Preporučene vrijednosti vode:
Temperatura: 10°C do 22°C (čak do 26°C), na višim temperaturama živi kraće zbog ubrzanoga metabolizma;
pH: 6.0 do 8.0 (7.5 je idealan);
kH: 5 do 19;
ne podnosi nitro-spojeve ni amonijak

Nije sigurna za akvarije s biljem: pojest će sve bilje koje stigne, "preživjet" će jedino anubias kojega uopće neće dirati, a biljke čvršćega lišća izdržat će nekoliko mjeseci dok ih ne unište i ne pojedu.

Najmanja preporučena veličina akvarija je 20l po jednoj ribici, uz maksimalnu moguću filtraciju i dodatno prozračivanje vode. Optimalna veličina je 30l – 35l po ribici, a akvarij treba biti što dulji jer su ove ribice aktivni plivači.

Razred: Actinopterygii
Red: Carassius
Porodica: Cyprinidae
Rod: Cypriniformes

Prehrana

omnivor (svejed)

Priroda: Iako ih u prirodi nema u obliku u kojemu ih poznajemo iz akvaristike, zlatna je ribica prirodno svejed s naglaskom na biljnu prehranu, ali će, poput svih šarana, rado pojesti i ostatke uginulih organizama, svoja jajašca i jajašca drugih riba, račiće te druge sitne stvorove.

Akvarij (i jezerce): potrebna im je što raznovrsnija prehrana te svakako posebna hrana za zlatne ribice u obliku pahuljica, kuglica i tableta; preporučeno je najmanje svaki drugi dan davati im hranu s dodatkom alge spiruline, dok im hranu za toplovodne ribice nije potrebno davati, osim jednom tjedno, zbog drukčijeg odnosa bjelančevina u sastavu; kao dodatak prehrani, poslasticu ili jedan dnevni obrok, može im se davati i “svježa hrana” – opareni listovi salate, špinata, blitve, kineskoga kupusa (zeleni dijelovi), zgnječen skuhani grašak (s lupinom) ili mrkva.

Napomena: velike su izjelice pa treba paziti na količinu hrane koja im se daje jer se mogu udebljati i uginuti; potrebno ih je hraniti najmanje dva put na dan, a još je bolje hraniti ih po malo tri do četiri puta na dan, toliko da to gotovo odmah sve pojedu.

Razlikovanje spolova i uzgoj

Razlikovati spol kod zlatnih ribica gotovo je nemoguće dok god mužjak spolno ne sazrije. Tada na škržnim poklopcima dobiva bijele točkice, poput pšeničnoga griza. To je ujedno i znak da je spreman za parenje. Po obliku ih mogu razlikovati samo jako iskusni akvaristi, jer je broj vrsta zlatnih ribica neizmjeran. Općenito, mužjaci su nešto masivniji, imaju (izuzetno blago) iskrivljenu krivulju leđa, bogatije leđne peraje i rep, dok su ženkice nježnije, ali trbušastije. Naravno, tu minimalnu razliku moguće je uočiti samo kad imate dvije ribice različitoga spola.

Uzgoj zlatnih ribica relativno je jednostavan, ako imate uvjete za to.

Savjet iskusnih uzgajivača je sljedeći – par ribica od kojih želite mlade potrebno je jako pažljivo odabrati, moraju biti zdrave i živahne. Mjesec i pol do dva mjeseca prije mogućega mrijesta (najčešće od veljače do svibnja) dobro ih je izdvojiti u zaseban akvarij, iako nije nužno ukoliko imate idealne uvjete u “glavnom” akvariju, te im postepeno davati nekoliko doza antibakterijskog lijeka i paziti da za to vrijeme imaju idealne uvjete. Tada bi bilo dobro polako sniziti temperaturu do 18 stupnjeva i ribice relativno malo hraniti.

U međuvremenu, potrebno je pripremiti mrijesni akvarij, idealne veličine od 80l do 120l. Priprema je jednostavna – akvarij je potrebno dezinficirati, dobro isprati sredstvo za dezinfekciju te na uobičajen način prirediti vodu i na dno staviti “gnijezdo”. Gnijezdo može biti mahovina, iako će nju rado pojesti, a odličan je izbor i plastična mrežica za pranje posuđa (poput one žičane za struganje posuda) koju je također potrebno dobro dezinficirati i isprati. Temperatura vode u mrijesnom akvariju treba biti jednaka onoj u akvariju gdje su budući roditelji.

