Aquascaping - Pojmovi i stilovi

Iako je sam pojam aquascapeing ukratko teško opisati, možemo reći da je to umjetničko aranžiranje biljaka, grana i kamenja kako bi se postigao harmoničan i oku ugodan prizor u akvariju. Tako uređen akvarij definitivno predstavlja malo umjetničko djelo koje će ukrasiti Vaš dnevni boravak, radni prostor ili sobu. Da bi ga stvorili potrebno je imati želju i znanje, kreativnost i inspiraciju,  osvrnuti se  oko sebe  jer priroda je ta koja nas okružuje i koja će nam biti nit vodilja kod kreiranja aquascapea.

U svijetu aquascapinga postoje dvije osnovne grane uređenja akvarija, tzv. Nizozemski (Dutch) stil i Nature (Japanski) stil. Uz njih također postoje i malo manje popularni stilovi kao što su El Natural, Biotop i Free style. Razlika između ovih stilova je u načinu postavljanja i količine bilja u akvariju pa krenimo redom.

 

Nizozemski stil

Dutch ili Nizozemski stil ima jako dugu tradiciju. Počeo je okupljanjem prvih akvarista zainteresiranih za biljke i njihov uzgoj, još početkom 40-tih godina prošlog stoljeća  u Nizozemskoj. Renesansu i veliku popularnost doživio je 1980-tih godina.

Za ovakve akvarije su karakteristični gusto zasađeni grmovi  koji su pažljivo organizirani u redove poredane po visini  biljaka. Idealno je postaviti otprilike 1 vrstu na svakih 10 cm, tako da akvarij od 120 cm ne bi trebao imati više od 12 vrsta biljaka. Postoji i pravilo da udaljenost između grmova ne bi smjela biti prevelika, odnosno da između njih stane maksimalno jedan prst. Također se kod odabira biljaka  pazi na njihovu visinu i brzinu rasta kako bi potrebe za održavanjem bile što manje. Određena vrsta neke biljke se uvijek stavlja samo na jedno mjesto u akvariju, a iznimke su neke vrste mahovine i paprati na stražnjem staklu.



Glavna specifičnost ovih akvarija bilo bi postojanje tzv. „ulice biljaka". To možemo zamisliti otprilike tako da kada  bismo nekoga zamolili da nacrta ulicu s osjećajem dubine na komadu papira, vidjeli bismo da je ona najšira na dnu i da se stanjuje prema vrhu. Tako se sade i biljke, a savršena ulica je blago zakrivljena i vizualno nestaje iza druge skupine biljaka.  Pri takvom konstruiranju treba uzeti u obzir i blagu promjenu u visini biljke, kako bi se u samom akvariju dobila prividna vizualna dubina prostora, a ujedno i da biljke višeg rasta ne bi zaklanjale one nižeg. Dubina se također postiže  i različitom debljinom podloge, tj. nasipavanjem tako da podloga raste od prednje prema stražnjoj strani akvarija. Osim ovoga načina akvaristi uvelike koriste i plutenu koru za stvaranje tzv. terasa. Pluto jednostavno zalijepimo silikonom za stražnje staklo akvarija, pa kasnije zbog njegove savitljivosti možemo lako napraviti različite forme.  Zatim na njega  privežemo flaksom ili pribadamo  iglama   različite vrste biljaka poput Anubiasa, Bolbtisa, Javaferna, Java mossa i Riccie.

Kao što je već spomenuto, biljke bi trebale biti organizirane u grupe tako da svojom bojom, oblikom i veličinom lista odskaču od susjednog grma. Boje koje se koriste su svijetlo zelena, tamno zelena, smeđa, crvena, ljubičasta i roza. Postoji pravilo da se biljke iste ili slične boje ne stavljaju jedna pored druge, već upravo biljke suprotne boje kako bi se postigao kontrast i asimetrija. Važno je napomenuti i još jedno pravilo:  crvene biljke se ne stavljaju u stražnji plan jer one svojom bojom privlače pogled i tako smanjuju dubinu samog akvarija. One se najčešće koriste samo kao fokusne točke koje svojom crvenom bojom odvlače pažnju. Stražnja i bočne strane trebale bi biti prekrivene tako da izgledaju što prirodnije, a da je vidljiva  samo prednja stana. Zato se često koriste različite vrste mahovina i paprati kojima se rade bočni zidovi. Rijetko kad se koriste grane, panjevi i  kamenje. Ako se iznimno i koriste, onda se treba pridržavati pravila da uvijek koristimo samo jednu vrstu kamena ili grana i to na način da su skroz obrasli biljem.





