puno teorija. Ja osobno u toku cikliranja ne mijenjam vodu jer realno nema potrebe.....
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    22 Ožujak 2024
    A kolko puta treba mijenjati tijekom cikliranja? I koliko vode se mijenja?
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    21 Ožujak 2024
    ma nemas frke, tak i tak ces mijenjati vodu jos par puta prilikom cikliranja

Podržite nas!

Akvarij.NET je već 18 godina s Vama primarno zahvaljujući velikom broju volontera. Naš rad možete podržati i svojim donacijama koje će se koristiti za aktualne troškove servera, domena, licenci te planirane humanitarne akcije.

http://www.paypal.me/AkvarijNET

Donate

3PAzE2vhfNmWwYoQtRALYL2Mn3DUczc8i3

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.