Vujić: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga (Pro leksis d.o.o., Večernji list, 2006., Zagreb)– 1. Potkraj XIX. st. izraz minhenskih trgovaca umjetnina za djela napravljena po ukusu malograđanske publike. 2. Sinonim za djelo bez umjetničke vrijednosti; napose obilježje rada diletanata i amatera svih vrsta; neumjetnička produkcija obrta, industrije te umjetničke djelatnosti (slikarstva, arhitekture i kiparstva); nastaje iz želje za sviđanjem i kao dopadljiv nadomjestak umjetnosti. Nastaju po narudžbi ili kao prešutni zahtjev likovno nerazvijenog tržišta. pren. Slaba ili pogrešna primjena umjetničkog izražajnog sredstva.

Kič je problem i akvaristike. Namjerno pišem o kiču kroz svjetlo problema i namjerno na početku zauzimam negativan stav prema kiču (i) u akvaristici jer (iako smatram da akvaristika nije umjetnost, ipak može biti «blizu» nekog umjetničkog izražaja pošto se kroz uređenje akvarija akvarist može i kreativno izražavati) kič je nešto nepoželjno i ružno za svakoga tko je doživio stvarnu ljepotu.

U Općoj i nacionalnoj enciklopediji lijepo se u uz riječ kič pojašnjava da on nastaje kao posljedica nedovoljne umjetničke naobrazbe, slabih prohtjeva i niske razine likovne osvještenosti tržišta, radom diletanata (dakle u onom pejorativnom značenju te riječi: čovjek koji je nestručnjak u nekom području, ali si je umislio da prosuđuje stručnom kompetencijom). Jedna možda hrabra ispravka: amateri (dakle oni koji se neprofesionalno bave nekim područjem iz čiste ljubavi; lat. amo,1. = voljeti) nisu isto što i diletanti (ljudi koji se bave nekim područjem radi vlastite zabave; lat. delectari = uživati, veseliti se), i amateri mogu neprofesionalno, s ljubavlju i čak dosta duboko proučavati područje koje ih interesira. Problem kiča u akvaristici nastaje prvenstveno zbog akvarističkog tržišta koje je preplavljeno umjetnim dekorativnim elementima koji ciljano «gađaju» nažalost veliku većinu ljudi koji su se u akvaristici našli zbog želje da ukrase dom akvarijem (često nabrzinu), a imaju površno, manjkavo, krivo ili nikakvo znanje o lijepom. Suočimo se s važnom činjenicom – umjetna dekoracija koja se nudi na našem tržištu tipičan je primjer kiča, pseudoumjetničkog smeća, školski primjer ružnog. Drugi važan problem vezan uz kič je i taj što u akvaristici atribut lijepog redovito dobiva ono što je prirodno. Kaže se da je priroda najveći umjetnik, ustvari vjerojatno se želi reći da je priroda inspiracija mnogim umjetnicima jer prirodna ljepota je ona vječna i iznad svih. To je ona ljepota za kojom su tragali umjetnici. To je istinska i prava ljepota. Zato je akvarij predmet koji može biti visoko dekorativan (čak će neki reći da može biti umjetnički lijep – ja bih rekao da može biti prirodno lijep), ali je istovremeno i poligon za uvježbavanje kičerajskog izraza i to zahvaljujući našem konzumentskom duhu koji nas tjera da kupujemo čak i umjetnu dekoraciju u akvariju, umjesto da odemo u prirodu i tamo se inspiriramo njenom ljepotom i uzmemo drvo, kamen ili pijesak prirodnih boja i oblika.