Za ribe koje plivaju u akvarijima Nizozemskog stila  postoji nepisano pravilo da su  „različitih dubina“, jer kako postoje tri reda biljaka, tako bi trebala  u akvariju plivati 3 reda riba: ribe dna, ribe sredine i ribe površine.  Svaka grupa ne bi se smjela sadržati manje od 12 komada svoje vrste, a izbor riba je prepušten samom akvaristu. Najznačajnije je da ribe svojim bojama i  veličinom ne narušavaju sam koncept akvarija.

Još jedna zanimljivost kod ovakvih akvarija je i njihovo postavljanje u prostor. Naime, budući da je riječ o jako starom stilu uređenja, ostala je i tradicija njihovog postavljanja u dnevne ili radne sobe na  način  da se u većini slučajeva akvarij nalazi unutar nekog radnog kabineta gdje mu je vidljiva samo  prednja stranica.

Nature stil

Nature stil se javlja 90-tih godina prošlog stoljeća. Njegov glavni začetnik je nadaleko poznati Takashi Amano čiji akvariji rijetko koga ostavljaju ravnodušnim. Takashi Amano je poznati japanski fotograf, ljubitelj prirode i vlasnik vjerojatno najpoznatije marke za biljnu akvaristiku, Aqua Design Amano (ADA). Napisavši 1994. godine svoju prvu knjigu, Nature Aquarium World, on postavlja cijeli novi smjer u uređenju akvarija orijentirajući se na tradicionalnu japansku hortikulturu i principe Zen Budizma. Pokušavaju se spojiti ljepote prirodnog okoliša, šume, planine, potoka  i što vjernije prenijeti taj mali kozmos u akvarije, prema principu wabi-sabi, što bi u doslovnom prijevodu značilo „s osjećajem prirode“. Za mnoge biljne akvariste on je promijenio pogled na ovaj hobi  i začeo nešto što danas čini modernu biljnu akvaristiku.

Teško je definirati Nature akvarije zato što sama definicija ovisi o subjektivnom poimanju prirode. No s druge strane to se može pokazati kao prednost  jer nam ostavlja mjesta da svoje akvarije uređujemo upravo prema vlastitoj viziji onoga što nas okružuje. Akvaristi često rade grešku i Nature stil poistovjećuju s biotopima što zasigurno nije cilj ovoga stila. Ovaj stil pokušava svakodnevne prizore prirode koju čovjek vidi izvan vode preslikati u akvarije. To znači da ovakvi akvariji mogu biti male slike planine obrasle gustim krošnjama stabala, šumskog potoka oko kojega je gusta vegetacija ili pašnjak  na kojem izvire tek pokoji kamen itd.




Glavnu ulogu u postavljanju ima upravo tzv. hardscape,  odnosno kamenje i drvo koje postavljamo tako da dobijemo prirodni izgled u kojem nam pogled seže s jedne na drugu stranu akvarija, dok fokusne točke nisu toliko nametljive kao kod primjerice Dutch stila.

Najčešća tri načina oblikovanja su  konkavan oblik, konveksan oblik  ili trokut. Konkavan znači da se visina biljaka smanjuje prema sredini i onda se ponovno uzdiže uvis prema drugoj strani. Konveksan je suprotan od konkavnog, i često se naziva „otok" oblik  jer je bilje nisko sa obje strane, a visoko u sredini. Konačno, trokutasti oblik je u obliku pravokutnog trokuta, a visina biljaka se spušta postupno od visokog na jednoj strani akvarija do niskog na drugoj. U većini aquascape-a Nature stila  postoji samo jedno glavno žarište, puno je manja raznolikost boja  i po tom se bitno razlikuje od Nizozemskog stila. Nature dozvoljava kombinacije zelene, crvene, zlatne i drugih boja, ali na spontan i nenametljiv način, dok su Dutch akvariji usmjereni na kontrastno suprostavljanje boja biljaka. Osim ovoga postoji još mnogo pravila kako postaviti savršen Nature postav, no na kraju ipak sve  ovisi o mašti osobe koja slaže akvarij.



