Uvod

Agkistrodon contortrixi su zmije iz porodice jamičarki, što znači da im se ispod nosnih otvora nalaze dvije jamice u kojima se nalaze termalni receptori
koji ovim zmijama omogućavaju lociranje plijena pomoću topline koju emitiraju. Engleski - copperhead, što u prijevodu znači bakarna glava su dobili zbog
smečkaste boje glave i tijela koja odlikuje ove zmije i koja podsjeća na boju bakra. Vrsta Agkistrodon contortrixa ima 5 podvrsta, i to su:
contortrix, laticinctus, mokasen, phaeogaster i pictigaster, ali ćemo se mi u daljem tekstu osvrnuti samo na opis nosioca vrste Agkistrodon contortrix contortrix-a...



Opis vrste

Contortrixi naseljavaju dijelove južnih država sjevernog američkog kontinenta i neke dijelove sjevernog Meksika. Preferiraju staništa koja se sastoje
od šumskih brežuljaka i močvarnih ravnica, i pošto su noćne zmije danju se veoma rijetko mogu sresti van svojih skrovišta koja se nalaze ispod
srušenih stabala, kamenja ili rupa u zemlji. Obožavaju izaći van kada je kišno vrijeme, a kada love, onda se ove zmije oslanjaju prije svega
na dvije stvari: prva je izuzetna kamuflaža koja dolazi tek do izražaja kada se ove zmije ušuškaju ispod šumskog lišća, a drugo je kao što smo već
naveli izuzetan osjet sastavljen od termalnih detektora i osjetljivog zmijskog jezika što ustvari daje 100 postotni učinak. Hrana ovih zmija se
sastoji od sitnih sisavaca, ptica, guštera, drugih zmija, žaba i insekata. 


Primjer kamuflaže i stapanja Copperheada sa okolinom... Slika preuzeta sa:www.uwo.ca

Pri uznemiravanju contortrixi reagiraju veoma agresivno, zauzimaju karakterističan položaj za napad, krajem repa brzo vibriraju i udarajući njime po
suhom lišću stvaraju upozoravajući zvuk skoro identičan onom kojim i zvečarke opominju svoju prijetnju, i što je još karakteristično za Agkistrodone,
iz posebnih žlijezda pored kloake luče sekret veoma jakog mirisa kojim također pokušavaju otjerati prijetnju ili pokvariti apetit mogućem predatoru.





Agkistrodon contortrixi najčešće narastu između 90 i 130 cm, spadaju u ovovivipare, što znači da svoje mladunce rađaju žive, i to najčešće na
jesen, pošto parenje obično počinje na proljeće i nosivost traje oko 90 dana. Bebe su obično dugačke oko 20-25 cm i može ih biti i do 20 u leglu,
kada su male često može doći do kanibalizma između jedinki tako da se obavezno trebaju čuvati posebno. Contortrixi u prirodi tijekom zimskog
perioda hiberniraju oko 4-5 mjeseci i nije rijetkost da zimski san provode u podzemnim prostorijama zajedno sa drugim vrstama otrovnica kao što 
su zvečarke. Ove zmije imaju životni vijek do 25 godina.



Držanje u zatočeništvu

Contortrixi su veoma zahvalne zmije za čuvanje i uopće nisu pretjerano zahtjevne. Zbog već spomenute rijetke mogućnosti kanibalizma, najbolje ih
je čuvati pojedinačno, i za jednan odrasli primerak je dovoljan terarij dimenzija 100*50*70 (dužina*visina*širina) gdje će se kao podloga staviti 
mješavina pijeska i treseta, i obavezno ubaciti neka kora od drveta ili neko drugo skrovište koje je ovim zmijama neophodno za sretan i bezbrižan
život. Dnevne temperature u terariju trebaju biti između 28º-30º stupnjeva, dok noćna treba pasti na nekih 20º-22º stupnjeva. Barem svaki
drugi dan je preporučljivo poprskati unutrašnjost terarija mlakom vodom, što će contortrixi posebno cijeniti jer će momentalno izaći iz svojih
skrovišta i razdragano puzati po vlažnom okolišu.


Zanimljivost

Na američkom jugu, u nekim Baptističkim crkavama, i dan danas postoji običaj da se nedeljom u crkvu donese drveni sanduk sa nekoliko
odraslih primeraka Contortrixa, i onda svi vjernici golim rukama hvataju ove otrovnice i drže ih tako i dodaju jedni drugima, kako bi pokazali
da je vera u Boga jača od zla, i da ih molitve i Bog štite čak i od opasnih zmija otrovnica. 

Navodno su zmije uhvaćene u divljini i ful otrovne, i nema podataka da je pri tim obredima ikada došlo do ugriza. 

Posljedice ugriza

Otrov contortixa je hemotoksičan i srednje jačine, što znači da iako izaziva veoma jake bolove, oticanja i lokalne nekroze, rijetko može ubiti
odraslog čovjeka. Najčešće posljedice ugriza su mučninaa i povraćanje, ali se ovisno o starosti, otpornosti i alergijskom profilu organizma smrt
u svakom slučaju može desiti, tako da se sa ovim zmijama mora postupati veoma oprezno.

Zaključak

Veoma interesantna i lijepa zmija, i zbog svoje manje-više slabe otrovnosti idealna za one koji tek ulaze u svijet otrovnica.