Petak, Svibanj 25, 2018
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Općenito o vodozemcima

ImageOdlučio sam napisati nekoliko općenitih redaka o vodozemcima kako bih vam približio tu očaravajuću skupinu životinja. U Europi i SAD vodozemci su već desetljećima vrlo popularni terarijski subjekti, te postoje vrlo razvijene tehnike njihovog uzgoja u zarobljeništvu.



Za početak – malo klasifikacije:



Dakle, razred vodozemaca (Amphibia) dijeli se na tri reda:

1.) Bezrepce (Anura) – u narodu poznati kao žabe

2.) Repaše (Caudata) – vodenjaci i daždevnjaci

3.) Beznošce (Gymnophiona) – beznogi vodozemci nalik debelim glistama

RED

PORODICA

POTPORODICA

ANURA (5283 vrste)

Alytidae (11 vrsta)

nema

Amphignathodontidae (57 vrsta)

nema

Aromobatidae (88 vrsta)

Anomaloglossinae (21 vrsta) Aromobatinae (24 vrsta) Allobatinae (42 vrsta)

Arthroleptidae (128 vrsta)

Arthroleptinae (79 vrsta) Leptopelinae (49 vrsta)

Batrachophrynidae (6 vrsta)

nema

Bombinatoridae (10 vrsta)

nema

Brachycephalidae (793 vrsta)

nema

Brevicipitidae (26 vrsta)

nema

Bufonidae (485 vrsta)

nema

Centrolenidae (140 vrsta)

Allophryninae (1 vrsta) Centroleninae (139 vrsta)

Ceratobatrachidae (82 vrsta)

nema

Ceratophryidae (81 vrsta)

Batrachylinae (14 vrsta) Ceratophryinae (13 vrsta) Telmatobiinae (54 vrsta)

Cryptobatrachidae (21 vrste)

nema

Cycloramphidae (96 vrste)

Alsodinae (62 vrste) Cycloramphinae (33 vrste)

Dendrobatidae (161 vrste)

Colostethinae (52 vrste) Dendrobatinae (50 vrsta) Hyloxalinae (57 vrsta)

Dicroglossidae (151 vrsta)

Dicroglossinae (139 vrsta) Occidozyginae (12 vrsta)

Heleophrynidae (6 vrsta)

nema

Hemiphractidae (6 vrsta)

nema

Hemisotidae (9 vrsta)

nema

Hylidae (814 vrsta)

Hylinae (591 vrsta) Pelodryadinae (170 vrsta) Phyllomedusinae (53 vrste)

Hylodidae (37 vrsta)

nema

Hyperoliidae (198 vrsta)

nema

Leiopelmatidae (6 vrsta)

nema

Leiuperidae (75 vrsta)

nema

Leptodactylidae (91 vrsta)

nema

Limnodynastidae (44 vrste)

nema

Mantellidae (162 vrste)

Boophinae (54 vrsta) Mantellinae (108 vrsta)

Megophryidae (134 vrste)

nema

Micrixalidae (11 vrste)

nema

Microhylidae (413 vrsta)

Asterophryinae (208 vrsta) Cophylinae (41 vrsta) Dyscophinae (3 vrste) Gastrophryninae (19 vrsta) Melanobatrachinae (4 vrste) Microhylinae (52 vrste) Phrynomerinae (5 vrsta) Scaphiophryninae (10 vrsta)

Myobatrachidae (80 vrsta)

nema

Nyctibatrachidae (13 vrsta)

nema

Pelobatidae (4 vrste)

nema

Pelodytidae (3 vrste)

nema

Petropedetidae (26 vrsta)

nema

Phrynobatrachidae (72 vrste)

nema

Pipidae (31 vrsta)

nema

Ptychadenidae (52 vrste)

nema

Pyxicephalidae (59 vrsta)

Cacosterninae (53 vrste) Pyxicephalinae (6 vrsta)

Ranidae (316 vrsta)

nema

Rhacophoridae (272 vrste)

Buergeriinae (5 vrsta) Rhacophorinae (267 vrsta)

Rhinophrynidae (1 vrsta)

nema

Scaphiopodidae (7 vrsta)

nema

Sooglossidae (5 vrsta)

nema


Tablica 1. Porodice unutar roda Anura






RED

PORODICA

POTPORODICA

CAUDATA (553 vtste)

Ambystomatidae (35 vrste)

nema

Amphiumidae (3 vrste)

nema

Cryptobranchidae (3 vrste)

nema

Hynobiidae (49 vrsta)

nema

Plethodontidae (375 vrste)