Nature stil ima mnogo podstilova, a kao najpoznatiji se javljaju Iwagumi, Ryoboku, Wabi-Kusa:

Iwagumi

Iwagumi je Nature stil uređenja akvarija koji se oslanja na tradicionalna japanska pravila uređenja vrtova, a u doslovnom prijevodu znači „formacija kamenja“. Glavni princip u postavljanju ovakvog akvarija jest kamenje različite veličine koje čini kostur ovoga postava. Najčešće se radi o tri kamena, jednom velikom i dva manja koji su različite veličine i stoje bočno do glavnog kamena. To se osnovno pravilo  razvilo u mnoga druga kroz različite podstilove Iwagumija, no i dalje se poštuje da uvijek mora biti neparan broj i različita veličina kamenja. Kako je kamenje najbitnije od svega, ono mora biti svojom teksturom, bojom i oblikom posebno. Vrlo popularno kamenje za ovakve akvarije su Seiry-seki, Maten, Shou, Dragon stone i sl.  Postavljanjem kamenja u akvarij želimo postići harmoniju na način  da imamo jedan jasan fokusni kamen koji je najvažniji i kod čijeg se postavljanja treba uzeti u obzir pozicija, smjer i kut pod kojim će stajati, dok ostalo kamenje tek nenametljivo prati njegov položaj. Fokusni kamen se obavezno postavlja u skladu sa pravilima zlatnog reza.



Substrat ne bi trebao teksturom i bojom odskakati, a trebalo bi ga i postaviti tako da daje osjećaj dubine kod promatrača. To se postiže slično kao i kod Dutch stila i to  laganim penjanjem podloge od prednje strane akvarija prema stražnjoj.

Kad su biljke u pitanju, u ovakvom stilu se koristi mali broj vrsta. To su najčešće: Eleocharis acicularis, Glossostigma elatinoides, Hemianthus callitrichoides, Echinodorus tenellus…iako naravno nije strogo pravilo da se moraju koristiti isključivo ove biljke. Rijetko se koriste visoke biljke u pozadini, zato što je fokus na kamenju i ne želi se skrenuti pažnja s njega pozadinskim biljem. Ukoliko se i koristi pozadinska biljka, pravilo je da onda bude maksimalno jedna vrsta koja ne narušava koncept postava (najčešća je Eleocharis Vivipara).





Pošto je cilj  postići harmoniju između faune i flore, izbor riba kod iwagumija je jako važan. Previše riba ili njihovo prebrzo kretanje skreće pažnju s postava i to se nastoji izbjeći. Također treba pripaziti i da ribe svojom veličinom ne naruše postav i vizualno ga smanje. Zato se najčešće i koriste male jatne ribe kao što su Hemigrammus rhodostomus, Paracheirodon axelrodi i Harlequin rasbore. Uz ribe se često  koriste i različite vrste kozica, a najčešća od njih je upravo Amano kozica zbog njihove male veličine i boje koja se lako stapa s postavom.

Na prvi pogled se ovakav postav može učinit jako jednostavnim, no potrebno je mnogo mašte da bi ga se složilo, a još više znanja i iskustva da bi ga se održavalo. Zapamtite, tvrdoća kamena, mekoća biljaka, te pokret riba i drugih organizama su tri potpuno različite stvari, ali se u ovakvome akvariju savršeno stapaju u jedno.

Ryoboku

Kao što je kod Iwagumi stila kamen osnova postava, tako su kod ovoga stila najbitnije  grane. Ryoboku stil se oslanja na tradicionalnu japansku kulturu i izvire iz načina uređenja japanskih vrtova. Prilikom postavljanja samog postava nije toliko bitna podloga  jer fokus koji želimo postići mora biti na drveću u akvariju i biljkama koje su s njime povezane.

