Filtracija
- Detalji
- Napisao/la Mirko Belošević
- Hitova: 34260
Krenimo redom te započnimo naše putovanje kroz zlatni, ne Bermudski, trokut, nadajući se da se nitko neće “izgubiti” u raznovrsnim metodama filtracije reef akvarija.
Iako su neki isprobavali “prirodne” sisteme filtracije, igrajući na kartu jednostavnosti te jeftinoće cijeloga sistema, njihov je uspjeh bio kratkotrajan, a rezultat nepromjenjivo, biološko opterećenje u akvariju. Mnogima je vrlo teško zamisliti takav akvarij, jer svi u svojim snovima vidimo akvarij pun života, drugim riječima, s mnoštvom riba, koralja te ostalih beskralješnjaka. Dugoročnu i uspješnu filtraciju u reef akvariju punom života možemo postići tehnološkim pomagalima koja će nam to i omogućiti. Naravno, sve to košta, ali ako se prisjetimo “ovisnosti” koju sam spomenuo u uvodnome tekstu, neće nam teško pasti, jer i u ovome hobiju, kao i u ostalim “ovisnostima”, teško kažemo: “NE, prestajem, odlazim, neću se više time baviti!”. Postoji puno tipova i načina filtracije koji su se upotrebljavali godinama, a u posljednje se vrijeme, pojavom novih i uspješnijih, smatraju zastarjelima.
Koraljni grebeni cijelu godinu primaju velike količine svjetla, stoga je osvjetljenje jedan od ključnih faktora za rast koralja u akvariju.
Tipovi, načini i metode filtracije koje se u današnje vrijeme koriste, s više ili manje uspjeha, ili u kombinaciji jedna s drugom, mogu se podijeliti u nekoliko grupa, a to su :
- Berlinska metoda;
- sedimentni filteri – metoda Jaubert, DSB (Deep Sand Bad) i metoda Ecosystem;
- denitrifikacijski filteri (ugljikovi ili fosforni);
- zeolit filteri – metoda Zeovit i metoda Xaqua.
Strujanje vode od vitalne je važnosti za reef akvarij, ali se često zanemaruje.
Na ovaj bih popis dodao još dvije, vrlo interesantne, metode koje su imale lokalni odjek u zemljama iz kojih su potekle, a to su Vodka metoda i BroGri metoda.
Učinkovitost ovih metoda, načina i sistema filtracije dokazuju primjeri predivnih akvarija u kojima se primijenjuju, međutim, time nije riješena dilema početnika ili iskusnijeg akvariste, koju metodu filtracije odabrati. U svijetu akvaristike vode se ratovi, mogli bismo ih nazvati “religijskima”, oko toga koja je metoda najbolja. Svaki sljedbenik hvali svoju metodu te govori loše o onoj koju ne koristi, ali na žalost, jako je malo onih koji u potpunosti razumiju o čemu govore. „Napravi ovako i sve će biti u redu“ njihove su riječi, a kad nešto krene naopako smatraju kako smo mi pogriješili, ali ne znaju točno što! Pustimo te “fanatike” da propagiraju svoje metode, a ja ću vam, u najkraćim crtama (nemojte me uzeti za riječ), pokušati objasniti biološke, kemijske te fizikalne principe koji stoje iza svake metode. Prije toga, htio bih citirati Roberta P. Straughana koji je još daleke 1961. godine dao naputke o tome kako se treba ponašati u svijetu akvaristike, a oni su u današnjem brzom razvoju moderne akvaristike i te kako primjenjivi:
Prije no što isprobate bilo što novo, proizvod ili ideju, zaustavite se na trenutak te pokušajte procijeniti je li vrijedno pokušaja ili ne! Budite skeptični! Promotrite situaciju s praktične strane. Proizvod ili ideja mogu biti najbolji na svijetu, mogu činiti čuda u akvariju osobe koja ih propagira, ali i najmanji nedostatak informacija može vam donijeti mnogo problema. Promotrite sve detalje prije konačne odluke: osvjetljenje, strujanje, parametre vode, životinjski svijet u vašem akvariju. Kad ste sve faktore dobro provjerili, upotrijebite svo svoje iskustvo koje će biti krajnja potvrda za upotrebu bilo kakve nove vragolije akvaristike!
Postoje razne uspješne metode filtracije, ali vi izabirete onu koja vam najviše odgovara.
Održavati morske organizme na životu u jednome zatvorenom sistemu od nas zahtijeva strogu kontrolu parametara vode, kako fizikalnih, tako i kemijskih, te njihovo održavanje u zadanome rasponu vrijednosti. U zatvorenom sistemu s velikom biološkom raznovrsnošću, te parametre uglavnom održavaju životinje, biljke i bakterije koje se nalaze u sistemu, a postići ravnotežu upotrebe umjetne i prirodne filtracije, te izbor ove prve u korist stabilnoga životnog okružja morskih organizama, za nas je akvariste primarni zadatak.