Bolitoglossinae (247 vrste) Hemidactyliinae (1 vrsta) Plethodontinae (93 vrsta) Spelerpinae (34 vrste)

Proteidae (6 vrsta)

nema

Rhyacotritonidae (4 vrste)

nema

Salamandridae (74 vrste)

Pleurodelinae (59 vrsta) Salamandrinae (15 vrsta)

Sirenidae (4 vrste)

nema



Tablica 2. Porodice unutar roda Caudata






RED

PORODICA

POTPORODICA

GYMNOPHIONA (173 vrste)

Caeciliidae (120 vrsta)

Scolecomorphinae (6 vrsta) Typhlonectinae (14 vrsta)

Ichthyophiidae (44 vrsta)

nema

Rhinatrematidae (9 vrsta)

nema


Tablica 3. Porodice unutar roda Gymnophiona

2. Osnovni podatci o razmnožavanju/uzgoju

2.1. Red Anura (žabe)

Tipičan životni ciklus žaba vjerojatno je poznat svima: žaba-mrijest-punoglavac-žaba nešto je o čemu smo svi učili (oni sretniji su ih i uzgajali u teglama kao zadaću iz biologije/prirode i društva) u nižim razredima osnovne škole. Međutim, ne slijede svi pripadnici tog reda takav redoslijed u razvoju, a sami izuzetci dovoljno su mnogobrojni i zanimljivi da se o njima napiše podebela knjiga. U nastavku teksta koncentrirat ću se, ipak, na uobičajeni način razmnožavanja i redosljed razvoja pripadnika tog reda – zapravo onih koji su najčešće nazočni u terarističkom hobiju.

Za one koji žele znati malo više, evo podjele po pojedinim redovima:

Image
Slika 1. Dendrobates leucomelas (Photo by Skorpac)

Parenje u žaba uvjek je potaknuto nekim od okolnih faktora: povećanjem fotoperioda, povišenom vlagom i/ili povišenom temperaturom (obično nakon sušnog razdoblja ili nakon razdoblja hibernacije). U većine vrsta mužjaci dozivaju ženke kreketom karakterističnim za vrstu. U velikim skupinama u kojima se neke vrste okupljaju tijekom sezone parenja, može doći do rivalitata među mužjacima – u pitanju su redovito ritualne borbe bez bitnih ozljeda. Uoči polaganja jaja, mužjaci prihvate ženku u svojevrstan zagrljaj (tzv. ampleksus) koji se ponešto razlikuje od vrste do vrste. Mužjaci većine vrsta prihvate ženku odmah ispod prednjih nogu (aksilarni ampleksus), dok je u nekih vrsta karakterističan zahvat tik ispred zadnjih nogu (lumbalni ampleksus). Takav zahvat stimulira ženku da položi jaja kojih može biti od svega nekoliko (u slučaju porodice Dendrobatidae), pa do nekoliko tisuća (neki pripadnici porodica Bufonidae i Ranidae). Kad ženka položi jaja, mužjak otpušta spermu kako bi ih oplodio – dakle, radi se o eksternoj ili vanjskoj oplodnji slično kao kod većine vrsta riba.



Image
Slika 2. Skupina običnih krastača Bufo bufo - gomila mužjaka pokušava oploditi istu ženku. Slikano na rubu Maksimirskog jezera u rano proljeće (Photo by Skorpac)

Kod uzgoja u zarobljeništvu, najbolje je oplođena jaja premjestiti u zaseban akvarij radi inkubacije; alternativno, ako je akvarij specifično pripremljen za uzgoj mlađi, odrasle jedinke treba vratiti u njihov standardni akvarij/akvaterarij. Voda u kojoj jaja inkubiraju trebala bi biti bez klora i ostalih kemikalija, imati otprilike neutralnu reakciju (pH 6,5-7,5), i temperaturu koja korelira s temperaturom vode u kojoj se pojedina vrsta žaba u prirodi razmnožava. Preporučene vrijednosti temperature vode (uvijek postoje izuzetci) su 15 – 20 °C za vrste iz umjerenog/kontinentalnog pojasa, 20 – 25 °C za suptropske/mediteranske vrste i 25 – 30 °C za tropske vrste.

Danas postoje mnogi komercijalni preparati za kondicioniranje vode (dobro poznati akvaristima) kojima se može korigirati vrijednost vodovodne vode do željene vrijednosti kiselosti, tvrdoće, itd.

