(Forsskal, 1775.)

Pripada obitelji usnača (Labridae). Mužjak naraste do 12 cm, a ženka do 9 cm. Tijelo je izduljeno i bočno spljošteno. Promjenjive je boje, što zavisi o spolu, starosti, staništu i posebno sezoni mrijesta kada te boje postaju još intezivnije. Tako može biti maslinastozelena, žućkasta, smeđa pa sve do iznimno crvenkaste. Na korijenu repa nalazi se crna točka, a duž cijelog boka proteže se bjelkastosrebrnkasti pojas. Urogenitalna papila je u mužjaka žućkastobijele, a u ženke crne boje. Na stražnjem gornjem kutu škržnog poklopca nalazi se kod mužjaka zelena mrlja uokvirena tankom crvenom i plavom crtom. Kod ženki ta mrlja je žutosmeđe boje.

Martinka je rasprostranjena po cijelom Mediteranu, Jadranskom, Crnom i Azovskom moru. Živi u obalnim predjelima u plitkoj vodi na kamenitom ili pjeskovitom dnu obraslom algama i to do 30 metara dubine. Mlađi primjerci se kreću u malim grupama, često udruženi s drugim ribama iz obitelji usnača. Odrasle se jedinke najčešće zadržavaju same. Spolno su zrele s 1 do 2 godine. Hrane se račićima, puževima i školjkašima. Životni im je vijek do 5 godina.

Mrijest je poprilično složen i zanimljiv, a odvija se od ožujka do srpnja. Mužjak gradi gnijezdo od svijetlozelene alge u obliku polukugle promjera otprilike 20 centimetara u koje se odlažu jaja i u kojem mladi provedu prve dane svog života. Iako mužjaci postaju iznimno agresivni za vrijeme mrijesta, ta gnijezda možemo naći prilično blizu jedno drugome, pogotovo ako postoji kakva prirodna zapreka (stijena i sl.) između njih da se mužjaci ne mogu vidjeti. Taj razmak može biti čak manji od 50 centimetara. Gnijezdo je smješteno na dubini do 2.5 metra u području naseljenom smeđom algom (Cystoseira) i kako je zelene boje lako je uočljivo ženkama. One plivaju u grupama od nekoliko jedinki i biraju gnijezdo. Mužjak osvaja ženku pokazivanjem svojih svadbenih boja i mrijest počinje. Nakon polaganja ikre on je otjera i nastavlja se sam brinuti o jajašcima; gradi novo gnijezdo i čeka drugu ženku. Ženka se odlazi mrijestiti s drugim mužjacima i u jednoj godini zna izbaciti i do 7000 komada ikre. Zanimljiva pojava kod mrijesta martinke je da se dominantnom mužjaku, dok je zauzet oplođivanjem, u gnijezdo znaju uvući mužjaci "uljezi" koji su izgledom i bojom slični ženkama i sami oploditi nešto ikre i tako sebi osigurati potomstvo.

Martinka je pogodna za držanje zbog toga što ne naraste velika, živih je boja, zanimljivog ponašanja i lako se privikne na život u akvariju. Podnosi do 30º C, ali je ipak treba izbjegavati držati na tako visokim temperaturama duže vremensko razdoblje. Hraniti se može suhom hranom (listići,granule), repovima kozica i artemija račićima.