Co2 oprema

• Ispis

Detalji

Napisao/la Lukica Ćosić

Hitova: 50696

  Dodati CO2 sustav s bocom vlastitom akvariju jedna je od najboljih stvari koje možete napraviti, ali cijena i tehnička zahtjevnost postupka većinu ljudi odbija. Gotovi ventilski sustavi poput Waveovog i sl. rješavaju dio tehničkih pitanja no i u tom slučaju korisno je znati detalje svakog podsklopa, tj. komponente. Ukoliko sami slažete sustav onda su takva znanja nužna. Ovaj bi tekst trebao pomoći i onima koji kupuje gotove sustave kao i onima koji će ga sami izraditi.

1. Boca - bešavna posuda dizajnirana za visoke tlakove. Može biti od čelika ili aluminija, s ventilom na vrhu koji je specifičan za svaku vrstu plina. Veličine boce (tj. težine ukapljenog plina koju boca može primiti) su od 500 grama do 10 kg, što su praktične granice za akvariste. Kolika vam boca treba ovisi o veličini akvarija, količini bilja, imate li elektomagnetski ventil, gubitaka CO2 uslijed mreškanja površine vode u akvariju i od kvalitete topljenja CO2 u akvariju. Što je veća boca to je u većini slučajeva isplativije punjenje: duži je vremenski interval između punjenja, manje je petljanja po boci, i manja mogućnost da nešto polomite ili da nešto dobro ne stegnete pa da se boca brzo isprazni zbog curenja CO2.
Sigurnosni aspekt CO2 sustava vrlo je važan a atest je službeno i zakonom propisano ispitivanje koje svaka posuda pod tlakom prolazi svakih 10 godina. Ukoliko boca nema atest, korisnik mora platiti za isti što iznosi oko 250 kn. Atest uključuje vizualnu inspekciju, tlačnu probu, zamjenu ventila i čišćenje unutrašnjosti boce.

Prilikom kupovine boce pripazite na sljedeće:
- Je li atestirana?
- Je li uopće namjenjena za CO2?
- Nedostaje li možda ili je oštećen sigurnosni ventil na boci? Nedostaje li plomba na sigurnosnom ventilu?
- Je li boca starija od 40 godina (takve se boce ne mogu atestirati)?
- Može li boca stati u predviđeni prostor kod/ ispod akvarija (uračunajte i dodatne dimenzije regulatora)?

Boca bi u radu trebala stajati uspravno, no ako baš nema mjesta onda je nagnite najviše pod kutem do 45 stupnjeva (uz dobro osiguranje tj. učvršćenje za ormarić). Razlog je taj sto je boca većinom ispunjena sa tekućim CO2 ali jedan mali dio je plinoviti i on je na vrhu boce gdje plin ulazi u regulator. Ako biste bocu položili horizontalno plin bi premjestio na bok boce dok bi u regulator ulazio tekući CO2 koji može smrznuti regulator i izazvati probleme.
Tlak u punoj boci iznosi 50-70 bara te raste iili pada ovisno o temperaturi okoline: sasvim je normalno da vrlo hladna i puna boca pokazuje tlak od 30-ak bara. Kada se boca zagrije na prosječnu sobnu temperaturu i tlak u boci će se povećati na normalne vrijednosti.
Iskustvo je pokazalo da je upravo ta ovisnost tlaka u boci o temperaturi okoline bilo uzrokom nekoliko incidenata kada se zbog previsoke temperature (i shodno tome previsokog tlaka) aktivirao sigurnosti ventil koji je ispustio dio CO2 da snizi tlak u boci. To se obično događalo kada bi ljudi transportirali pune boce iz punionice u (pre)vrućim autima a vrlo je vjerovatno da je ulogu igralo i nestručno punjenje gdje je punilac zanemario visoke temperature i jednostavno prepunio bocu.
No ako se držimo pravila (zakonskih i onih zdravorazumskih) boca je sigurna kao i sve ostalo u ljudskome djelovanju.

