Pošao sam u Wienu...
- Detalji
- Napisao/la Vedran Čunčić
- Hitova: 18442
Truljava klasična muzika kvazi budilice mog polurasturenog mobitela me je istrgnula iz svijeta usnulih i trasirala u svijet pospanih… Kada sam se zadnji put digao u 04:00 zbilja se ne sjećam, jer ružna i traumatična iskustva potiskujem iz sjećanja, ali siguran sam da je i to buđenje imalo neke veze s ribama. Nakon 5 sati spavanja, u 4 ujutro, na neradni dan Državnog-Nam-Blagdana , tko zna kojeg po imenu i po kojoj vlasti stavljenog ( u biti, kog je i briga, kuna je kao stabilna , al je praznička inflacija pa ne pratim više što slavim-bitno mi je da ne radim ), ja se dižem debelo prije izlaska zvijezde nam najbliže, poprilično prije oglašavanja pijevaca i idem u BEČ, gledat RIBE! Koji sam ja SOM!!
Slika sljedeća…nema slike..sve bijelo…Prokleta gusta magla je prekrila valjda cijelu S-Z Hrvatsku i upravljanje motornim vozilom tipa automobil je bilo na principu najmodernijeg navigacijskog sustava « Probaj-se-sjetit-svih-zavoja-na-cesti-ako-fulaš-koči»….Sve sam zavoje pogodio, ali sam nakon pola sata vožnje po sjećanju malo preračunao kilometražu i fulao Dubravkovu ulicu …dobar kilometar…
Odmah nakon mog-moram naglasit- na minutu točnog i po dogovoru dolaska, usprkos svim nedaćama i nepovoljnim vremenskim prilikama , svi smo se smjestili u Tuljanovo monovolumensko vozilo za preko nekoliko osoba i pokretani pouzdanim i jakim dizel agregatom napustili smo granice drage nam Domovine na njen rođendan ( mislim da se radilo o Danu nezavisnosti..hmm) , ali o tome ne bih znao ništa reći jer sam zajedno sa Profesorom u zadnjem redu sjedala već dobrano drijemao…
Nakon «prodrijemavanja» skoro cijele jedne Europske države došao sam k sebi vidno bolje volje i jedino što mi je bilo na pameti su bila vodena blaga bivše Austro-Ugarske prijestolnice…iako sam također mislio i na Graz i Leibnitz, jer sam se unaprijed spremao potrošiti nešto Dubravkove love na povratku. Naravno da bi mu vratio…jednog dana..
Koje su moje prve impresije u svezi glede Beča? E, pa velik je…i na karti se baš i nije jednostavno snaći..pogotovo kad oni koji bi trebali biti vodiči nisu pretjerano sigurni u to kamo i kako …i tako je počelo gubljenje…bauljanje…kriva skretanja…ali da odmah naglasim- ako i ne znate njemački, u Beču se ne možete potpuno izgubiti…možete samo krivo protumačiti upute …samo pitajte prvu ili drugu (bijelu) osobu u prolazu, naravno , na svom jeziku i vrača se razumljiv odgovor sa BiH, SCG ili HR naglaskom…moram reći da poslije ovog izleta puno bolje razumijem Heidera.. I tako, nakon detaljnih uputa naše gore lista i još 2-3 ipak kriva skretanja, stigli smo do famozne zgrade, izgledom poput silosa za žito - ali jako ružnog- betonske, sive, prljave strukture i zbilja smo se pitali- od kud ovakva zgrada u ovom dijelu Beča?..no dobro, ovo je još jedan dokaz da ne treba suditi po vanjštini ( ne samo zgrade) . Profesor i Chubby su zaključili da ih ne zanima što se unutra promijenilo, jer su bili nedavno i otišli su u obilazak lokalnih birtija, a ostatak ekipe je nakon caltanja 8 eura ušao u unutrašnjost arhitektonskog promašaja…
Ali akvarističkog punog pogotka! Da ja sad ne trkeljam previše, osvrnuti au se na sljedeće, pošto je službeni fotograf tj. Dubravko bojkotirao slikanje, sve je spalo na moj aparat i njegovu ne pretjerano jaku bateriju, a pošto sam još imao i želju slikati u Leibnitzu, štedio sam ovdje.. Pokušao sam uslikati neke posebne vrste, kao i kompletan prostor da dobijete predodžbu o istome…
Sve u svemu- nije to tako ni veliko…nakon sat i pol ( a ja sam još napravio jednu turu i sve još jednom poslikao) izašli smo van i još pola sata čekali C. i P. po dogovoru..
A što je dalje bilo? Dečki su iz birtije donijeli spisak od par dućana ( ovdje moram zahvaliti i Tomu na SMS uputama) pa smo odlučili malo prošvrljati po Beču i obići dućane. Greška. Uslijedilo je još gubljenja, čekanja u kolonama, pa još čekanja u kolonama, pa vrtčnja…Naposlijetku smo došli do nekog maleckog dućana prosjećne opremljenosti, kojeg mi se ne da ni spominjati..da nije Chubby kupio Gastromyzone koje je do Zg-a svakih 5 minuta gledao i proučavao ( čak i 20 metara do granice) , mogli bi reći da je ovo bio potpuni promašaj… Razočarani ovim dućanom, a pomalo i svojom nemoći u prostoru i snalaženju po karti, uputili smo se prema Grazu, da bar Wogelfarmu obiđemo…i tu dolazi do prekida filma…kolone, kolone i još kolona….kasnimo u Graz, krećemo prema Leibnitzu…Opet kolone..Dolazimo na zatvorena vrata…10 minuta zakašnjenja..Snuždeni krećemo prema ZG…i upadamo u kolonu koja se protegla od Graza do HR granice, kroz cijelu SLO smo milili ko puževi, jer se valjda svi «naše gore listovi» zaputiše u matične zemlje za vikend, a ne treba smetnuti s uma i maničnu ZG potrebu za «skoeit-do-Graza-vu-shopping-kaj-ne?» kad god je slobodan dan, na peglanje već debelo ispeglanih kartica…Masa automobila koja se valjala preko granica me je ostavljala pomalo ravnodušnim , jer sam već povukao zaključke dana…
1. u Europu nije lako ući, ali bogami nije lako ni iz nje izaći
2. od 5 do 22 je 17 sati…od toga je korisno utrošeno njih 1,5 …što nije čak ni 10 %...ali opet bolje od BDP-a
3. umoran sam ko pas, kupio nisam ništa a ipak sam nešto potrošio
4. imam par dobrih slika za sajt…
Rezultat? Neriješeno.. Ali nema više tih riba zbog kojih bi ovo ponovio…
E, jesam li spomenuo da za 3 tjedna idem ponovno u Beč na 1 dan u Zoološki vrt?..Načuo sam da imaju dobre akvarije tamo…ma daaa, naravno da au poslikati …
