Akvaristika naša svagdašnja

ImagePotaknut brojnim temama i upitima na forumu, odlučio sam napisati jedan tekst koji će govoriti o općim, ali esencijalnim pitanjima akvaristike kao što su kemija vode, držanje biljaka, bakterije i njihovo značenje, problem algi i sl. Svjestan sam toga da svaki akvarist ima svoje teorije i svoja mišljenja o ovom ili onom pitanju, ali istina je da postoji samo jedna (općenita) istina. :)
Sve ono što ću iznijeti u ovom tekstu potkrijepiti ću konkretnim znanstvenim činjenicama, a kako bi vjerodostojnost napisanog bila što veća.

Prvo pitanje kojim bi s malo pozabavio je pitanje kemije vode. Tvrdoća; više manje svi znamo što je to, ali mi se nekako čini da je malo onih koji istinski shvaćaju što ona u praksi predstavlja. Od posebnog je značaja karbonatna tvrdoća i to iz razloga što je izravno povezana s vrijednosti pH. Karbonatna nam tvrdoća govori koliko se u vodi nalazi otopljenog hidrogen-karbonatnog iona. Ono po čemu je ta ionska vrsta specifična je njena sposobnost puferiranja otopine u kojoj se nalazi. To znači da ako se u otopini pojave hidronijevi ioni (nositelji bazičnosti/lužnatosti), hidrogen karbonat će ih apsorbirati (u omjeru 1:1), te na taj način spriječiti povišenje pH. Pritom će nastati karbonatni ion i molekula vode. Isto tako, ukoliko se u otopini pojave protoni (nositelji kiselosti), hidrogen-karbonat će ih vezati na sebe i time također spriječiti promjenu pH. Pritom nastaje nedisocirana karbonatna kiselina. Ono što je tu bitno naglasiti je da su sve te reakcije reverzibilne, tj. mogu se odvijati i u suprotnom smjeru. Vodovodna voda u većem dijelu Hrvatske je prilično tvrda, pa je zbog toga gotovo nemoguće spustiti joj pH bez prethodnog spuštanja tvrdoće. Ako se u takvu vodu doda pH- sredstvo (konkretnije, to je najčešće ortofosforna kiselina) dešava se sljedeće: u prvi čas pH zbilja pada zbog toga što kiselina nije još u cijelosti izreagirala s hidrogen-karbonatom. No, kako sati prolaze, a voda se u sve većoj mjeri miješa s dodanom kiselinom, sve više protona (porijeklom iz kiseline) u vodi nailazi na hidrogen-karbonatne ione uslijed čega dolazi do već opisane kemijske reakcije. Naravno, to rezultira ponovnim postupnim porastom pH na prijašnju vrijednost. Do pada pH doći će tek onda kada je pufer u potpunosti zasićen, tj. kada je ''svaki'' hidrogen-karbonatni ion na sebe vezao proton, pa tako u vodi više nema ničega što bi na sebe moglo vezati protone i time spriječiti pad pH. Daljnjim dodatkom kiseline dolazi do naglog pada pH. E sada smo došli do trenutka kada u cijelu priču moramo ubaciti i CO2. Za početak recimo da je CO2 plin bez boje, mirisa i okusa, te da je iznimno dobro topljiv u vodi, čak 20-30× topljiviji nego kisik. Ono što je tu bitno naglasiti je to da CO2 osim što se fizički otapa u vodi (kao i kisik) i kemijski reagira s vodom (za razliku od kisika koji je u tom slučaju kemijski inertan) pri čemu nastaje karbonatna kiselina. Kod najčešćih pH vrijednosti u akvaristici (7-8.5) karbonatna kiselina uglavnom ne postoji u nedisociranom obliku, već kao hidrogen-karbonatni ion. Dakle, u akvariju nedisocirana karbonatna kiselina otpušta jedan proton (nositelj kiselosti) i prelazi u već spominjani hidrogen-karbonat. Oslobađanjem protona kiselost vode raste (pH pada) i tako konačno dolazimo do razloga zašto se sa CO2 nije za igrati. Hajdemo zaokružiti cjelinu i najosnovnije stvari ponoviti još jednom bez puno kemijskih termina: što voda ima veću karbonatnu tvrdoću (KH), to je njen pH stabilniji tj. potrebno je dodati više kiseline da bi ga smanjili. Dakle, ne pokušavajte zakiseliti vodovodnu vodu bez da ste joj prethodno na neki način smanjili tvrdoću (najbolje miješanjem s destiliranom vodom). Isto tako, ako imate vodovodnu vodu u akvariju, možete dodavati CO2 bez bojazni za stabilnost pH. No međutim, ako imate mekanu vodu, potreban je velik oprez i puno iskustva prilikom dodavanja CO2. Ne samo da riskirate nagli pad pH, već riskirate i pomor riba. Naime, kod nižeg pH i niže tvrdoće, CO2 je puno otrovniji nego kod viših vrijednosti spomenutih parametara. Isto vrijedi i za treset koji u vodu otpušta organske kiseline. Kod visoke tvrdoće nema straha, ali kod niskog KH bolje se s njim ne igrati jer vrlo lako može doći do naglog pada pH. Usput da spomenem da su glavni simptomi trovanja riba s CO2 identični simptomima nedostatka kisika; ubrzano disanje i ''hvatanje'' zraka na površini. Ako i kada do toga dođe, najbolje što možete napraviti je izmijeniti što veću količinu vode. Ako samo uključite aeraciju, nećete postići puno jer brzina kojom se CO2 na taj način izbacuje iz vode je jednostavno premala, vjerujte mi.
Za one koji vole kemiju (ili je barem simpatiziraju ;-), da ukratko objasnim zašto je pH vodovodne vode oko 8.5. Naime radi se o tome da karbonatni ion (porijeklom iz vapnenačkog podzemlja) u određenoj mjeri kemijski reagira s vodom te uzrokuje hidrolizu vode pri čemu nastaje hidrogen-karbonatni ion kao jedan produkt reakcije. No, tu je puno važniji drugi produkt hidrolize vode, a to je hidronijev ion (nositelj bazičnosti) zahvaljujući kojem pH raste znatno iznad 7. A kako je pH logaritamska veličina, pri pH 8.5 je koncentracija hidronijevih iona 15× veća nego kod ph 7.
Za sada toliko o kemiji, ubrzo ćemo opet spominjati pH ali u drugom kontekstu.

