Crna morska kornjača u Meksiku

Image Srednjoamerička država Meksiko dom je desetini svih vrsta života na planetu i jedna je od tri države najbogatije po bioraznolikosti. Otprilike pola od gotovo tisuću vrsta vodozemaca i gmazova što tamo pliva i gmiže su endemski. Meksička su mora obitavalište i svim postojećim vrstama svjetskih želvi ili morskih kornjača.


Image
Kamp tortugerosa u Cololi


Pomalo slučajno došao sam u priliku da se uključim u program zaštite želvi na obali Tihog oceana u meksičkoj državi Michoacán. Za mjesto Playa Colola gdje sam proboravio mjesec dana vjerovatno niste čuli.

Image

Ukoliko vas ne zanimaju morske kornjače, vrlo je vjerojatno da Cololu nikad nećete posjetiti. U tom uspavanom izoliranom mjestancu, 50 km udaljenom od najbližeg signala za mobitel, živi nekoliko stotina nahuatl, autohtonih meksičkih stanovnika.
Prihvatio sam mjesto voditelja međunarodnog volonterskog kampa i uputio se prema Cololi iz Morelije, glavnog grada Michoacána. Nakon cjelovečernje vožnje u prilično udobnom autobusu, došao sam u mjesto Tecomán odakle sam se uputio na jug, magistralom uz ocean. Preda mnom su se počele nizati duge netaknute plaže s visokim kokosovim palmama. Zlatna boja sitnog pijeska dominirala je tim sušnim krajolikom, a veliki snažni valovi poigravali su se obalom odavajući neiscrpnu moć oceana.

Image

Autobus me je ostavio na magistrali, u blizini kampa koji je bio smješten usred ogromne plaže uz mjesto Colola. U suradnji sa Sveučilištem u Michoacánu koje je ovdje započelo istraživanja morskih kornjača, kamp su prije desetak godina podigli tzv. tortugerosi (kornjačari). Došavši u kamp, upoznavao sam ih jednog po jednog i postupno otkrivao što obuhvaća njihov posao tijekom cijele godine. Moje više nego skromno poznavanje španjolskog bilo je dovoljno da uspostavim komunikaciju i dobre odnose s njima. Uvijek veseli i prijazni tortugerosi su lokalni stanovnici iz Colole i okolnih mjesta koji se bave zaštitom morskih kornjača.
Kamp se sastojao od nekoliko kolibica (palapas) izrađenih od palminih grana, kuhinje i spavaonica s drvenim “krevetima”, te natkrivenog prostora s brojnim visećim ležaljkama gdje su tortugerosi i strani volonteri provodili veći dio dnevnog vremena.


Image


Pored kampa nalazilo se umjetno gnijezdilište – ograđeni prostor na plaži s mnoštvom manjih zaštićenih površina ispod kojih su se nalazila gnijezda. Kao voditelj međunarodne grupe bio sam zadužen za organizaciju rada i boravka grupe od 15-ak volontera entuzijasta koji su sljedećih dana počeli stizati u kamp iz različitih krajeva svijeta.


Image


Bliski susreti gmižuće vrste

Bila je sredina dana kada sam stigao u kamp i sunce je sjalo onako kako sije u ovim vječno vrelim pacifičkim područjima. Odmah sam poželio vidjeti razlog zbog kojeg sam došao, ali ubrzo sam saznao da ću priliku dobiti tek navečer, kada kornjače počinju izlaziti na pješčane plaže. Već sam se prvu večer uputio s tortugerosima u noćne pohode kilometarskom plažom obasjanom mjesečinom. Spreman da se suočim sa golemim stvorenjima, nestrpljivo sam koračao plažom, međutim, mjesečina koja nam je olakšavala snalaženje i obasjavala put bila je razlog slabog odaziva kornjača. I baš kada mi je zvuk valova što su se glasno razbijali o plažu nakratko zaokupio pažnju, nedaleko ispred mene ukazala se oveća tamna prilika što se polako, ali sigurno odmicala od obale.


