U Europu je taj ciklid stigao krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, ali pod nazivom Labidochromis tanganicae, što je u biti potpuno pogrešan naziv, ali je usko vezan uz njegov stvarno legendarni dolazak na akvarističku scenu. Naravno da se kasnije ta greška oko imena ispravila i da je ciklid dobio ime koje mu je već 1956. dao ihtiolog Fryer; dakle Labidochromis caeruleus. Ako se vratimo imenu Labidochromis tanganicae, glavni je krivac za pomutnju s imenom Pierre Brichard, jer prvi su Labidochromis caeruleusi došli u Europu baš s njegove izvozne stanice koja je bila na jezeru Tanganyika. Naravno, odmah se javlja pitanje kako je ciklid kojemu je prirodno stanište jezero Malawi stigao u jezero Tanganyika i iz njega u Europu.

Da bismo se i mi nekako našli u tom vrtlogu, treba se vratiti na jezero Malawi u kasne 70-te i rane 80-te godine prošlog stoljeća. U to vrijeme su na jezeru Malawi bile tri stanice koje su se bavile lovom i izvozom ciklida za akvarističke svrhe. Jednu je imao Stuart Grant, drugu Eric Fleet, a treću Norman Edwards.
Danas je poznato da se Labidochromis caeruleus teško uhvati u prirodi, no jednom je roniocima Eric Fleeta uspelo je uhvatiti dva primjerka žuto obojenih ciklida. Po nekim indicijama to se dogodilo blizu otoka Mbowe.

Sudbina ili sreća je htjela da se ta dva primjerka nađu kod uvoznika Malawi ciklida Šveđanina Stiga Janssona u Stockholmu godine 1981. Pošto je Stig Janseen uvozio i ciklide iz jezera Tanganyika od Pierre Bricharda koji je baš u to vrijeme bio u posjetu kod njega za oko su mu zapela baš ta dva ciklida koji su mu bili potpuno nepoznati. Kao iskusan trgovac Pierre Brichard je procijenio da bi bili komercijalno jako zanimljivi. Sudbina je htjela da su dva primjerka Labidochromis caeruleus par.

Pierre Brichard htio je kupiti ova dva ciklida, no Stig Janseen mu ih je, u znak prijateljstva, poklonio. I sudbina je po treći put htjela da se ova dva ciklida vrate u Afriku, međutim sada u jezero Tanganyika. U samo pet godina u Burundiju je 1986. godine oformljeno jato od 1000 primjerka (samo od jednog para). Te je godine Pierre Brichard već ponudio te ciklide uvoznicima ciklida u Europi. Pošto je Pierre Brichard bio poznat kao izvoznik ciklida iz jezera Tanganyika, tu je vrstu jednostavno imenovao Labidochromis tanganicae. Nakon nekog vremena igra s imenom bila je otkrivena i tako je taj ciklid dobio svoje autentično ime: Labidochromis caeruleus.

Pošto u tom razdoblju nije bilo drugih izvoza L. caeruleus, može se sa sigurnošću tvrditi da je većina L.caeruleusa koji se nalaze u akvarijima ustvari poteklo od jednog para. To znači da im je uzgoj čak 20 godina nepromijenjen. Stuart Grant je po prvi put vidio L. caeruleustek krajem 80-tih godina prošlog stoljeća kad je godine 1986. ekspedicija pod vodstvom Laifa De Masona i Jeffa Taylora u blizini Lavljeg zaljeva (Lion's cove) uhvatila dva mužjaka. Stuart Grant koji nije znao za planove Pierrea Bricharda naložio je svojim roniocima koji su se nalazili u zaljevu Nkhata da mu ulove što više Labidochromis caeruleusa. U mjesec dana lovljenja samo Labidochromis caeruleusa roniocima je uspjelo uloviti samo 22 komada i naravno na neki značajniji izvoz toga ciklida nije se moglo računati. Ipak, 1990. godine Stuart Grant počne s mrijestom te vrste, ali mu je zemljotres uništio stanicu i veliku većinu matičnog jata.
Razočarani Stuart Grant prestao je s uzgojem te vrste i ono malo primjeraka što mu je ostalo slao je u SAD uvozniku i uzgajivaču Garyju Kratochvilu. Samim time pobrinuo se da primjerci u Europi i SAD-u nisu u srodstvu.

Divlji primjerci su se opet pojavili 2003. godine kad su po prvi put poslije 80-tih godina bili uhvaćeni i slani uzgajivačima.

Eto te zanimljive priče o, možemo istinski reći, najzanimljivijim ciklidima iz jezera Malawi.