Biljke i alge.

Nažalost, noćna mora mnogih akvarista. Biljke nikako da krenu, alge nikako da stanu. 100 je mogućih razloga, ili ih je ipak malo manje? Kada govorimo o uspješnom rastu biljaka (što ujedno znači i uspješna borba protiv algi), na više parametara moramo obratiti pažnju: svjetlost, CO2 i mikroelementi tj. gnojivo, bilo ono tekuće ili kruto u podlozi. Vezano uz apsorpciju hranjivih tvari kod vodenih biljaka, recimo da osim što jednim dijelom hranjive tvari uzimaju preko korijenovog sustava (isto kao i kopnene biljke), znatnu količinu nutrijenata uzimaju i direktno preko lišća tj. nadzemnog dijela tijela. Zbog toga je potrebno osigurati i adekvatnu hranjivu podlogu i adekvatno tekuće gnojivo. Ono što je bitno naglasiti je da ćemo uspješan rast biljaka postići samo i isključivo onda kada su sva tri elementa (svjetlost, gnojivo i CO2) prisutna u optimalnim količinama. Ukoliko je samo jedan od ovih elemenata prisutan u nedovoljnoj količini, nema željenog rasta biljaka. Ali zato ima neželjenog rasta algi. Kao evolucijski primitivnija skupina od biljaka, alge su posebne po tome što im za postizanje optimalnog rasta nisu potrebni niti približno tako složeni uvjeti kao što su potrebni biljkama, te su bitno fleksibilnije tj. prilagodljivije kada se nađu u nepovoljnim uvjetima. Također, različite vrste (skupine) algi su se prilagodile na različite životne uvjete tj. ekološke niše, pa je i to razlog zašto ih je teško eliminirati. Ako ima previše svjetla – jedne alge, premalo svjetla – druge alge, slaba struja vode tj. slaba filtracija – treće alge i t. d. Bitno je reći da za ''eksploziju'' algi nije potrebno da budu zadovoljena tri ključna elementa kao kod biljaka; naprotiv, ono što alge trebaju je upravo njihov disbalans. Primjer: svjetla ima dovoljno, CO2 se dodaje pa tako i njega ima dovoljno, no ne dodaje se tekuće gnojivo, dakle mikroelementi su deficitarni. Nedostatak mikroelemenata će biti ograničavajući faktor za rast biljaka, pa će tako bilje rasti približno jednako kao i da se CO2 ne dodaje odnosno kao da svjetla ima bitno manje. No, taj nedostatak mikroelemenata algama neće smetati u tolikoj mjeri kao posljedica čega će se vrlo brzo uzrokovati probleme. Također, kao posljedica sporog razvoja biljaka, i koncentracija nitrata u vodi će biti znatno veća nego što bi bila u obrnutoj situaciji, a ne moram ni reći da je to samo još jedan plus u korist algi. Kad smo već kod CO2, spomenimo i njegove izvore u akvariju. Kao prvo, sve životinje (ribe) disanjem troše kisik, a izbacuju CO2. Tu treba spomenuti i biljke, koje tijekom dana apsorbiraju CO2, a tijekom noći samo dio tog primljenog CO2 oslobađaju nazad u okolinu. No ipak, daleko najvažniji izvor CO2 u akvariju su bakterije, bile one u podlozi, po staklu i biljkama ili naravno, u filteru. Što je filter veći (nebitno dali se radi o vanjskom ili unutrašnjem), to će i količina bakterija, a time i količina proizvedenog CO2 biti veća. Dakle, svi oni koji imaju velike (najčešće su to vanjski) filtere, CO2 trebaju posebno dodavati jedino ako u akvariju imaju natprosječno puno biljaka. Hajdemo ukratko ponoviti ono najvažnije: da bi biljke dobro napredovale, potrebno im je u dovoljnim količinama osigurati i svjetlo i mikroelemente i CO2. Ukoliko samo jedan od ovih elemenata nije prisutan u odgovarajućoj količini, tada će on predstavljati ograničavajući faktor koji će onemogućavati optimalan rast biljaka. Istovremeno, takva neravnoteža pogodovati će razvoju algi što nam sigurno nije u interesu. Dakle, ako imate nedovoljno svjetla (što je najčešći uzrok neravnoteže), nemojte dodavati CO2 i budite jako oprezni prilikom gnojenja. Isto tako, ako imate jako puno svjetla, CO2 i gnojenje su obavezni. Naravno, za rast biljaka su neophodni i razni makroelementi, kao npr. dušik i fosfor, ali oni nas sada ne zanimaju jer u praksi ih nikada ne nedostaje. Toliko o tome.

