Do Osijeka i natrag...

Ispis

Detalji: Napisao/la Vedran Čunčić; Hitova: 21116

Već jako dugo nisam pisao ništa za kolumnu..Što zbog nedostatka vremena jer sam pisao za ostale rubrike, što zbog čiste, nepobjedive i nepremostive lijenosti. Pošto sam promoviran u glavnog urednika AkvarijNeta raspisujem natječaj za novog kolumnistu Cijenjene ponude šaljite na mail. Honorara nema. Kako znate da ste stvarno zaglibili u akvaristički mulj i da vam nema pomoči? Vlado & ja smo to shvatili ovog vikenda kada smo se zaputili vlakom u Osijek iz čisto akvarističkih razloga na jednodnevni izlet. Na putu smo stali u Slavonskom brodu kod Sebastijana, malo prokopali po akvariju, te krenuli dalje busom kao trio. Na kolodvoru u Osijeku pridružio nam se je i četvrti elan ekipe, najmlađi po godinama i stažu, Ivan. Razlog posjeta je bio Hrvoje, tj. njegova uzgajivačnica diskusa, skalara, tetri, korisdorasa i ancistrusa...Slike naravno nisu uspjele,

te smo zaključili da moramo pronaći sponzore za stranicu, koji bi nam mogli kupiti neki dobar digitalac...Nakon 5 sekundi promišljanja o toj ideji arhivirali smo je kao slučaj koji granici s naučnom fantastikom i otišli na cugu na brod u zimskoj luci. I sjeli pored akvarija sa našim domaćim riječnim ribama, naravno!

Prava komedija počinje s povratkom iz Osijeka u kojem smo bili puna tri sata ograničeni redom vožnje autobusa i vlakova. Došli smo do Broda busom, za koji nismo morali kupiti kartu samo zahvaljujući ljubaznosti konduktera. U Slavonskom Brodu smo uzeli povratnu, ali u vrijeme povratka taj prijevoznik nije vozio iz Osijeka u Brod...malo smo zanemarili činjenicu da treba gledati i ime firme, a ne samo vrijeme polaska i dolaska.Mislim, nije to Zagrebački Električni Tramvaj. "Ali, to su nam dali na kolodvoru" opravdavali smo se kondukteru,koji nam je progledao kroz prste masne od bureka. U Brodu smo se pozdravili sa Sebom i presjeli na vlak. Vlak koji je došao imao je odgovarajuće Vinkovci-Zagreb-Vinkovci natpise, te smo ušli u njega i raskomotili se...Kroz prozor smo vidjeli drugi vlak kako staje do našeg i nastavlja dalje...Pisalo je nešto kao -Atena, Beograd,Zagreb-...Heh, Balkan express zaključili smo i nastavili sjediti...

Par minuta nakon polaska došao je kondukter i na naše pitanje kad stižemo u Zagreb uhvatio se za glavu: "Dečki ovaj vlak staje u Novskoj preko noći i nastavljamo tek ujutro"...E tu smo se mi uhvatili za glavu..." A zašto su na vlaku natpisi za Zagreb?" pitali mi naivni..."Pa tko bi to micao svaki put kad vlak promijeni vagone"...No comment...Nakon telefonske akcije u cilju propitivanja o mogućnostima presjedanja na neki drugi vlak ili bus zaključili smo da nam je lokalna kolodvorska birtija koja radi cijelu noć, a koju je spomenuo kondukter, jedina opcija. "A kaj sad" rekoh Vladi koji je lagano kipio i spominjao HR željeznice, a ja sam se počeo zabavljati. "Proputovao sam pol Evrope s vlakom i nikad se izgubio nisam , ali to mi je pošlo za rukom u HR...Super" - i udri u smijeh...Kako sam furao carske tetre koje sam dobio od Hrvoja (fala) , a malo sam se zabrinuo zbog pada temperature vode, grijao sam ih

na trbuhu, pa sam se morao prestati cerekati da ne pretumbam jadne ribice i do Novske sam se dalje samo kesio...

Izlaz na kolodvor Novska 21.55 , subota uvečer...ni pasa na cesti. Uf, samo Restoran Kolodvor osvijetljeno stoji...Vlado opet mrmlja...Ja se kesim.

Ulazimo i sjedamo za stol. "Dobra večer" i ostale uljudnosti i brzo propitivanje za mogućnost prijevoza do Zagreba..."Samo taxi Dečki"- je fala, to puno košta....Kad smo već sjeli, a sljedeći vlak ide tek u pola 4 , odlučujemo nešto pojesti. Gledamo u jelovnik, vidimo puno finih stvari, zovemo konobara, a kad ono, kuhinja se zatvorila prije 5 minuta...Tu Vlado puca od muke, ja od smijeha, a ribe od skakutanja! Spasili nas sendviči kojih im je ipak nešto ostalo...Na svu sreću Vladin tata je shvatio svu ozbiljnost (?) situacije (hehehe) i usprkos Vladinom negodovanju sjeo je u auto i došao po nas...Ipak moram priznati u pravi čas jer su se u restoranu počele pojavljivati neke čudne face sa još čudnijim izjavama.

Na putu do Zg-a ja sam odrijemao , a Vlado...za njega ne znam, ali mislim da mu tada još nije bilo jasno kako čovjek ne može iz grada koji je udaljen samo 100 km od Zg-a usred noći sjest na neki bus, vlak i kući doći...Meni ništa čudno-živim 20 km od grada, pa nekad ni po danu nemam kako do doma :). Dovezli me do mog auta, bijelog zmaja u najboljim teenagerskim godinama, a kad ono, ne mogu otvoriti vrata! Malo se smrzla. Problem riješen ulaskom kroz gepek, koji je opet ispremiješao ribe koje su se sigurno smjestile ispod 4 sloja odječe, da bi se nakon tog šoka dobrih pet minuta tresle od mog cerekanja. A što? Vi se nikad na glas ne smijete sami sa sobom (sebi). Pa kad sam se konačno smjestio na sjedalo, upalio motor i izvrtio film tog dana morao sam se pošteno ismijat...SVE TO ZBOG RIBA?!?! Nema nam spasa!