Image


Suočen s nepoznatom pojavom, zastao sam i pažljivo promatrao kretanje tog tromog bića. Masivnu kornjaču koja se snažnim perajama odguravala kroz pjesak zaobišli smo kako je ne bismo uznemirili i odvratili od nauma da večeras odradi svoju biološku potrebu. Susret je bio impresivan stvorivši u meni određeno strahopoštovanje prema tim plemenitim stvorenjima.


Image



Radne noći sa želvama

Kao gotovo svake noći u sljedećih mjesec dana provodio sam u društvu tortugerosa, volontera i morskih kornjača. Raspodijeljeni u nekoliko grupa, svake noći bismo patrolirali različitim dijelovima dugačke plaže u potrazi za kornjačama i njihovim jajima. Kad bi ju zapazili, iskusni tortugerosi su točno znali u kojoj je kornjača fazi. Nakon dužeg traženja najpogodnijeg mjesta za odlaganje jaja, kornjača počinje s dugotrajnim kopanjem duboke uske rupe u žalu.

Image


Služeći se stražnjim lopatastim perajama, precizno izdubi jamu u koju zatim odloži jaja.


Image

Image



Upada u svojevrsni trans i teško da je išta može zaustaviti u mehaničkim radnjama koje slijede. Nakon što izlegne jaja, instiktivno ih počinje zakapati snažnim zamasima prednjih peraja. Međutim, prije nego li ih počne zatrpavati, naš je zadatak fizički ju premjestiti, a budući da zna težiti do 100 kg ili čak više, za to je potrebno više ljudi. Izuzetan primjer instiktivnog karaktera svih njezinih aktivnosti je kada nakon premještanja, još u transu, i dalje nastavlja zamahivati prednjim perajama „misleći“ da i dalje zakapa svoja jaja. Iskusni tortugerosi prateći tragove u pijesku mogu lako pronaći kornjaču koja odlaže jaja, ali i locirati već zakopano gnijezdo.


Image

Image


Okrugla bijela sluzava jaja imaju meke kožnate ljuske i poprilično su otporna. Slijedi njihovo sakupljanje i prebrojavanje, a najveći broj što sam imao prilike prebrojati u gnjezdu je 119. Zatim bilježimo broj jaja, vrijeme i mjesto odlaganja, vrstu kornjače, njene dimenzije, markiramo ju ili očitavamo broj s markice i ti podaci su važni za evidenciju i evaluaciju programa zaštite.


Image


Dragocijena jaja tada nosimo u ograđeno umjetno gnijezdilište kraj kampa gdje uvijek dežura grupa volontera koji ih zakapaju na sigurno mjesto.


Image


Poslije 40-ak dana inkubacije iz gnijezda se izlježu mladi i kreću prema površini.


Image


Uistinu je poseban osjećaj gledati te sitne kornjače kako se vođene instinktom probijaju kroz pijesak i kreću prema oceanu. Nakon prebrojavanja i registriranja, živahne i nestrpljive mlade kornjače odnosimo do oceana i puštamo da same uđu u more.


Image

Image

Image



Težački život kornjača

Međutim, čemu sve to? Radi čega prenosimo jaja u gnijezdilište i zašto mlade kornjače ne mogu same, na prirodan način doći do oceana i otisnuti se od obale? Odgovor je prilično jednostavan: da se poveća njihova populacija i postotak preživjelih izleglih kornjača. Pred jedinkom koja dobije priliku da se izlegne iz jajeta stoji veliki izazov, a šanse da ne postane hrana nekom jačem, bržem i većem su minimalne.

Image

Brojni su prirodni neprijatelji mladih želvi, a fascinantna je činjenica da samo jedna od sto izleglih doživi zrelu dob.

Image

Prijetnju im u Cololi predstavljaju prvenstveno ptice grabežljivice koje danonoćno na plaži spremno čekaju na lagani plijen.