Za kvalitetu vode u reef akvariju od najveće su važnosti dvije materije, a to su nitrati NO3 i fosfati PO4. Za uklanjanje fosfata iz vode postoje razni upijajući materijali, međutim oni ne uklanjaju i nitrate pa tu dolaze do izražaja metode filtracije koje bi trebale upotpuniti prirodnu eliminaciju nitrata koja se već događa u akvariju, naravno, u omjeru koji je usko vezan za planirano biološko opterećenje samoga akvarija.
Primjer “sumpa”, tehničkog bazena koji se uvijek nalazi ispod samog akvarija, a sadrži svu filtracijsku opremu potrebnu za održavanje kvalitete vode u zadanim parametrima.
Kemijska je formula nitrata NO3, a sastoji se od jednog atoma dušika (N) te tri atoma kisika (O).
Zrak koji udišemo sadrži više od 70% dušika, a svaka tekućina koja je u dodiru sa zrakom u sebi ima određenu količinu dušika u plinovitom stanju. Sve ga žive stanice sadrže u sebi, što znači da ga svi živi organizmi trebaju uzimati. Iako je dušik u velikim količinama prisutan u zraku, vrlo ga je mali broj organizama sposoban iskoristiti, kao na primjer cijanobakterije, koje nama akvaristima često predstavljaju veliki problem. Alge i koralji mogu upotrijebiti anorganski dušik, na primjer amonijev ion NH4+, dok ostale životinje mogu upotrijebiti samo organski dušik, kao na primjer aminokiseline.
Pojednostavljeni prikaz ciklusa dušika. Lavosier je izjavio:
“U prirodi ništa nije stvoreno, ništa nije izgubljeno, sve je transformirano”
Nitrati su samo jedna od mnoštva materija koje sudjeluju u dušikovom ciklusu. Istovremeno s dušikovim, u akvariju se odvija još mnogo različitih ciklusa. Da bismo razumjeli na koji način nitrati mogu biti odstranjeni iz našega akvarija, moramo pobliže promotriti ciklus dušika. Ostaci hrane, mrtvi organizmi i raznovrstan prirodni otpad sastoje se od organskih molekula, a za ciklus dušika važni su proteini te nukleinske kiseline. Mikroorganizmi tj. bakterije razgrađuju proteine te na kraju nastaju aminokiseline koje se uz pomoć drugih mikroorganizama dalje razgrađuju na amonijeve soli. One poslije oksidiraju u nitrite, a potom u nitrate. U ovim je procesima prisutan kisik, stoga organizme koji žive u takvim uvjetima nazivamo aerobnima, dok one koji žive u uvjetima bez slobodnog kisika nazivamo anaerobnima. Anaerobni mikroorganizmi koriste kisik na način da prvo iz nitrata oduzmu jedan atom kisika, a potom iz nitrita oduzmu dva te tako vrše redukciju nitrata u molekularni dušik. Molekularni je dušik u plinovitom stanju te se ili otopi u vodi ili u obliku mjehurića izlazi van akvarija. Ovaj se proces naziva denitrifikacija, a njime se iz vode akvarija odstranjuje dušik, odnosno nama vrlo bitno, nitrati.
U mnogim su reef akvarijima cijanobakterije veliki problem.
U svjetlu ovog opisanog procesa dolazimo do zaključka da u modernom akvariju s “turbo” filtracijom, u kojemu nema dovoljno amonijevih soli ili nitrata, do izražaja dolaze cijanobakterije koje su jedine sposobne iskoristiti otopljeni dušik u vodi! Ponekad se ljudi žale kako su im vrijednosti nitrata i fosfata na nuli, no, unatoč tome što su im koralji u lošem stanju, ipak imaju “alge”. Samo jedan pogled na alge u akvariju može nam biti znak kako bi na neko vrijeme bilo dobro ugasiti filtraciju! Istina, koralji u prirodi žive na vrlo niskim vrijednostima fosfata i nitrata, ali te su vrijednosti stabilne te ih koralji uvijek mogu iskoristiti. U današnje vrijeme efikasnih filtracija nije teško dovesti kritične parametre na željene vrijednosti, ali ih je teško održavati stabilnima na tako niskim vrijednostima. Mali je pomak od niskih vrijednosti i zdravih koralja do nemjerljivih vrijednosti, odnosno nule, i izgladnjelih koralja u lošem stanju.
Stabilni će vas sistemi nagraditi brzim rastom koralja te njihovom ljepotom, međutim, da bi se to ostvarilo, potrebno je puno strpljenja, a upravo je to najvažnija karakteristika svakog uspješnog akvariste.