Njemačka 2010. - wesseli izlet

Ispis
E-mail

Detalji: Napisao/la Marko Lenac; Hitova: 20501

Ovo je kratki putopis o jednodnevnom izletu koji mi je donio mnogo zadovoljstva, a i dokazuje da se i s relativno malo novaca može napraviti velik ciklidofilski korak. Svakodnevno dopisivanje sa ciklidofilima iz europskih zemalja vrlo je zanimljivo i često urodi odličnim vezama i raznovrsnim informacijama. Ipak, nije lako biti ciklidofil s interesima za vrste iz srednje i južne Amerike. Zbog recesije i ove sam godine morao odgoditi put u Urugvaj te mi ovakvi izleti barem djelomično pomažu prebroditi krizu. Tako sam, kao i često do sada, uspio pronaći vrstu koja je već dugo na listi želja mene i mog suputnika, a za koju postoji vjerovanje da ne postoji u akvarijima europskih obožavatelja. Sve počinje naravno googlanjem, par mailova vlasniku jedne stranice, otvaranje nekih linkova po njegovoj preporuci, kontaktiranje jednog oglašivača, puno intervencija google translate-a, provjera udaljenosti pomoću viamichelin-a da se provjeri realnost podhvata. Par savjetovanja sa Titechom i put je dogovoren! Naravno, usput dogovaram i još neke međudestinacije kako bi maksimalno iskoristili ovu priliku.

Dan prije dolazi Titech kod mene u Rijeku, iskorištavamo priliku da zajedno pripremimo akvarije za prihvat riba. Idemo rano spavati i dižemo se u pola četiri. Do pola pet smo već na putu. Lagano prekapanje na slovenskoj granici i EU je pred nama. Iako smo datum zakazali gotovo mjesec dana unaprijed, dan nismo mogli bolje pogoditi. Stajemo samo jednom za kupovinu vinjete i točno u podne smo pred kućom našeg domaćina, gospodina Jochena. Kao i često do sada kada sam posjećivao ljude koje sam upoznao samo putem maila, razmišljam kako će sve ispasti, ali kao i svaki put do sada ispada da su većina ciklidofila nevjerojatno pristupačne osobe uvijek spremne pomoći i željne podijeliti znanje s kolegama. Od prve smo srdačno primljeni i odmah nam je jasno da se radi o pravom zaljubljeniku u hobi. Na zidovima su slike sa putovanja u Venezuelu, Meksiko i druge tropske zemlje Amerike. U dnevnom boravku uživamo u kavici i pritom gledamo u akvarij od gotovo 2000 litara. Ali, kako bi forma bila zadovoljena, pravi užitak se nalazi u podrumu. Fishroom koji ne mora biti prihvatljiv ženi i formama neciklidofiskoga društva. Ja to volim nazivati laboratorij, kutak kreativnoga nereda kakvoga sam puno puta imao prilike vidjeti diljem ciklidofilskog svijeta. E, tu se izmamljuje smješak na lice kolegama i istomišljenicima. Puno DIY patenata koje treba pronjuškati, proučiti, prokomentirati. I naravno, tu su najrjeđe vrste, one koje ne držimo pred nepoželjnim i stresnim pogledima posjetitelja dnevnog boravka. Tu ciklidofil pokazuje svoju pravu dječačku stranu, imao 20 ili 60 godina jer tu smo svi isti.

U jednom akvariju primjećujem urugvajske živorotke i srce mi zatitra. Ja sam svoje nesretno izgubio. Na to me Jochen odvodi u drugu sobu i pokazuje ribe iz Urugvaja, a to je ono što ja zovem Hladna soba kakvu imam i ja. Urugvajske vrste ciklida žive u subtropskome pojasu te im je potrebno simulitrati godišnja doba s razdobljem „hlađenja". Ispada da je i Jochen bio u Urugvaju. Kako je malen ciklidofilski svijet!

Nažalost prerano dolazi trenutak rastanka. Dugačak je put pred nama, a ribice su već popakirane. Pozvani smo na susret koji u tom kraju organizira DCG - Njemačka udruga ciklidofila! Naravno da dolazimo, ali druge godine, ova nam je stvarno već prenatrpana. Na kraju iznenađenje, ribice umjesto dogovorene cijene plaćamo deseterostruko manje jer kako kaže Jochen: „Lijepo je vidjeti da ima još ljubitelja centroamera. Ipak smo svi mi malo luckasti." Napokon je Theraps wesseli na putu da okusi hrvatsku vodu. S tim riječima krećemo natrag, samo sat i pola nakon što smo stigli poslije 7 i pola sati puta. Ne mogu reći da mi je to prvi puta da radim takve ludosti.

U povratku posjećujemo jednu veleprodaju. Fascinirani smo urednošću i stručnošću vlasnika, a uz to imamo priliku vidjeti par preko 60 cm dugačkih Cichla temensis. Jednostavno mi je malo nedostajalo da se onesvijestim. I par dana nakon još sam pod snažnim dojmom. Iako se ljudi često prepucavaju koji je najveći ciklid na svijetu, definitivno sam na svoje oči vidio ribu koja je rame uz rame s Boulengerochromis microlepis-om.

Krećemo dalje. Nakon nekoliko neugodnih iznenađenja koje nam je priredila teta Garmin stižemo oko 22 sata u Hrvatsku. Odlazimo na laganu večeru, prvo normalno jelo toga dana. Nakon toga puštamo ribice u akvarij i ustanovljavamo da su sve žive i zdrave. Sa oko 70 eura po glavi ovakvo putovanje je dostupno svakome, barem jednom godišnje.

Još jedno prekrasno putovanje, posebno po tome što smo po prvi puta putovali kao službeni članovi HUC-a.

TiTech radi odlične sendviče!