Drveće je raspoređeno tako da je jedno drvo uz prednju stranicu, a jedno uz stražnju stranicu akvarija, i to često u suprotnom kutu. Također drva mogu biti postavljena i paralelno, a da između njih prolazi mali puteljak. Dodatni osjećaj dubine može se postići tako da drveće izvire djelomice iz vode, pa se zato vrlo često koriste akvariji bez poklopca i viseća rasvjeta. Same grane koje se koriste moraju biti što otvorenije, razgranatije i žive.



Od biljaka koje se koriste u ovom stilu posebno se ističu sve vrste mahovina koje se vežu za grane. Različitim vrstama paprati i bolbitisa stavljaju se akcenti postava i fokusne točke. Česta biljka je i slitnolisni anubias var. nana.





Za ribe nema nekog pravila već se kao i kod svih podvrsta natura akvarija  stavljaju  uglavnom jatne ribe.

Wabi-kusu

Ime Wabi-kusa dolazi od japanske riječi Wabi-sabi koja označava ljepotu prirode u njenom kaosu. U aquascapingu se pojavila unutar zadnjih nekoliko godina i nije ostvarila neko preveliko zanimanje, ali kao jedan od podstilova Nature stila svakako ga treba spomenuti.




Wabi-kusa je ime za akvarij u kojem  akvarijske biljke dijelom  rastu u svojoj emerznoj formi izvan akvarija, a dijelom pod vodom. Akvarij nije dubok već je najčešće vrlo plitak kako bi biljkama omogućio daljnji emerzni rast. Biljke nisu fizički odvojene, odnosno nema grupacija kao primjerice u Nizozemskom stilu, već je upravo ideja ovog stila da se biljke same razvijaju i čine jednu cjelinu. Kao što i ime samog stila kaže to je ljepota koja izlazi iz kaosa prirode.





Iako se u ovom stilu može koristit kamenje i drva, najčešće se radi samo o malo supstrata u koji je zasađeno nekoliko vrsta biljaka. Pijesak u prednjem planu se ostavlja praznim ili se jako često u njega sadi Glossostigma elatinoides.

Biotop

Iako je to danas dosta rijedak stil slaganja slatkovodnih biljnih akvarija, u budućnosti bi mogli biti vrlo popularni upravo biotopski postavi  zbog svoje zanimljivosti i izazova kojeg pružaju.

Biotop je vrsta uređenja akvarija u kojoj su zastupljene vrste riba i biljaka koje potječu s točno određenog lokaliteta. Ideja je da se simuliraju identični uvjeti života za stanovnike akvarija, za biljke i ribice, kao što su u prirodnom okolišu iz kojeg potječu. Da ne ispadne da je to sve tako jednostavno, prije odabira riba i biljaka treba se dobro informirati jer da bi napravili dobar biotop određenog područja, osim biljaka i riba s tog područja  treba obratiti pažnju i na druge elemente koji su specifični za taj lokalitet kao što su: kvaliteta vode, temperatura vode, protok, vrsta podloge, količina svjetla, jesu li više zastupljena drva ili kamenje u vodi,  je li bilje gusto ili rijetko rastom itd.





Kod odabira riba treba paziti da su to ribe koje se nalaze na istom lokalitetu. Nije dovoljno da se nalaze na istom kontinentu ili recimo u istoj rijeci, nego je potrebno da zajedno žive u istom pritoku neke rijeke (primjerice Diskusi  žive zajedno s Skalarima, Barbusi sa nekim drugim vrstama ciklida).





Kad govorimo o biljkama u biotopima, većinom je poznato iz kojih predjela dolazi koja vrsta biljaka, no problem se javlja na kojem mikroprostoru raste točno koja  porodica. Primjerice mnoge vrste Echinodorusa potječu iz Južne Amerike, no ne nalaze se svi u istim predjelima Rio Negra i ne koegzistiraju zajedno. Slično je i s Cryptocorinama koje se nalaze u južnoj Aziji, no neke žive na brzim potocima u izmaglicama koje stvara voda, dok druge vrste žive u sporijim tokovima rijeka. Još jedan problem su i nedomicilne vrste biljaka koje se nalaze na određenim područjima  zato što ih je čovjek prenio na ta staništa. S vremenom su  se te  biljke udomaćile i postale dio zajednice tog specifičnog biotopa uništavajući originalnu floru. Zato takve biljke treba u širokom luku izbjegavati.

