Phelsume su izrazito teritorijalni gušteri, koji se nalaze u sredini hranidbenog lanca te su zbog toga izuzetno plahi i osjetljivi. Često se zadržavaju na teško dostupnim mjestima ili se sunčaju u blizini potencijalnog skrovišta. Ova grupa guštera zahtjevna je za držanje i uzgoj, pa je najbolje započeti s nekima „manje“ zahtjevnim pripadnicima ovog roda, kao što su: Phelsuma madagascariensis grandis, Phelsuma laticauda, Phelsuma lineata. Iako je njihovo držanje slično svaka vrsta ima posebne zahtjeve i specifičnosti.
Phelsuma madagascariensis grandis
Držanje
Terarij za držanje Phelsuma trebamo smijestiti u mirnijem, ne prometnom dijelu stana.Svako pomicanje, nagli pokreti ili prekomjerna buka mogu loše utjecati na zdravlje guštera, jer odvlače pažnju na „opasnost“, pa su gušteri pod stalnim stresom, ne mogu se koncentrirati na prehranu i osnovne fiziološke potrebe (sunčanje, podizanje temperature tijela i ispuštanje enzima za probavu).Neovisno o veličini ova grupa guštera zahtjeva vertikalno orijentirani terarij, gusto zarastao i s mnogo potencijalnih skrovišta; debelih i šupljih grana bambusa i netoksičnih vrsta biljaka koje ne smiju biti tretirane nikakvim kemijskim preparatima (insekticidima ili umjetnim gnojivima)
Biljke tipa Bromelije, Sansiverije, palme i slične, služe kao idealno mjesto za skrovište ili polaganje jaja.Budući da su Phelsume izuzetno teritorijalne zahtijevaju, ovisno o vrsti, velik terarij u koji je poželjno staviti samo jedan par (mužjaka i ženku).
Phelsuma laticauda- mala
Pod „držanjem Phelsuma“ podrazumijeva se da se svaki kontakt smanji na minimum. Ova porodica guštera izuzetno je osjetljiva na dodir i hvatanje te je evolucijski razvila način obrane otpuštanjem repa. Njihova koža i oči bez vjeđa posebno su osjetljive na ozljede ili špricanje kloriranom vodom, pa je vodu najbolje ostaviti da odstoji ili koristiti demineraliziranu vodu. Terarij treba projektirati tako da je u stanju stalno održavati visoku vlagu pa je najbolje izbjegavati drvene dijelove i prevelike ventilacijske otvore.
Na dno terarija obično se stavlja čisti zeleni tepih koji se pokazao kao najučinkovitiji za redovito održavanje higijene. Preporučuje se veliki broj biljaka koje zahtijevaju visoku vlagu. Na dno se može staviti i treset, a kora (Reptil Bark) se ne preporuča jer Phelsume u potjeri za hranom mogu slučajno progutati dio takvog tla i kasnije uginuti.
Svjetlo, temperatura i vlažnost
Rasvjetu treba organizirati prema vrsti zračenja i intenzitetu. Obično se sastoji od :
1. usmjerene reflektorske žarulje, maksimalno 50W, koja će služiti kao mjesto na kojem će gušter dignuti temperaturu tijela za svakodnevne aktivnosti.Kod manjih pripadnika ove vrste potrebno je paziti da je takva žarulja zaštićena metalnom mrežicom da se životinje ne opeku.
2. neonska lampa koja sadrži UV B dio spektra koji je potreban za sintetiziranje vitamina D3. Neonsku lampu je potrebno ugraditi unutar terarija, a instalacije neonske lampe potrebno je zaštititi od visoke vlage terarija i mogućih proboja električnog napona.Duljina trajanja „dana“ u terariju mora varirati prema godišnjim dobima. Ti ciklusi izmjene dana i noći koji upravljaju metabolizmom guštera najviše utječu na sezonu parenja i pripreme ženki za „proizvodnju“ jaja.
Temperaturu u terariju dijelimo na noćnu i dnevnu,
Dnevna temperatura varira 26°C – 32°C (i više ispod reflektora za grijanje)
Noćna temperatura varira 20°C – 25°C
Takva ciklička izmjena temperature potrebna je zbog pravilnog razvoja i ciklusa noćnih i dnevnih aktivnosti.Budući da Phelsume nemaju očne kapke treba izbjegavati infra-crvene grijače ili Night-glo žarulje. Bitno je napomenuti da je temperatura u terariju «slojevita»,te da gušter uvijek može izabrati temperaturu koja mu u tom trenutku odgovara.
