Povijest akvaristike ukratko
- Detalji
- Napisao/la Helena&Marko
- Hitova: 23937
Prije nego se osvrnem na povijesne navode o počecima držanja riba, opisat ću porijeklo riječi akvaristika, odnosno akvarij. Pojam akvarij nastao je iz latinske riječi aqua, što znači „voda“, kojoj je dodan sufiks -rium, što znači „mjesto“ ili „objekt, zgrada“.
Preuzeto sa LINKA
Kultura držanja riba seže u davnu prošlost, a započinje, najvjerojatnije, poslije velikih poplava dok se voda povlačila, a ribe ostajale zatočene u zaostalim jezercima. Ljudi su iskoristili zatečenu situaciju te ribe počeli koristiti za prehranu. Vodeći se tom prirodnom pojavom, sami su počeli praviti umjetna jezerca kako bi na lakši način došli do, tada, isključivo konzumne ribe.
Najstariji poznati akvaristi bili su Sumerani koji su počeli držati ribe u umjetnim jezercima još prije otprilike 4500 godina, a prema nekim podacima, u stopu su ih pratili Egipćani i Asirci.
Povijesne nam činjenice govore da su Egipćani bili prvi narod koji je počeo držati ribe i ne samo zbog prehrane. Pojedine su vrste riba, kao što su Tilapia i Mormyrids, razmnožavali zbog njihove ljepote te ih držali radi zabave ili kao ukras. Neke su od njih čak smatrali i svetima što nam pokazuju freske nađene u egipatskim grobnicama.
Nakon Egipćana ribe su, osim za prehranu, uzgajati počeli i Grci i Rimljani te Kinezi. Rimski su ih trgovci, na primjer, držali u javnim akvarijima te ih prodavali, a Rimljani su bili i prvi narod koji je počeo s uzgojem morskih riba.
Grci su (naravno!) prvi izradili formalnu znanstvenu klasifikaciju riba, a Aristotel (384. -322. pr.n.e.) je bio prvi koji je počeo znanstveno proučavati lokalne ribe te dokumentirati njihovu strukturu i karakteristike. To su, ujedno, i začeci buduće znanosti o ribama - ihtiologije.
Uz dužno poštovanje prema Grcima i Rimljanima te njihovom doprinosu razvoju akvaristike, Kinezi su ipak, moglo bi se reći, „prazačetnici“ akvaristike u današnjem smislu riječi, a vjerojatno su i najodgovorniji za popularizaciju našega „hobija“. Oni koji misle da koi šarani i zlatne ribe potječu iz Japana, u krivu su, jer one su u Japan uvezene iz Kine tek oko 1600. godine. Kinezi su ih počeli uzgajati i križati još 960. godine za vrijeme dinastije Sung i to isključivo zbog njihove ljepote te radi držanja u ukrasnim jezercima. U to su vrijeme jezerca s koi šaranima i zlatnim ribama bila privilegija imućnih, a jesti ih je bilo strogo zabranjeno. Tek je godine 1136. car Hiau–Tsung počeo uzgajati, križati i držati ribe u kontroliranim uvjetima, stvarajući tako nove vrste koje su uskoro postale pristupačne i poznate diljem zemlje, pa do 1510. godine držanje ukrasnih riba više nije bio luksuz. U Kini je 1596. godine napisana i prva knjiga vezana uz akvaristiku - „Esej o zlatnim ribama“.
Kako sam već napisao, u Japan su koi šarani i zlatne ribe stigle oko 1600. godine, a Japanci su njihov uzgoj i križanje pretvorili u znanost, stoga je i uvriježeno mišljenje da je Japan pradomovina tih riba.
Preuzeto sa LINKA
Godine 1691. ukrasne su ribe došle do Europe, i to prvo u Portugal, a od tamo su 1728. godine stigle i u Englesku. U početku su ukrasne ribe i u Europi bile privilegija bogatih te jedan od statusnih simbola. Nizozemska je bila prva europska zemlja u kojoj se 1780. godine započelo s razmnožavanjem i uzgojem riba, a od tada počinje popularizacija akvaristike u cijeloj Europi.