2. Regulator - uređaj za kontrolu tlakova. Koristimo ga za spuštanje razine tlaka s onog koji je u boci na nešto puno niže: 1-2 bara. Kao što svaka boca ima svoju vrstu ventila zavisno od plina koji sadrži, tako postoje i regulatori za određene vrste plinova, primjerice za argon i CO2 isti je regulator.
Što se tiče konstrukcije razlikujemo jednostupanjske i dvostupanjske regulatore i to nema nikakve veze s brojem manometara (kao sto se to često misli). Dvostupanjski regulatori imaju u sebi dva ventila od kojih je jedan pomični a drugi nepomični. Dva ventila omogućuju stabilniji rad pri niskim tlakovima kada je boca gotovo prazna. Takvi regulatori imaju veću masu, dimenzije i cijenu. Preporuka je nabaviti dvostupanjski regulator, ako je moguće jer su vrlo rijetki na našim prostorima.

Jednostupanjski regulatori puno su češći i na njih ćemo se koncetrirati.

Dijelovi regulatora:

- Visokotlačni manometar- pokazuje nam razinu tlaka u boci i prepoznatljiv je po skali koja ide od 0 pa do nekoliko stotina bara
- Niskotlačni manometar - pokazuje izlazni tlak tj. onaj koji dobivamo na izlazu regulatora. Na jeftinijim regulatorima ponekad nedostaje manometra. Skala mu se kreće od 0 pa do oko 10 bara (što ovisi o izvornoj namjeni regulatora). Ponekad će skala biti samo u PSI a omjer je 1 bar = 14.5 PSI.


- Tijelo regulatora - kućiste s ventilom koje povezuje sve dijelove u cjelinu. Na kućištu se nalazi i kotač (ili ponekad jednostavni vijak, kao u gornjem primjeru) za namještanje tlaka. Kad okrećemo kotač u smjeru kazaljke na satu on sabija oprugu koja otvara ventil. Vrlo je važno zapamtiti: povećanje otpora prilikom okretanja kotača za regulaciju znači da otvaramo ventil a ne da ga zatvaramo.
- Sigurnosni ventil s plombom - u slučaju da regulator zaprimi tlak viši od graničnog tj. onoga za koji je regulator dizajniran, ovaj će se ventil otvoriti i ispustiti dio CO2 dok se tlak ne spusti na normalne razinu. Plomba služi za kontrolu nestručnog rukovanja po sigurnosnom sustavu.
- Spojna cijev s utorom za kontraključ - ova cijev povezuje konektor za bocu i tijelo regulatora. Na sebi obično ima utor u koji stavimo ključ i s kojim držimo regulator u željenom položaju dok s velikim ključem stežemo konektor za bocu.
- Konektor za bocu - trebao bi odgovarati za CO2 bocu, promjera 22 mm. Unutar konektora stavlja se brtva prije stezanja.

Prilikom razmatranja osobina dobrog regulatora za akvaristiku važno mjesto ima radno područje istog jer postoje regulatori za različite namjene s različitim radnim područjima; tj. rasponi tlakova za koje su namjenjeni. Što je radno područje bliže onome koje nam treba to će regulator bolje obavljati posao, sustav će postati stabilniji a igličasti će ventil postati manje kritična komponenta. Regulatori se prema radnome području ugrubo mogu podjeliti u medicinske, pivske i zavarivačke. Medicinski su vrlo kvalitetni, izrađeni od kroma s niskim radnim tlakovima ali to su uglavnom regulatori za kisik. Nema puno polovnih na tržištu a preskupi su ako kupujete novi. Zavarivački su najdostupniji, vrlo robusni, izrađeni od mjedi, masivni ali i s relativno visokim radnim tlakovima koji se koriste za stvaranje zaštitne atmosfere za varenje. Negdje između te dvije kategorije nalaze se pivski regulatori koji su povoljni cijenom, radni tlakovi su im oko 4 bara a i nisu glomazni kao zavarivački.

Kupovina polovnog regulatora nije preporučljiva, ali ako ste ipak odlučili evo nekoliko napomena:

- Regulator provjerite u radu: gdje ga možete natlačit/ odtlačiti tj. ispitati funkcionalnost
- Provjerite ukupno stanje regulatora: navoje, eventualnu hrđu
- Natlačite regulator i provjerite manometre: Ponašaju li se kako bi trebali? Pada/ raste li tlak bi trebao? Jesu li kazaljke na nuli kad se regulator odtlači?
- Poslušajte regulator dok je natlačen, pogotovo oko kotača za regulaciju: Čujete li šištanje? Gubi li se gdje CO2?
- Je li sigurnosni ventil diran?
- Provjerite specifikacije regulatora da ne bi kasnije bilo neugodnih iznenađenja. Neki regulatori imaju ventile koji nema regulaciju tj. fiksirani su na 1 ili 2 bara.