Vlažnost se najlakše regulira velikim brojem živih biljaka u terariju te špricanjem jednom dnevno. Treba paziti i na pretjeranu vlagu jer klima terarija je idealna za razvoj raznih bakterija i pljesni koje se hrane izmetom i nepojedenim ostacima hrane. Vlaga bi trebala iznositi između 60-80% no potrebno je paziti da se ne kondenzira jer to pogoduje razvoju pljesni.Vlagu je potrebno ispitati prije puštanja životinje u terarij i dok neki terariji imaju izvrsnu ventilaciju drugi će je kondenzirati i zadržavati.
Prehrana
Da bi shvatili pojam pravilne prehrane gmazova potrebno je poznavati njihovu fiziologiju. Kad gušter pojede neku hranu treba započeti s probavom, a to uključuje podizanje temperature tijela, ubrzavanje otkucaja srca i veću „brzinu krvotoka“ što će rezultirati buđenjem metabolizma koji će početi ispuštanjem hormone koji potiču žlijezde za proizvodnju enzima, koji probavljaju hranu. Kada je samo jedna stepenica preskočena, bilo stalnim uznemiravanjem ili lošim uvjetima u terariju, gušter će početi odbijati hranu lagano oslabjeti i to je početak kraja. Važno je napomenuti da je ključ zdrave prehrane svakog gmaza u raznolikosti i kvaliteti pojedene hrane. Konkretno Phelsume su 90% mesojedi a 10% biljojedi.
Phelsuma kochi
Sva hrana koja se nudi Phelsumama mora biti živa. Jedino tako gušteri percipiraju neki „predmet“ kao hranu u suprotnom je zaobilaze (ne primjećuju). Glavna prehrana su cvrčci koji, prije nego ih ponudimo gušteru, moraju biti nahranjeni, punih želudaca i to kvalitetnom hranom . Fobasi su primjereni samo za veće pripadnike ove porodice, a brašnari su najlošija prehrana i treba je izbjegavati. Livadni kukci su obično izvrsna prehrana, bitno je da nisu otrovni ili da ne spadaju u skupinu kornjaša (buba mara), koji imaju deblji hitinski neprobavljivi oklop.
Biljna hrana koja čini samo 10% prehrane su razne voćne kašice za malu djecu, (najbolje prihvaćaju pasiranu marelicu, bananu, breskvu, dinju, papaju) koja se u omjeru 50/50 miješa s medom i malo vode te se postavlja u male posudice, iz kojih je Phelsume ližu. Povremeno je u takve kašice potrebno dodati vitaminsko mineralne dodatke prehrani za gmazove.
Razmnožavanje
Phelsuma madagascariensis grandis mužjak
Mužjaci su obično vidno većeg tijela intenzivnijih boja, na samom korijenu repa između nogu samo mužjaci imaju jako izražene fermoralne pore.Sezona parenja određena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noći). Do parenja dolazi obično u proljeće te se tada ženkama posebno pojača prehrana s kalcijem i fosforom i ako su ostali uvjeti zadovoljeni dolazi do parenja. Samo parenje je dosta nasilno. Mužjak grize ženku za vrat i dolazi do sparivanja . Pritom može ženku ozlijediti, ali takve rane su siguran dokaz da je došlo do parenja i obično kasnije bez problema zacijele.
Postoje dvije osnovne grupe dnevnih gekona : s mekanom ljuskom jaja i tvrdom ljuskom jaja (kod vrsta s tvrdom ljuskom jaja, jaje je obično prvih par sati mekano i ne preporuča se dirati dok se ne stvrdne) pa za svaku vrstu postoji različit pristup.
Kod vrsta sa tvrdom ljuskom jaja nakon izlijeganja jaja se stavljaju u inkubator radi daljnje inkubacije u kontroliranim uvjetima.
Kod vrsta koje ležu meka jaja potrebno je ostaviti jaje na mjestu, ne dirati, te ga eventualno samo zaštititi da ga roditelji u terariju ne razbiju ili pomaknu.
Bitna stvar je da kad uzimamo otvrdnula jaja, jaje spuštamo u inkubator u istom položaju u kojem smo ih uhvatili jer okretanjem jaja koje je formiralo zametak za dno, narušavamo njegov cijeli sustav što dovodi do smrti zametka.
Svaka vrsta Phelsuma ima specifičnu duljinu i temperaturu inkubacije.
Phelsuma kochi