Prvi javni akvarij u Europi otvoren je 1853. godine u Londonu, do 1864. godine otvoreni su i javni akvariji u Parizu te Hamburgu, a nakon njih ova je „pošast“ zahvatila i druge velike europske gradove.
Godine 1850. ukrasne su ribe stigle i do Novoga svijeta, u New York, gdje su postale senzacija. Ubrzo je i tamo uslijedilo otvaranje javnih akvarija, kao što su Woods Hole Oceanographic Institute (1885.) i Scripps Institution of Oceanography (1903.), a 1888. godine u Marylandu je otvorena i prva trgovina ukrasnih riba.
Za nas je hobiste i uzgajivače riba najvažnija 1850. godina, godina početka, mogli bismo reći, moderne akvaristike. Do te su godine ljudi držali ribe u primitivnim uvjetima, najčešće u kamenim, keramičkim i sličnim predmetima, ne poznajući uvjete neophodne za držanje riba pa su često i ugibale.
Te se godine prvi put spominje pojam „balansirani akvarij“ koji je podrazumijevao spoznaje o temperaturi i filtraciji, akvarijskom bilju koje je osiguravalo kisik te neophodnim mikroorganizmima za održavanje normalnog života riba u akvarijima.
Takozvani „balansirani akvarij“ temeljio se na radu kemičara Priestleyja i njemačkog zoologa Johanna Matthaeusa Bechsteina koji su prvi spoznali odnos temperature, kisika i filtracije. Na taj je način Bechstein položio kamen temeljac akvaristike i teraristike kakve danas poznajemo. Vodeći se njihovim spoznajama, prvi takav akvarij napravio je Robert Warrington koji je staklenu strukturu uokvirio željeznom armaturom, na dno stavio šljunak, posadio biljke koje su osiguravale kisik te naselio akvarij puževima koji su služili kao „komunalci“, a njihova jajašca kao izvor hrane za ribe, te tako stvorio krug života.
U Njemačkoj je 1856. godine izdana i knjiga Emila Adolfa Roßmäßlera pod nazivom „Sea in a glass“ koja je označila početak akvaristike kao hobija za šire mase. Tom novom hobiju pridonio je i britanski prirodoslovac Philip Gosse koji je Europljane upoznao s mnoštvom šarenih tropskih riba, što je pridonijelo još većoj popularizaciji akvaristike.
No, tek sto godina kasnije, 1950., akvariji su počeli uspješno funkcionirati. Do tada su se koristili primitivni filtri, a temperatura se održavala otvorenim plamenom. Te je godine predstavljen prvi funkcionalan mehaničko-biološki filtar, sličan današnjima, grijač te adekvatna rasvjeta, a bolje poznavanje kemijskih svojstava vode olakšalo je i još više populariziralo akvaristički hobi, jer tom su tehnologijom akvarij mogli održavati i „obični“ ljudi.
Hektorovićev ribnjak, na Hvaru
Što se ishrane riba tiče, do 1952. godine osnovna je, i jedina poznata, hrana bila ona živa, a tek je tada dr. Baensch Atlas izumio hranu u listićima koja je uz nove mehaničko-biološke filtre, grijače, rasvjetu i kemiju značila prekretnicu u ovom hobiju.
Od tada pa do danas akvaristika ima uzlaznu putanju, nije više, kako je povijest pokazala, hobi bogatih pa je uselila u brojna kućanstva entuzijasta diljem svijeta. Iz svega ovoga zaključujemo da akvaristika kakvu danas poznajemo, sa svim ovim „tehnikalijama“, i nije toliko stara „znanost“, postoji tek stotinjak godina. Uh, strah me što će sve biti u narednih sto!