Za kraj ću se malo dotaknuti toka dušika u akvariju, te isti povezati sa bakterijama i pH.
Vjerujem da je većina akvarista na forumu upoznata s pojmom ''cikliranje akvarija''. Što taj pojam točno znači? Tijekom cikliranja se u akvariju, a posebno u filteru razvijaju/umnožavaju bakterije koje su neophodne za opstanak riba u jednom tako izoliranom sustavu. Raspadom organske tvari (riblja hrana izmet, lešine, truli listovi...) oslobađa se amonijak koji je izrazito toksičan za sve ribe. No, postoji vrsta bakterija koja taj amonijak pretvara u nitrite. Nitriti koji su također jako toksični se, zahvaljujući drugoj vrsti bakterija, pretvaraju u nitrate. Otrovnost nitrata je bitno manja od one amonijaka i nitrita, te predstavljaju opasnost za zdravlje riba tek kada su prisutni u velikim koncentracijama (naravno da ima iznimaka). Nitrate, naravno, koriste biljke (ali i alge!!!) kao sirovinu neophodnu za rast i razvoj. Tijekom cikliranja akvarija, razvijanjem upravo spomenutih bakterija se ispunjava preduvjet za dolazak prvih riba u akvarij. I zašto je sada tu važan pH? Dva su razloga. Prvi je vezan uz preživljavanje bakterija: ako pH padne ispod 6, dolazi do masovnog uginuća ''dobrih'' bakterija što rezultira neželjenim poremećajima u toku dušika. Drugi je razlog taj što ako je pH ispod 7, amonijak će u najvećoj mjeri biti prisutan u protoniranom obliku, dakle kao amonijev ion. Teoretski gledano, u tom se slučaju preskače čitav tok dušika, te prvi spoj u nizu koji nastaje biva apsorbiran od strane biljaka (više o tome malo kasnije). Zašto naglašavam teoretski? Zato da ne bi netko ovo doslovno shvatio; naime za reakciju vezanja protona na molekulu amonijak važna je i konstanta disocijacije koja opet ovisi o točnom pH....uglavnom da ne kompliciramo; što je pH niži, više amonijaka će biti u protoniranom obliku (dakle kao amonijev ion), no nikada neće sav amonijak biti protoniran. Bitne razlike između amonijaka i amonijevog iona su te što amonijeve ion mogu biljke koristiti kao hranu jednako kao što koriste i nitrate, a također nisu niti približno tako toksični kao amonijak. Važno za praksu: ako imate dovoljno mekanu vodu, nastojite održavati pH između 6 i 7. Pazite da se pH vrijednost značajnije ne spusti ispod 6 (sjetimo se priče o CO2 i tresetu!!!). Ako iz nekog razloga dođe do naglog pada pH, rješenje je da se dio vode zamjeni vodovodnom vodom.
Iako u malim koncentracijama neotrovni, nitrati nisu poželjni, te bi njihovu koncentraciju konstantno trebalo nadgledavati i kontrolirati. Smanjenje koncentracije nitrata moguće je provesti izmjenom dijela vode i/ili smanjenim unosom hrane u akvarij i/ili držanjem veće količine brzorastućih biljaka.

Eto ga, napisao sam što sam mislio. Nadam se da će ovaj tekst biti od pomoći i da će povećati razumijevanje osnovnih principa na kojima se temelji ozbiljna akvaristika.

Zadnje na forumu

Podržite nas!

Akvarij.NET je već 18 godina s Vama primarno zahvaljujući velikom broju volontera. Naš rad možete podržati i svojim donacijama koje će se koristiti za aktualne troškove servera, domena, licenci te planirane humanitarne akcije.

http://www.paypal.me/AkvarijNET

Donate

3PAzE2vhfNmWwYoQtRALYL2Mn3DUczc8i3

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.