Briga za jajašca tijekom inkubacije svodi se na kvalitetno aeriranje vode (najbolje upotrebom zračnih pumpica) i uklanjanje jaja koja je napala plijesan upotrebom pipete primjerene veličine. Jaja koja trunu ili ih napada plijesan najvjerojatnije su neoplođena.

Kada se izlegnu, ličinke ostaju pričvršćene za želatinoznu masu jajašca još dan ili dva, a potom se rasprši i pričvrste za stijenke akvarija ili biljke (ako ih ima). Postupno, žumančana vreća kojom se ličinke hrane u prvoj fazi života resorbira se i punoglavci se tada počinju aktivno hraniti. Punoglavci većine vrsta žaba su biljojedi i hrane se algama. Alge im možemo osigurati tako da uzgojni akvarij napučimo biljkama na kojima su se alge već formirale ili da ih premjestimo u dobro osvijetljen akvarij gdje su alge obrasle staklene stijenke. Dodatnu hranu možemo osigurati dodajući male količine kuhane salate, špinata ili blitve. Može se upotrebljavati i usitnjena riblja hrana u umjerenim količinama (koja je bogatija proteinima i mnogo hranjivija), ali u tom slučaju treba osigurati kvalitetnu filtraciju kako bi se izbjegao pad kvalitete vode. Nakupljanje nitrita/nitrata zasigurno će ubiti mlade punoglavce.

Kako punoglavci rastu, tako raste i njihova potreba za hranom (i to eksponencijalno, a ne linearno) tako da im, sukladno njihovim apetitima moramo osigurati veće količine hrane, i, često, hrane bogatije proteinima. Najbolji indikator da punoglavcima treba dati više hrane je kanibalizam – u tom trenutku treba pojačati hranjenje visokokvalitetnim proizvodima za prehranu akvarijskih ribica.

Nakon nekog vremena punoglavcima narastu zadnje, a ubrzo zatim, i prednje noge. U toj fazi apetit im se naglo smanji jer njihovo tijelo počinje resorbirati rep i pripremati se za život na kopnu. Njihov izlazak na kopno možemo olakšati tako da snizimo razinu vode u akvariju i u njega ubacimo plosnato ili blago zaobljeno kamenje kako bi se male žabice što lakše uspele. Alternativno, možemo akvarij s malom količinom vode u kojoj se nalaze punoglavci u posljednoj fazi razvoja nagnuti, tako da mu otprilike 1/3 dna bude nepokrivena vodom.

Jednom kad su žabice napustile vodu, možemo ih premjestiti u terarij/akvaterarij i brinuti se o njima isto kao i za odrasle primjerke pojedine vrste, osim što im moramo osigurati hranu primjerene veličine (najčešće su to mali, tek izlegli cvrčci ili vinske mušice i sl.) Ako mladunce obilato hranimo, rast će velikom brzinom i mogu dosegnuti spolnu zrelost (pogotovo u nekih tropskih vrsta) za svega 6 mjeseci. Uobičajenije vrijeme sazrijevanja je, međutim, 1-2 godine.

Image
Slika 3. Zelena žaba Rana esculenta (Photo by Ivana Bubić)

Briga za žabe nakon metamorfoze svodi se na održavanje pravilne vlage i temperature, što, naravno, ovisi o zahtjevima vrste koju držimo, i kvalitetne i raznolike prehrane. Većina pripadnika reda Anura prilično su samozatajni i sramežljivi tako da im u terariju moramo osigurati mnogo mjesta za skrivanje i ukopavanje, kao i dovoljnu količinu hladovitih mjesta – tj. mjesta gdje se mogu skloniti od intenzivnog svjetla. Dakle, žabe generalno treba držati u terarijima/akvaterarijima s dubokim supstratom, mnogo zaklona u vidu plosnatog kamenja, granja, kore drveta ili šupljih panjeva i mnogo bilja.


Image
Slika 4. Obična gatalinka Hyla arborea (Photo by Ivana Bubić)



Za vrste koje u prirodi hiberniraju potrebno je osigurati razdoblje zimskog mirovanja tako da životinje, nakon postupnog smanjenja fotoperioda i spuštanja temperature u njihovom terariju, prebacimo u kutije ispunjene vlažnom mahovinom ili tresetom i pohranimo ih u hladnjak na temperaturi od 4-7 °C na razdoblje od 2 – 3 mjeseca.

2.2. Red Caudata (vodenjaci, daždevnjaci i sl.)

Vodenjaci i daždevnjaci zajedno čine red Caudata (repati vodozemci). Zapravo, nazivi „vodenjak“ i „daždevnjak“ nemaju mjesta u znanstvenom imenovanju tih organizama (taksonomiji); svakodnevni nazivi, međutim, odnose se na životinje koje su svojim načinom života/životnim ciklusom više vezani uz vodu (vodenjaci) i one koje češće nalazimo u vlažnim šumama, močvarnom zemljištu ili pećinama (daždevnjaci).




