Euphyllia sp.

Ispis

Detalji: Napisao/la Profa; Hitova: 20855

Koljeno: Cnidaria
Razdred: Anthozoa
Podrazred: Hexacorallia
Red: Scleractinia (kameni koralji)
Porodica: Caryophyllidae

Rod: Euphyllia

Dana, 1846

Uobičajne vrste : E.ancora, E.parancora, E.divisa, E.paradivisa, E.glabrescens, E.cristata

Unutar roda Euphyllia (dalje u tekstu E.) nailazimo na nekoliko vrlo zanimljivih i atraktivnih, a istovremeno ne pretjerano zahtjevnih vrsta, zbog čega predstavljaju odličan izbor za mnoge reef akvarije. Riječ je o LPS koraljima, dakle vrstama tvrdih koralja sa velikim polipima, koji su rasprostranjeni diljem čitavog Indo-pacifičkog područja. Vrste dominantno prisutne u hobiju su: E. ancora, E. parancora, E. glabrescens, E. divisa i E. paradivisa (još postoje, ali su razmjerno rijetke u hobiju: E. cristata, E. yaeyamaensis i posebno E. paraglabrescens).

Što se morfoloških karakteristika tiče, recimo da je skelet kod većine vrsta razgranat, a samo kod E. ancora-e i E. divisa-e je cjelovit. Boja polipa/lovki varira, no najčešće se radi o različitim nijansama zelene i smeđe boje, a vrhovi lovki ponekad mogu biti i ljubičaste ili roza boje. Lovke okružuju oralni disk u sredini kojeg su smještena usta.

Vezano uz zahtjevnost ovih vrsta, ključna riječ je ''umjereno''. Dakle, preferiraju smještaj na umjereno jakom svijetlu u umjereno jakoj struji vode. S obzirom da Euphyllie imaju uistinu masivne polipe, pre jaka vodena struja nije poželjna; lovke se moraju lagano lelujati u struji, ništa više ni manje od toga. Naravno, kao i za uglavnom sve ostale koralje, idealan komad opreme bi bio wave maker..... Iako se radi o dominantno autotrofnim organizmima (koralj je u simbiotskom odnosu sa jednostaničnim algama, vidi: članak "Koralji opčenito", pre jako svijetlo nije neophodno. Čak i obilnija T8 rasvjeta može zadovoljiti, ali će u tom slučaju rast biti znatno sporiji. Što se hranjenja tiče, ono je poželjno, ali vjerojatno ne i obavezno. Iz osobnog iskustva bi rekao da hranjenje značajno ubrzava rast koralja, kao i umnožavanje polipa. Kao hrana mogu se koristiti različiti plodovi mora: artemija, mysis shrimps, komadići školjaka, rakova, lignji i tome sl. Ja osobno preferiram ''target feeding'' jer se time smanjuje količina nutrijenata oslobođenih u vodi.

Kao i kod većine ostalih LPS koralja, nezaobilazno pitanje je agresivnost. Različite vrste Euphyllia mogu biti u neposrednom kontaktu bez ikakvih posljedica, jer zbog međusobne visoke srodnosti ne dolazi do ispoljavanja agresivnosti. I što se tiče neagresivnosti, tu je priči kraj. Prema svim ostalim koraljima Euphyllie će biti vrlo agresivne i najčešće će one biti te koje pobjeđuju. Treba imati na umu da su njihove lovke nerijetko duge i do 10 cm (ponekad i znatno duže). Ako tome dodamo da SVE vrste ovog roda formiraju i tzv. sweepers-e (posebno dugačke lovke namijenjene za ''čišćenje terena'' u okolini koralja), jasno je zašto ovi predivni koralji zahtijevaju jako puno prostora. Time dolazimo do problema veličine akvarija; veliki primjerci zahtjevaju i ''velike'' akvarije od minimalno 300 L. Naravno da se neki mali frag može držati i u akvariju od 100 ili manje litara, ali samo je pitanje vremena kada će tolika litraža postati problem.

Što se kemijskih i fizikalnih parametara vode tiče, nema nikakvih posebnosti: temp. 24-27°C, sg 1.022 – 1.028, konc. Ca 400 – 480 mg/L, zasebno dodavanje mikroelemenata nepotrebno. Kao i za sve ostale tvrde koralje, tako i za Euphyllia-e vrijedi da je koncentraciju fosfata potrebno održavati na minimalnoj razini, a kako ne bi došlo do inhibicije rasta skeleta.

Vezano uz razmnožavanje ovih vrsta, spomenimo da je ono u akvarijskim uvjetima isključivo nespolne prirode. Kako raste, polip se postupno dijeli na dva ili više novih polipa koji su u početku izravno međusobno povezani. S vremenom dolazi do potpunog razdvajanja polipa te formiranja ''grana'' skeleta koje predstavljaju mrtvo tkivo. Te grane se bez problema mogu presjeći (pilom, kliještima.....) pri čemu dobivamo zasebne polipe tj. nove zasebne organizme.

Osim ovog, postoji i još jedan način umnožavanja ovih vrsta, a taj je putem tzv. bud-ova. Naime, na granama velikih (''odraslih'') polipa dolazi po formiranja minijaturnih ''pupoljaka'' (bud-ova) koji zapravo predstavljaju sitne polipe veličina kojih rijetko prelazi centimetar. Iako minijaturni, ovi polipi su sposobni samostalno živjeti, pa tako njihovim otkidanjem također dobivamo nove, zasebne organizme koji će s vremenom narasti i imati svoje bud-ove.

Evo, to bi bilo sve o ovoj zanimljvoj i predivnoj skupini koralja. Iako nažalost ne spadaju u ''početničke'' koralje, zasigurno nisu niti najzahtjevniji organizmi za držanje, pa bi ih stoga preporučio svima koji imaju minimalne potrebne uvijete. Preporuka autora!