Image

Tu su još rakovi koji ih napadaju prije negoli uđu u ocean i konačno mnoge ribe i morski sisavci kojima nekoliko centimetara duga mlada kornjača koja tek uči plivati ne predstavlja nikakav problem. Što je kornjača starija, prijeti joj manja opasnost od grabežljivaca, a zrela kornjača praktički nema prirodnih neprijatelja. Međutim glavni uzroci smanjivanja broja želvi su neposredno vezani uz Homo sapiensa i njegove aktivnosti, naročito u posljednjih sto godina. Veliki broj želvi u izlovljavanom Tihom oceanu strada pri slučajnim ulovima u ribarskim mrežama. Iako su sve vrste na popisu ugroženih životinja, staništa i odlagališta jaja želvi se ozbiljno ugrožavaju na različite načine, a prisutna je i ilegalna trgovina kornjačevinom i jajima. Crno tržište jaja u Michoacánu cvijeta zbog izmišljenog mita da njihovo konzumiranje povećava spolnu moć.
Programi za istraživanje i zaštitu želvi provode se diljem planeta. Možda će neki prigovoriti čovjeku da se igra Boga, da aktivnostima narušava prirodni tijek života, međutim ono što čovjek sada radi, bar što se želvi tiče, jest da pokušava ispraviti nepravdu i ogromnu štetu koju je nanio tim bićima. Zahvaljujući aktivnosti tortugerosa i volontera na plaži u Cololi, broj kornjača i jaja se u posljednjih 15 godina udesetorostručio.

Image


Rijetke kornjače iz Colole što dožive reprodukcijsku zrelost proplivaju tisuće i tisuće kilometara tijekom svog života. Primjećivane su u Kolumbijskom moru u Južnoj Americi, ali zanimljiva je činjenica da se vrate polagati jaja na istoj plaži na kojoj su učinile svoje prve korake i odakle su se otisnule u prostranstva oceana.
Želve čitav život provedu plivajući i roneći morima i oceanima. Iznimka su samo ženke u doba lijeganja jaja na pješčanim žalima, a jedinka tijekom života izlegne na tisuće jaja. Kao i svi gmazovi, želve su hladnokrvne, s temperaturom tijela istom kao okolina, a interesantno je da dišu plućima. Moraju izlaziti na površinu mora da bi udahnule zrak, ali su razmaci između dvaju udisaja u normalnim uvjetima relativno dugi. Međutim kada se pod morem zapletu u ribarske mreže, zbog stresa vrlo brzo ostaju bez zraka i utapaju se.


Meka Crnih morskih kornjača

Plažu u Cololi posjećuju tri vrste želvi: crna želva (Chelonia agassizzii), tamo poznata kao tortuga negra, zatim sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea), te maslinasta želva (Lepidochelys olivacea). Razlikuju se po veličini i oklopu, a tortugerosi im mogu raspoznati i tragove u pijesku.
Colola je od neprocjenjive važnosti zbog čestih navraćanja inače izuzetno rijetkih i ugroženih crnih morskih kornjača, tako nazvanih zbog crnog oklopa.


Image


Naime, oko 80% svih svjetskih crnih želvi polaže svoja jaja na plaži u Cololi i nekoliko plaža u okolici. Program zaštite primjenjen u Cololi od presudne je važnosti za opstanak te vrste. Procjenjuje se da ne mnogo više od 10 000 jedinki crnih želvi trenutno pliva prostranstvima Pacifika. Težine do sto kilograma i dužine do jedan metar, crne želve po gnijezdu prosječno izlegnu osamdesetak jaja.