Image
Slika 5. Obični daždevnjak Salamandra salamndra (Photo by Skorpac)



Većina pripadnika tog reda započinje životni ciklus kao jajašce, prolazi kroz ličinački ili larvalni stadij u vodenom okolišu, i konačno, nakon metamorfoze, nastavlja život kao manje replike svojih roditelja, odraslih jedinki. U većini slučajeva, nakon metamorfoze, pripadnici reda Caudata napuštaju vodeno stanište i odaju se kopnenom životu na dvije – tri godine nakon čega se vraćaju u bare/jezerca/potoke iz kojih su potekli kao odrasle jedinke kako bi se parili i produžili vrstu. S obzirom na njihov biološki ciklus, u zarobljeništvu moramo izaći u susret njihovim potrebama u pojedinim fazama života, kako bismo mogli promatrati cjelovit životni ciklus i pariti te životinje.

Odrasle primjerke (tj. primjerke nakon metamorfoze) najbolje je držati u terarijima s podlogom od treseta, vlažnog lišća ili šumske zemlje s komadima mahovine, obilno pokrivene komadima kore drveća i plosnatim kamenjem ispod kojeg se životinje mogu skloniti. Šumske vrste biljaka (koje uspijevaju na slabom svjetlu i visokoj vlazi) kao što su npr. razne paprati i bršljani, možemo upotrijebiti kao dodatna mjesta za skrivanje. Te biljke će, također, učiniti terarije zanimljivijima i ugodnijima oku.

Važno je da supstrat u terarijima održavamo vlažnim – nikad ne smijemo dopustiti da bude saturiran vodom ili se potpuno osuši. To je najlakše osigurati tako da ispod supstrata stavimo drenažni sloj (npr. šljunak, mljevena kora, granule aktivnog ugljena i sl.) i osiguramo kvalitetnu ventilaciju pravilnim postavljanjem ventilacijskih panela. Na taj način izbjeći ćemo razvoj plijesni i anaerobnih bakterijskih procesa. Vodu koju supstrat gubi evaporacijom treba dnevno nadomjestiti prskanjem odstajalom vodom ili kišnicom.

Image
Slika 6. Mali vodenjak ili mrmoljak Triturus vulgaris (Photo by Skorpac)

Hrana za odrasle/terestrijalne primjerke vodenjaka i daždevnjaka sastoji se od različitih bezkralježnjaka, osobito onih s mekim tijelom (gliste i puževi golaći), iako im možemo ponuditi i uobičajenu kultiviranu hranu kao što su šturci (Acheta i Gryllus) i ličinke raznih kornjaša (Tenebrio, Zophobas i sl.).

Tijekom „vodene“ faze života - u ličinačkom stadiju ili za vrijeme parenja – kao i neke vrste koje provedu čitav život u vodi, zahtijevaju prostrane akvarije ispunjene vodom odgovarajuće temperature i sastava. Ti faktori, naravno, variraju od vrste do vrste, ali, općenito, odstajala ili kondicionirana akvarijska voda poželjnija je od obične vodovodne vode. Za one vrste koje u prirodi nastanjuju rijeke i potoke, osobito je važno osigurati cirkuliranje i temeljitu aeraciju vode upotrebom vodenih pumpi i vanjskih sustava filtracije (npr. kanisterski filteri). Općenito govoreći, za pripadnike roda Caudata koje držimo u akvariju možemo primijeniti sve uobičajene akvarijske tehnike filtriranja, recirkuliranja, grijanja, aeriranja i kondicioniranja akvarijske vode.

U vodenoj, kao i kopnenoj fazi života, svi su pripadnici tog roda mesojedni. Tijekom života u akvariju najbolje im je osigurati živu hranu u vidu Tubifex crva, Daphnia i Gammarus-a. Većina jedinki prihvatit će i razne vrste smrznute hrane za akvarijske ribe.

Razlikovanje spolova, kako kod vodenih, tako i kopnenih formi, relativno je jednostavno jednom kad su životinje odrasle, tj. spolno zrele. Kod mužjaka je područje oko kloake izrazito zadebljano, a često su prisutne i sekundarne spolne karakteristike – npr. leđne i repne „krijeste“, pojačana ili drukčija koloracija. Sekundarne spolne karakteristike osobito su izražene tijekom sezone parenja. Ženke zrele za parenje i gravidne ženke vidljivo su zadebljane u području abdomena, osobito ako ih gledamo odozgo.