3. Elektromagnetski ventil - elektro-mehanički ventil koji služi za kontrolu protoka CO2. Ponekad se naziva i solenoid. Postoje samo dva stanja: potpuno otvoren i potpuno zatvoren. Spojen na tajmer, omogućuje nam vremensku kontrolu doziranja CO2.

Kako funkcionira? Kada zavojnica (5) dobije pobudu preko el. kabela (6) stvara se magnetsko polje koje povlači metalnu osovinu (7) i oslobađa prolaz (9) mediju (2) da teče kroz ventil(1). Kada pobuda prestane, tj. isključimo napon, opruga ( 8 ) gura metalnu osovinu na sjedište ventila i zatvara protok.


EM ventil nije obavezan u CO2 sustavu ali dobro ga je imati zbog:

- potrošnje CO2 - u slučaju da nemate EM ventil, morat ćete puštati CO2 24 h dnevno što će povećati gotovo podvostručiti potrošnju u odnosu na CO2 sustav sa EM ventilom.To znači veći trošak za punjenje boce i češće odlaske u punionicu
- sigurnosti - ukoliko imate EM ventil puštat ćete CO2 10-ak sati dnevno, što znači puno manje vremena da pogrešni broj mjehurića (CO2/ s) podignu razinu CO2 u akvariju iznad dopuštene. Kod 24- satnog puštanja CO2 mogućnost za predoziranje je veća jer je puno duži vremenski period.
- ph kontrolera - za rad ph kontrolera EM ventil je nužan.

EM ventil ima i svojih mana:

- cijenu - još jedan dodatan trošak na ionako visoku cijenu CO2 sustava.
- potrošnju struje - za svoj rad EM ventil treba el. energiju i koristi je cijelo vrijeme dok je ventil otvoren.
- zagrijava se i bruji - jeftiniji modeli troše više el. energije i pri tom se griju a događa se i da čujete brujanje dok radi (koje se pojavljuje zbog vibracija metalne osovine u magnetskom polju).
- zaglavljuje u otvorenom položaju ili prekida protok CO2 - događa se zbog nečistoće iz boce koja zaglavi u ventilu.

4. Igličasti ventil - ventil kojemu je namjena spustiti tlak od 1-2 bara koji dolazi iz regulatora na razinu na kojoj ga možemo iskoristiti u akvariju: tipično 1-5 mjehurića u sekundi. Od svih komponenti u CO2 sustavu igličasti je ventil komponenta koja najviše utječe na naše iskustvo rada s njim, jer čak i neiskusna osoba vrlo lako može reći je li neki igličasti ventil dobar, osrednji ili loš. Jednostavno igličasti ventil "can make or break" CO2 sustav. Unatoč, ili baš zbog te važnosti, ventil je teško naći na domaćem tržištu gdje se uglavnom prodaju jeftini kineski modeli u sklopu gotovih ventilskih grupa koje se samo uviju na bocu. Na nekim razvijenijim tržištima dobrima su se pokazali Fabco NV55, Swagelok koji dolazi u S,M i L grupama, te Ideal i Parker.
Igličasti ventil, kao što mu i ime kaže, ima iglu kojom uz pomoć navoja/ vijka zatvara/ otvara ventil. Ta je igla često vrlo tanka i osjetljiva na sile pa se ne valja čuditi ako ventil koji je zatvoren još uvijek ispušta CO2. To je tako jer je ventil tako podešen: igla pri zatvorenom položaju potpuno ne zatvara zbog mogućnosti pucanja (ako ne sjedne dobro na dosjed ili ako na dosjedu ima nečistoća).
Dobar ventil ima dvije osobine: odgovarajuće radno područje i veliki broj okretaja navoja/ vijka.
Radno područje ograničeno je maksimalnim i minimalnim protokom ventila i mora biti usklađen našim akvarističkim potrebama. Broj okretaja vijka kreće se 10-20 i omogućava preciznu regulaciju, tj. puno pomaka/ okretaja prije no što na izlazu dobijemo više protoka CO2 nego je potrebno.
Tako će npr. loši ventil imati svega nekoliko stupnjeva korisnog prostora/ okretaja za regulaciju dok će dobar ventil imati puno više: 1 ili više punih okretaja.