Image


Na Cololu često navraća i manja golfina (maslinasta želva), a rijetko navrati i najveća postojeća želva uopće – sedmopruga usminjača. Usminjače se razlikuju od drugih želvi jer imaju kožnati oklop, sastavljen od mnoštva malih koščica, uzdužno razdijeljen na sedam dijelova. Tortuga Laud, kako je poznaju u Cololi, je i najugroženija vrsta želvi. Taj najveći i jedini toplokrvi gmaz može zaroniti preko 1 300 m i dosegnuti divovske razmjere. Nevjerojatne dužine oklopa i do više od tri metra (!), usminjača je često teška i do nezanemarivih 550 kg (!). A ako je za vjerovati pojedinim izvorima, neke zabilježene težine ove vrste iznose i do fascinantnih 900 kg (!). Možete li zamisliti takvo stvorenje kako pluta na površini mora? Tijekom mog boravka u kampu samo jednom sam imao priliku vidjeti usminjaču, tek izleglu i samo nekoliko centimetara dugu.
Međutim, možda će vam pravo iznenađenje biti podatak da to ogromno stvorenje, ako imate veliku sreću, možete vidjeti i u hrvatskom Jadranu. Rasprostranjena po svim oceanima, navrati često i u Mediteran i njena je pojava u našim morima zabilježena više puta. Posljednji je put pronađena mrtva u ribarskoj mreži blizu Pelješca.
Morske kornjače su jedini gmazovi koji naseljavaju Jadransko more, a osim usminjače, posjećuju nas još rijetka golema ili zelena želva (Chelonia mydas) i najčešća glavata želva (Caretta caretta). Sve one su strogo zaštićene hrvatskim propisima i međunarodnim konvencijama.


Pomognite i vi morskim kornjačama

Program zaštite kornjača postoji na cijelom Mediteranu, pa tako i u Hrvatskoj. Kod nas se aktivnosti vezane uz to odnose uglavnom na zaštitu zrelih jedinki glavatih želvi i na proučavanje njihovog životnog puta. Spašavati odrasle ženke je iznimno bitno jer svaka od pet do šest tisuća spolno zrelih jedinki koliko ih trenutno pliva u Mediteranu imaju ogromni reprodukcijski potencijal. Porazna je činjenica da ih se još uvijek lovi u komercijalne svrhe.


Image


Glavata želva je najčešća, najraširenija i jedina stalna vrsta u Jadranu. Njezina najveća gnjezdilišta nalaze se u Grčkoj, Turskoj, Libiji i na Cipru, a naša joj je obala značajan migracijski koridor. To se posebice odnosi na populaciju koja se gnijezdi u Grčkoj, budući da su sve nađene markirane kornjače na našoj strani Jadrana bile obilježene upravo tamo. Izlaze na plaže položiti jaja dva puta godišnje u razmaku od dva tjedna i polože dva puta po 120 jaja. Privržene su svojim gnjezdilištima i vraćaju se položiti jaja na uglavnom istom području. Zabilježene su posjete i našim plažama, tako da postoje stanovite nove pretpostavke da možda u iznimnim slučajevima polažu jaja i na pješčanim plažama nekih otoka južne Dalmacije, međutim to za sada još ne možemo potvrditi. Vode sjevernog Jadrana su značajan akvatorij za njihovu ishranu i rast, a tamo provode zimske dane hibernirajući na morskom dnu. Kod nas glavate želve najčešće stradavaju pri slučajnim ulovima ribara i to baš zimi kada ih mreže koča kupe s dna. Procjenjuje se da se godišnje zaplete i uguši čak 2500 jedinki, a veliki broj nastrada hvatajući se na udice parangala.
Međutim, mnogo ozlijeđenih želvi završi u rukama stručnjaka i volontera u središtu za njihovo spašavanje – akvariju Pula. Oni po dojavi savjesnih ribara dolaze po kornjače i udomljavaju ih, te ih nakon njihovog oporavka obilježavaju i puštaju natrag u more.