Ako izuzmemo nekoliko evolucijski primitivnih vrsta, koje se gotovo nikad ne pojavljuju kao terarijski subjekti, oplodnja je unutarnja. Nakon procesa udvaranja (ponekad vrlo dugotrajnog i kompliciranog) mužjak položi na neko čisto i vidljivo mjesto spermatoforu, želatinozni paketić ispunjen spermom koji ženka usisa svojim kloakalnim otvorom. Jednom kada je prihvatila spermatoforu i kada je oplodnja obavljena, ženka počinje polagati jajašca. Veličina i brojnost jajašaca uvelike ovise o vrsti, ali u najvećem broju slučajeva jajašca su položena pojedinačno ili u manjim skupinama, obično pričvršćena za akvarijske biljke, grančice, kamenje i sl. Ženke nekih vrsta, osobito one iz hladnijih, planinskih staništa, zadržavaju jajašca u tijelu dok se ne izlegnu, i onda rađaju žive mlade (dobar primjer za to je i obični daždevnjak Salamandra salamandra kojeg možemo naći u većini krajeva kontinentalne Hrvatske).

Vrijeme potrebno da se mladunci izlegnu varira od jednog do tri tjedna, ovisno o vrsti i temperaturi. Ličinke (larve) su duguljaste i vitke, s tri para vanjskih škrga nalik crvenim perima s obje strane vrata. Ličinke nekih vrsta odmah po izlijeganju imaju dobro razvijene udove. Ličinke je najbolje hraniti sitnom živom hranom, npr. Artemia spec. i male/mlade primjerke Daphnia. Kako ličinke rastu, postupno im treba ponuditi veće primjerke Daphina, sjeckane Tubifex crve i sl.

Kod nekih vrsta vodenjaka (osobito kod pripadnika roda Ambystoma) uobičajeno je da, umjesto uobičajene metamorfoze, ličinke nastave živjeti i rasti u vodi i konačno dosegnu spolnu zrelost bez da su prethodno prošle proces metamorfoze („transformacije“ u odrasle jedinke). Tu pojavu zovemo neotenija. Razlozi za neoteniju mogu biti fiziološki (npr.nepovoljne klimatske okolnosti za napuštanje vode) ili genetske (nasljedne unutar vrste).



2.3. Red Gymnophiona (beznogi vodozemci)

Ti beznogi vodozemci nisu osobito omiljeni kao terarijske životinje iz jednog jednostavnog razloga: najveći dio svog života provode ispod zemlje, daleko od pogleda radoznalih vlasnika. Kako vrlo mali broj ljudi ima zanimanje držati životinju koju gotovo nikad ne vide, ovi jedinstveni i zanimljivi vodozemci, na žalost, nikada nisu stekli velik broj obožavatelja. Želi li tko pročitati više o pripadnicima tog opskurnog, ali zanimljivog roda, evo dobre internetske stranice: http://www.gymnophiona.org/.

Tko je online?

Imamo 66 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • Ivan Mikolji - Intervju
    Gospodine Mikolji, dobrodošli na Akvarij.NET,
    Hvala Vama što ste me ugostili na vašim stranicama.
  • O švertovima
    Švert (lat.: Xiphophorus ; eng: Swordtail) je slatkovodna živorodna riba iz roda Xiphophorus, porodice...
  • Rio Lancetilla Honduras Biotope
    PODACI O AKVARIJU:
    Dimenzije: 136x57x60 (465 lit)
    Filtracija: sump filter, hang on overflow...
  • RIP Takashi Amano
    Akvaristički svijet je utihnuo. Nedoumica, čuđenje, nevjerica. Tup pogled u obavijest o smrti gospodina...
  • Prva...
    Svaki početak je težak, tako bar kažu, pa s time i ja započinjem svoju prvu kolumnu. U biti činjenica...
  • Od hobista do hobističkog trgovca sa hobijem u srcu
    Je bija je...dobar covik...siguran san da ce netko reci na mom funeralu(pogrebu)....netko od njih par...
  • Channa sp. assam „Lal Cheng“
    Ime ( latinsko): Channa sp. assam „Lal Cheng“
    Sinonimi: Blue Rainbow snakehead, Blue Bleheri,...
  • Betta ocellata
    Ime ( latinsko): Betta ocellata
    Sinonimi: Eyespot Mouthbrooder
    Stanište: Jugoistočna Azija...