Ustvari, jako je čudno što ljudi tako teško prihvaćaju da prirodno uređeni akvarij izgleda deset puta bolje od akvarija u kojem je dekoracija keramička, obojena neprirodnim bojama, u kojem su predmeti kojima nema mjesta u prirodi (potopljeni brod, škrinja s blagom, vodenica, mostić, spilja u obliku zemunice i sl.). U razgovoru s kolegama akvaristima došao sam do zaključka da većina ljudi misli da je ukus taj koji diktira što je lijepo – a istina je sasvim drukčija. Priroda diktira što je lijepo, umjetnost je želi razumjeti u njenoj ljepoti, a mi ljudi preko znanosti o lijepom u umjetnosti stvaramo dobar ukus koji treba priznati i prema njimu se ravnati. Loš ukus? Njega se ne smije opravdavati niti dozvoljavati. Naprosto je grozno kad netko kaže da je njegovom djetetu lijepo kad je u akvariju šarena podloga (crveni, žuti, plavi i zeleni kamenčići), kad je neka «igračka» u akvariju, stakleni kliker, plastična sirena ili štogod drugo od kičerajskog dekorativa i kad opravdava uređenje svog akvarija prilagođavanjem izgleda akvarija dječjem ukusu. Taj će uništiti djetetovu sposobnost da doživi istinsku ljepotu prirodno uređenog akvarija. Taj će svoje dijete zakinuti za onu jednu od istinskih vrijednosti akvaristike – mogućnost ostvarenja prekrasnog podvodnog okoliša u visoko urbaniziranom, kompjuteriziranom ili umjetnom okružju stana. Apeliram na akvariste-roditelje da svojoj djeci radije akvarij urede na prirodan način, nego da ih truju ružnoćom kič-dekoracije.


Najčešći uzroci kič-uređenja:

1. Kupovanje kič-dekoracije
Svi keramički dekoracijski elementi za akvaristiku koji se danas nude u našim specijaliziranim trgovinama nagrdit će, a ne ukrasiti akvarij. Isto tako umjetno obojene podloge izgledat će ružno. Neki po vlastitom «osjećaju» u akvarije dodaju staklene kuglice, plastične igračke i sl. samo da bi ukrasili akvarij – naravno da to nagrđuje izgled akvarija.

2. Korištenje umjetnog bilja
Osim što nema gotovo apsolutno nikakvu funkciju, umjetno bilje je najčešće takve izrade da ni izbliza ne može konkurirati ljepoti prirodnih živih biljaka.

3. Postavljanje fototapete s nekim neprirodnim uzorkom
Još će najmanji promašaj biti ako za pozadinu zaljepite fototapetu s uzorkom neke stijene, ili fototapetu s biljem (makar, i to izgleda kičasto). Umjesto jednobojnih tapeta tipa plava, žuta, crvena, radije koristite neku tamnu jednobojnu tapetu prirodne boje (crna, smeđa, zelena). Fototapete s uzorcima pustinje, urbanizirane sredine (tipa New York i sl.), s nekakvim neprirodnim uzorcima izgledat će ružno i neprirodno.

Fototapeta s uzorkom stijena i bilja. "Otpiljeni" panj. Stijena na panju. Krokodilska glava. Jednom rječju: kič.

4. Loša pozadinska stijena
Originalne pozadine na tržištu relativno su dobro napravljene i najčešće ćete izabrati dobru pozadinu prirodnog izgleda. Nedostatak tih pozadina je što su izrazito skupe. Zato se mnogi odlučuju za izradu DIY pozadinske stijene koju treba i tehnički i likovno dobro izraditi. Tehnički dio je još najmanji problem ako se držimo uputstava za izradu stijene, ali rijetko tko ima kiparskih sposobnosti i može oblikovati umjetnu stijenu prirodnog izgleda. DIY pozadinske stijene su vrlo često promašaji u obliku kiča, makar će rijetki to priznati.

5. Miješanje elemenata ciklidnog, biljnog i morskog akvarija
U ciklidnom akvariju prevladavaju stijene s eventualno nešto malo bilja (živog), u biljnom panjevi i nešto stijena za dekoraciju, a u morskom živo ili mrtvo morsko kamenje. Stavljanje morskih školjki ili morskog kamenja u slatkovodni akvarij kao dekorativnih elemenata ili obrnuto (da ne spominjemo korištenje umjetnog bilja u morskom ili umjetnih koralja u slatkovodnom akvariju).


6. Pretjerano miješanje biljnih i/ili ribljih vrsta
Akvarij može biti prešaren. To je najčešća greška početnika koji žele čim više različitih ribljih vrsta i makar je akvarij sastavljen od samih prirodnih elemenata on djeluje kičasto (zato jer su prirodni elementi postavljeni u neprirodne odnose). Jatne ribe u prirodi žive u jatu i tako i najljepše izgledaju. I bilje u prirodi uvijek raste u skupinama. Zato je važno kupovati manje ribljih vrsta u više primjeraka, a bilje saditi u skupine. U protivnom akvarij izgleda umjetno.