Image


Znanstvenici prikupljaju podatke o opažanjima želvi i na svakom ulovljenom ili slučajno nađenom primjerku obavljaju markiranje, te ih vraćaju u more s učvršćenim metalnim ili plastičnim markicama na perajama.
Još jedno privremeno prihvatilište želvi funkcionira u Malom Stonu u sklopu akvarija restorana „Vila Koruna“. Do prošlog proljeća tamo su boravile tri ozlijeđene glavate želve i tada su nakon stručnih intervencija liječenja i operacija markirane i puštene u more s južne obale Pelješca. Centre koji skupljaju dragocijene podatke o želvama možemo pronaći diljem naše obale, međutim svaka dodatna pomoć u zaštiti želvi je dobrodošla.


Image

Image



Ako ste zainteresirani na bilo koji način pomoći u spašavanju ovih dobroćudnih bića što životom oplemenjuju naša mora, možete kontaktirati ekološku udrugu Čiopa koja djeluje na području dubrovačkog područja. Na njihovoj internet stranici (www.ciopa.hr/kornjaca) možete se detaljnije upoznati s aktivnostima zaštite glavate želve na Jadranu.
Možda vam se privlačnom učinila ideja sudjelovanja na međunarodnom projektu zaštite crnih i drugih želvih u zabačenom mjestu na meksičkoj pješčanoj obali Pacifika, gdje brojne želve izlaze na plaže izvoditi jednostavne i lijepe radnje stvaranja novih generacija. U tom slučaju ili u slučaju da ste voljni provesti kvalitetno vrijeme u bilo kakvom drugom međunarodnom volonterskom kampu diljem našeg planeta, kontaktirajte Volonterski Centar Zagreb (www.vcz.hr), gdje možete dobiti sve potrebne informacije.


Image


Morske kornjače su drevna bića koja postoje već 150 milijuna godina. Srodnici tih živih fosila su već davno izumrli, međutim i njima prijeti opasnost istrebljenja. Održavanje njihovog postojanja će ovisiti o našoj sposobnosti i volji da vodimo računa o okolišu i da održavamo ekološku ravnotežu između čovjeka i prirode. Trebamo naučiti poštivati prirodu i u nju ulagati, ne samo eksploatirati morsku faunu, već moru i davati. Programi zaštite želvi vjerovatno pridonose nastojanjima da se održi ravnoteža i raznovrsni život na zemlji.
Međutim, nije samo u pitanju suosjećanje prema želvama ili bilo kojim drugim ugroženim vrstama osobina koju ne dijelimo svi. To je pitanje i našeg vlastitog opstanka, jer ako si dozvolimo da istrijebljujemo druge vrste života, dogodit će se i nama da će nas naše destruktivno djelovanje doći glava.


Saznajte više o morskim kornjačama na stranicama Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu (www.hpm.hr/turtles).


Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Zadnje na forumu

  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    23 Ožujak 2024
    Pa ak propisno cikliraš akvarij ta kemija ti u principu niti ne treba.
    Znači ti razni...
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    23 Ožujak 2024
    A u tu vodu koja se mijenja dodam jos aquasafe i tetra safe start ili nista?
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    22 Ožujak 2024
    Postoji puno teorija. Ja osobno u toku cikliranja ne mijenjam vodu jer realno nema potrebe.....
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    22 Ožujak 2024
    A kolko puta treba mijenjati tijekom cikliranja? I koliko vode se mijenja?
  • Odg: Pomoć! AQUASAFE
    21 Ožujak 2024
    ma nemas frke, tak i tak ces mijenjati vodu jos par puta prilikom cikliranja

Podržite nas!

Akvarij.NET je već 18 godina s Vama primarno zahvaljujući velikom broju volontera. Naš rad možete podržati i svojim donacijama koje će se koristiti za aktualne troškove servera, domena, licenci te planirane humanitarne akcije.

http://www.paypal.me/AkvarijNET

Donate

3PAzE2vhfNmWwYoQtRALYL2Mn3DUczc8i3

Da bismo poboljšali Vaše iskustvo ova stranica koristi kolačiće (cookies). Nastavkom pristajete na njihovo korištenje.