5. Nepovratni ventil - ventil koji nema regulaciju, služi nam u sigurnosne svrhe jer propušta medij samo u jednom smjeru, štiteći CO2 sustav od povrata vode iz akvarija koja može oštetiti komponente.
Ugrađuje se jedan (ili više) nepovratnih ventila koji se montiraju između difuzora na kraju CO2 lanca i ostatka sustava na početku.
To su vrlo jednostavne i jeftine naprave: Na akvarističkom tržištu česte su dvije vrste: plastični i metalni nepovratni ventili. Plastični se znaju oštetiti ili im plastika s vremenom postane lomljiva pa je preporuka za zaštitu skupog CO2 sklopa koristiti metalne (ili kombinaciju od jednog metalnog i jednog plastičnog).
Strelice pokazuju u kojem se smjeru medij propušta i taj smjer treba poštovati prilikom ugradnje.
Na slici je prikazan jeftini plastični ventil i ispod njega već ugrađeni metalni nepovratni ventil:

6. Brojač mjehurića - staklena/ plastična cjevčica ispunjena medijem, služi za kontrolu protoka CO2.
Prilikom namještanja/ kontroliranja CO2 treba nam vizualni prikaz protoka CO2 i za to nam služi brojač mjehurića čija je unutrašnjost ispunjena vodom ili ponekad glicerinom. Mjehurići CO2 prolaze kroz medij i daju nam prikaz količine protoka koja se obično spominje kao BPS (bubbles per second). U brojač mjehurića obično se stavljaju dvije tekućine: voda ili glicerin. Za razliku od CO2 koji dobivamo DIY metodom s kvascem i šećerom, CO2 iz boce je suh i on prolazeći kroz brojač mjehurića prima na sebe vlagu vode i odnosi je dalje te se količina vode vremenom smanjuje tako da je potrebno nekoliko puta godišnje provjeravati/ nadolijevati istu.
Glicerin je gusta i slatkasta viskozna tekućina, bez boje i mirisa. Koristi se u farmaceutskoj industriji i ima svojstvo higroskopnosti tj. upijanja vlage iz zraka, a to je upravo ono što trebamo u brojaču mjehurića: nešto što će upijati vlagu (koju CO2 ionako nema) za razliku od vode koja predaje vlagu CO2 mjehurićima.
Negativna strana korištenja glicerina jest što je gušća tekućina od vode pa se pri velikom broju mjehurića mjehurići spajaju čineći brojanje težim, a sam se glicerin pjeni tako da glicerin nije preporučljiv za visoki BPS.
Pitanje voda/ glicerin/ nešto treće nije toliko važno pa isprobavajte i vidite što vam više odgovara.
Brojači mjehurića obično dolaze u staklenoj i plastičnoj izvedbi. Stakleni puno bolje izgledaju ali zahtjevaju opreznije rukovanje dok su plastični jeftiniji a neki imaju i ugrađeni nepovratni ventil ili navoje za direktno spajanje na igličasti ventil.

7. Crijeva - u teoriji crijeva nisu 100 % nepropusna: dio CO2 će se izgubiti na putu od boce do difuzora i pri tome se spominju silikonska crijeva kao najlošija, tj. kao ona koja najviše gube CO2. Čak i taj najveći gubitak ,u uvjetima u kojima ih koristimo u akvaristici iznosit će oko 1 % tako da to nije nešto oko čega bismo trebali brinuti. To ipak ne znači da trebamo uzeti prvo crijevo na koje naletimo.
4 vrste crijeva na koje ćemo naići:

- Tanko silikonsko crijevo- dno dna kvalitete s vrlo tankom stijenkom radi koje ćete imati velikih problema navući ga na nepovratni ventil ili iglični. Izbjegavati.
- Deblje silikonsko crijevo - ono na koje se vjerovatno odnosi 1% gubitka CO2 ali deblja stijenka bar garantira lakše navlačenje na CO2 komponente. Nije loše, ali za malo više novaca postoji bolje.
- PVC crijevo- najbolji izbor za većinu akvarista. Kvalitetnije je od silikonskog što se tiče propuštanja CO2 (ako nekoga to brine) a i čvršće je pa je navlačenje na komponente najlakše među svim tipova crijeva. S vremenom se stvrdnjava a u vodi i pobijeli, tj. izgubi prozirnost.
- PUR ili poliuretanska crijeva - za one koji žele samo najbolje. PUR crijeva koriste se u industriji, u pneumatskim sustavima. Vrlo je otporno, čvrsto i kruće od ostalih crijeva. Navlačenje na komponente je teže nego kod ostalih crijeva i potrebno ga je zagrijavati da se može navući.

8. Difuzor/ reaktor - element CO2 sustava koji nam služi za otapanje CO2 u akvarijskoj vodi. Nakon što je CO2 mjehurić napokon došao do akvarija potrebno ga je otopiti u vodi jer bi inače samo isplivao na površinu i nestao u zraku, ne čineći apsolutno ništa. Kvalitetno otapanje CO2 vrlo je važno. Zato postoji puno načina za izvođenje, a svi se ti načini ugrubo mogu podijeliti u dvije grupe:

Difuzori - u sebi imaju keramičke elemente kroz koji CO2 prolazi, usitnjavajući ga u sitne mjehuriće koji se duže zadržaju u vodi.
Reaktori - imaju i elemente razbijanja mjehurića ali više se baziraju na zadržavanju mjehurića i njihovom kretanju kroz vodu dok se ne otope.

Neki primjeri difuzora:

Neki primjeri reaktora:

Kako izabrati sustav otapanja CO2 ?

Nije to toliki problem odlučimo li što želimo:

Interni /eksterni? - postoje verzije koje su unutar akvarija i koje su bolje sa sigurnosnog aspekta jer u slučaju oštećenja crijeva neće doći do poplave ali zauzimaju svoje mjesto u akvariju, i u manjim akvarijima ih je ponekad teško sakriti. Vanjske se varijante mogu sakriti ali u slučaju čišćenja/ popravka mogu stvarati probleme

Ugradnja na crijeva filtera ili samostalni sustav? - Difuzori/ reaktori mogu se ugraditi na crijeva filtera i tako koristiti već postojeći protok za pogon ali svaka komponenta priključena na filter smanjuje protok filtera pa moramo razmisliti hoće li pad protoka utjecati na filtraciju? Postoji i mogućnost samostalnog sustava gdje se koristi posebna pumpa, no to diže potrošnju el. energije i buku, i zauzima prostor u akvariju.

Misting ili ne? - Misting je izraz koji označava pojavu sasvim sitnih mjehurića CO2 i to izgleda kao maglica u akvariju. Jedni sustavi otapljanja proizvode takvu maglicu a drugi otapaju CO2 potpuno pa maglica izostaje. Postoji i teorija da bilje bolje iskorištava maglicu nego potpuno otopljeni CO2.

Kapacitet sustava otapljanja - svaki od tih proizvoda namjenjen je za određenu litražu akvarija pa treba kupiti onaj kojim ćemo biti najzadovoljniji.

Difuzor ili Reaktor? Difuzori zahtjevaju povremeno čišćenje jer se keramika začepi s vremenom a i nisu tako efikasni u otapljanju pa proizvode spomenutu maglicu. No zato ne zahtjevaju pumpu za pogon nego se mjehurići puštaju direktno u akvarij. Difuzori na crijevima filtera isto tako manje smanjuju protoku nego reaktori na istoj poziciji.
Reaktori imaju kapacitet za veću količinu otapljanja i imaju manje potrebe za održavanjem. Ne proizvode maglicu ali zahtjevaju neku pumpu koja će ih pogoniti, što povećava buku i povećava potrošnju el. energije.

Kombinacija? - moguće je i imati kombinaciju difuzor-reaktor gdje koristimo najbolje od oba načina. Možemo recimo imati difuzor na ulazu filtera a sam filter da bude reaktor ili izlaz filtera usmjeriti na difuzor gdje će struja nositi mjehuriće dalje u akvarij...

{fcomment}

{flike}

{fshare}

{plusone}