Kad mužjak počne ganjati ženku po akvariju, potrebno ih je premjestiti u mrijesni akvarij (najbolje predvečer), polako podići temperaturu do 22 stupnja te pažljivo pratiti što se zbiva. Ženka će, u pravilu ujutro, ispustiti jajašca na mrežicu, a mužjak će ih žurno oploditi. Jajašca će propasti na dno pa ih roditelji neće moći pojesti. Drugi dan primijetit ćete da su neka jaja dobila ovojnicu, poput dlačica – to su neoplođena jajašca koja bi najbolje bilo izdvojiti. Oplođena jajašca imaju glatku ovojnicu, a nakon dva dana na njima se primjećuju dva malena oka i zakrivljena crna crta koja je, u stvari, tjelešce. Ispuštanje i oplodnja jajašaca traje, u pravilu, jedan do dva dana. Nakon toga, roditelje je potrebno vratiti u njihov akvarij, a maleni će se u roku od 3 do 5 dana izleći.

Prva dva dana mlade nije potrebno hraniti, nakon toga možete im postepeno davati posebnu hranu za mlade ribice, sitnu artemiju ili jako usitnjenu hranu za zlatne ribice, a osobito je potrebno paziti na čistoću vode. Dok su mladi još maleni, poželjno je u vrlo blagom mlazu dodavati zrak u vodu. Dva dana nakon izlijeganja mladih, mrežicu treba pažljivo i nježno izvaditi iz akvarija. Cijelo je vrijeme potrebno pratiti zdravstveno stanje ribica te izdvojiti one deformirane ili bolesne.

Mrijest se može dogoditi i spontano u akvariju, no tada postoji velika mogućnost da odrasle ribe pojedu jajašca ili mlade. Stoga je dobro, ukoliko to primijetite, odmah izdvojiti jajašca (biljku ili kamen na kojemu su zalijepljena) u drugi, dobro zračeni akvarij s čistom vodom.

Komentar

Pod imenom “zlatna ribica” nalazi se mnoštvo različitih vrsta. Sve su to ribice istoga genetskog koda, ali različite izgledom, ponašanjem, duljinom životnoga vijeka i veličinom do koje narastu.

Zlatne se ribice mogu podijeliti na nekoliko tipova – klasične, jednostavne, s jednostrukim repom i leđnom perajom te ostalim perajama u paru (karasi, šubunkini); ribice s lepezastim ili razdvojenim repovima, dakle one s jednostrukom leđnom perajom i svim ostalim perajama u paru (pajčolanke, teleskopi, perlice, ranchui); ribice bez leđne peraje (lavlja glava, ribica jaje); noviji tipovi različitih oblika i boja (ryukin, man-yu).

Vrste ribica razlikuju se i po obliku tijela. Postoje “šaranasti” tipovi, dugoljastoga izduženog tijela te “loptasti” tipovi s okruglastim tjelešcem i jako izraženim trbuščićima.

Ove ribice ne moraju biti samo zlatne boje, a uglavnom su metalik (sjajne) jednobojne, od zlatne do sivo-crne; kaliko (šarene) - bijele podloge s plavkasto-sivim i nježno ljubičastim te narančastim mrljama i crnim sitnim točkicama; dvobojne – sve moguće varijacije dviju boja, ali “uzorak” mora biti simetričan s oba boka ribice; baršunaste – u pravilu crne (teleskopi), vrlo rijetko u dvije boje.

Zlatne su ribice jako društvene i vesele, a moguće ih je toliko pripitomiti da vam jedu iz ruke. Okruglasti tipovi nešto su mirnija karaktera i lošiji plivači pa je dobro cijeli akvarij prilagoditi njima. U pravilu su mirne i ne diraju jedna drugu, tek povremeno zna doći do naganjanja, ali to je samo igra i neopasno divljanje.

Napomena

Zlatna se ribica uobičajeno smatra jednostavnom za držanje, što zaista nije istina.

Ukoliko želite zdravu i veselu ljubimicu, nužno joj je osigurati dobre uvjete za život, kao što su velik akvarij, čista voda, dobro prozračivanje, redovito i pažljivo hranjenje te puno ljubavi.

Niti jedna vrsta ribice, a pogotovo zlatna, ni u kom se slučaju ne smije držati u kuglama, osmerokutnim akvarijima ili bilo kakvim neodgovarajućim oblicima akvarija. Potrebno je paziti i na podlogu u akvariju koja mora biti od okruglastog šljunka, nikako tucanika, jer ribice vole uzimati kamenčiće u usta i pljuckati ih uokolo. S obzirom na to da su jako znatiželjne i vole se zavlačiti u svakojake rupe, dekoraciju u akvariju potrebno im je prilagoditi na način da ne postoji mjesto gdje bi se mogle zaglaviti.

Dvobojna zlatna ribica i mješanka običnog karasa i pajčolanke

Nekoliko različitih tipova zlatne ribice