El natural

Uz dva klasična stila uređenja akvarija koja smo prethodno opisali, postoji i treći „El Natural“ stil ili kako ga često nazivaju Natural planted tank (NPT). Iako ovdje možemo reći da se ne radi o posebnom stilu uređenja akvarija, već o načinu njegova održavanja, ipak ga treba spomenuti kao specifični stil.

Začetnik ovoga stila je Diana Walstad i samo ime ovog stila govori o ideji koja je iza njega. Cilj ovakvog akvarija jest uspostaviti ekosistem u kojem „ribe i biljke zadovoljavaju međusobne potrebe" kao što je navela sama autorica. Ukratko rečeno, ovakav stil uređenja akvarija nazivamo tzv. low-tech akvarijima. Za razliku od Nizozemskog i Nature stila nema karakterističnih pravila za postavljanje hardscapea i kompozicije, pa često nedostaje fokusna točka u akvariju, te često slabo dobivamo i dojam dubine.





Karakteristike ovako složenog akvarija su da se ne koristi standardni filter nego tek u nekim slučajevima pročišćivač vode, dok teške metale iz vode izvlače same biljke. Radi minimalne cirkulacije vode potreban je tek slabi power head. Kao izvor svjetlosti se koristi sunčevo svjetlo u kombinaciji s modernom rasvjetom (maksimalno do 0,4-0,5 w/l). Izmjene vode su minimalne, tek svakih 6 mjeseci. Zbog korištenja manjih količina rasvjete biljke ne rastu brzo, pa je potrebno minimalno održavanja i podrezivanja biljaka. Ono što je ključno za funkcioniranje El Natural akvarija jest odabir adekvatne podloge za biljke  kojima ona predstavlja izvor svih hranjivih tvari. U tu svrhu najčešće se koristi zemlja za cvijeće  koju je potrebno prethodno pripremiti namakanjem u vodi  kako bi se smanjila količina amonijaka koju zemlja sadrži.



Od biljaka se koriste različite vrste, najčešće nezahtjevnih biljaka, a često ćemo u ovakvim akvarijima vidjeti i plutajuće biljke  te biljke koje imaju korijene u akvariju, a dijelom rastu emerzno.

Od riba se mogu se koristiti različite vrste, a jedino se izbjegavaju ribe koje kopaju po substratu  te algojedi.

Freestyle

Kao što samo ime kaže, nema neka specifična pravila već kombinira prednosti svih metoda i predstavlja od svake po nešto. Većina početničkih akvarija su upravo ovoga stila.

Fotografije akvarija preuzete sa:

http://showcase.aquatic-gardeners.org/
http://www.aquaticplantcentral.com/
http://www.amanotakashi.net
http://www.aquascapingworld.com/
http://www.advancedaquarist.com/

Zadnje na forumu

  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    23 Ožujak 2024
    Pa ak propisno cikliraš akvarij ta kemija ti u principu niti ne treba.
    Znači ti razni...
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    23 Ožujak 2024
    A u tu vodu koja se mijenja dodam jos aquasafe i tetra safe start ili nista?
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    22 Ožujak 2024
    Postoji puno teorija. Ja osobno u toku cikliranja ne mijenjam vodu jer realno nema potrebe.....
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    22 Ožujak 2024
    A kolko puta treba mijenjati tijekom cikliranja? I koliko vode se mijenja?
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    21 Ožujak 2024
    ma nemas frke, tak i tak ces mijenjati vodu jos par puta prilikom cikliranja

Podržite nas!

Akvarij.NET je već 18 godina s Vama primarno zahvaljujući velikom broju volontera. Naš rad možete podržati i svojim donacijama koje će se koristiti za aktualne troškove servera, domena, licenci te planirane humanitarne akcije.

http://www.paypal.me/AkvarijNET

Donate

3PAzE2vhfNmWwYoQtRALYL2Mn3DUczc8i3

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.