Ovaj tekst mogao bih započeti jednom jednostavnom rečenicom. Impresivna riba. Poznati L201 dolazi iz porodice Loricariidae, roda Hypancistrus, a dosad su iz ovog roda opisane samo dvije vrste, popularna H.zebra i dotični H.inspector. Prema informacijama dr. Jonathana Armbrustera, trenutno je još 7 opisa u tijeku, no do tada ćemo se pri identifikaciji pomagati L sustavom kodiranja. Naziv Inspector dolazi od latinske riječi što znači „promatrač“, a ime je dobio po svojim velikim očima. Sve ribe iz roda Hypancistrus, meni osobno, izuzetno su zanimljive. Raznobojnost unutar jedne vrste uvijek mi pruža zadovoljstvo, a osobnost ribe nešto je sasvim neopisivo. Moja tri primjerka imaju u potpunosti različite uzorke koji se zasnivaju na tijelu crnom poput ugljena posutom bijelim točkama. Kod jedne ženke točke su velike i na nekim dijelovima gotovo spojene, kod druge su ženke sitnije, gušće i bolje definirane, dok su kod mladog mužjaka u znatno rjeđem broju. Prati ih skrivena inteligencija, pojačana prirodnim instinktom koji se ne može suzbiti niti kod uzgojenih primjeraka. Međutim, ove su ribe sve popularnije među akvaristima pa im cijena vrtoglavo raste, a njihov se broj u prirodi znatno smanjuje.

Image


L201 je mesojed, iako mladi pri odrastanju trebaju biljnu prehranu. Najveća mu je poslastica, kao i svakoj drugoj ribi, živa hrana, a s obzirom na to da je ovo riba dna, neće ganjati male ribice na površini, nego će se prilikom hranjenja orijentirati na kopanje crva iz podloge. Interesantno je vidjeti kako ta riba „čuva“ hranu te kako uopće nije izjelica, što dokazuje pri hranjenju sa živim crvima (npr. tubifex). Crvi se ukopaju u tlo, a L201 dođe se hraniti samo onda kad osjeti potrebu te si uvijek ostavi višak crva. Najugodnije se osjeća u nekoj špilji, rupi ili bilo kakvom skrovištu koje će, ukoliko mu nije pruženo, sam napraviti. Kao i svaki drugi Pleco, i on brani svoje malo područje.

Image

Razlikovanje spola vrlo je jednostavno kad je riba spolno zrela. Mužjaci imaju „dlakave“ izrasline (odontoide) na bočnim (pektoralnim) perajama te na obraznoj krljušti koja je prepoznatljiva za taj rod. Ženke također imaju odontoide, no znatno manje. O mrijestu vam ne bih puno pričao jer ja osobno još nisam u tome uspio, ali neki moji poznanici s interneta jesu. Mrijest se odvija u špilji koju mužjak zauzme. Temperatura ovisi od primjerka do primjerka, a uglavnom vrijedi pravilo da bi u razmaku od 28°C - 30°C mrijest trebao biti uspješan. Ostali parametri vrlo su jednostavni, ali nemojte ići u ekstreme.

Životni vijek Loricariidaea još nije ustanovljen, no već su odavno zabilježeni primjerci stari i po 10 godina.