Utorak, Studeni 21, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Zlatna ribica (Carrasius auratus), zanemarena ljepotica

Nakon mnogo znanstvenih i suhoparnih članaka o ribicama, pokušat ćemo vam ispričati neke činjenice i saznanja o najrasprostranjenijim hladnovodnim, zlatnim, ribicama, na malo drugačiji način! Članak se temelji uglavnom na našim vlastitim iskustvima s ovim krasnim stvorenjima, te saznanjima koja smo stekli čitajući mnoštvo tekstova iz knjiga ili s interneta. Iako nismo baš objektivni, jer ih neizmjerno volimo, mišljenja smo da su te ribice često neopravdano zanemarene kod “ozbiljnih” akvarista.

Ostali ih pak, ne shvaćaju onako ozbiljno koliko je to nužno da bi bile i ostale zdrave, lijepe i dugovječne, kakve po prirodi jesu. Ljudi ih prečesto drže u neprimjerenim uvjetima, u kojekakvim nemogućim kuglama i premalenim akvarijima, bez filtriranja vode, s «dekoracijom» od groznih dvoraca, lubanja i aviona. Čine to misleći da im čine dobro. Zlatne se ribice daruju često djeci da bi prestala gnjaviti roditelje da im nabave nekog ljubimca, misleći da će time ta dječja želja zadovoljiti. Tada ribica ubrzo završi u klozetu - ugine od jada, nebrige, pretjeranog hranjenja, nečiste vode i koječega. Sve je to posljedica uobičajene slike o ribicama kao kućnim ljubimcima, potaknuta (katastrofalno lošim) reklamnim kampanjama, pa i crtićima, gdje je stereotip zlatna ribica u nekakvoj nemogućoj kugli, s dvorcem u sredini, školjkom (morskom!) i umjetnom biljem koja zauzme pola volumena vode… Takav se prikaz, nažalost, može naći i u ozbiljnim edicijama koje se bave čak i zaštitom prirode. Zlatne su ribice ustvari prekrasne životinjice, čak u nekim slučajevima i zahtjevnije za držanje od većine toplovodnih ribica. Potrebno ih je poštivati i dati im uvjete u kojima će biti sretne. Nužan im je dovoljno velik akvarij s puno biljaka koje će one uglavnom vrlo uspješno uništavati, ali i uživati u njima. Taj je minimalni akvarij, po većini uobičajenih standarda, veličine 30 l vode po ribici, ili uz vrlo jaki filtar i puno biljaka, 20 l po ribici. Naše je iskustvo međutim, da je potreban puno veći akvarij. Pogotovo ako imate „klasičnu“ zlatnu ribicu – tada je upravo nužno odrasloj ribici osigurati minimalno 40 – 50 l vode. Naime, u roku dvije godine, ukoliko joj uvjeti u akvariju odgovaraju, narast će i do nevjerojatnih 30-ak cm! Neophodna im je pravilna i raznovrsna ishrana, vitamini, i puno, beskrajno puno ljubavi. To su malena bića koja će uzvratiti svaku pažnju koju im date sa svojim malim ali intenzivnim životima i karakterima stvorit će vrlo aktivnu zajednicu koja se može promatrati satima...Ukratko, prekrasna stvorenja koja zaslužuju puno bolji tretman nego ga dobivaju.

Zlatna ribica, ili Carrasius auratus, latinski je naziv skupine više različitih varijanti ribica istog genetskog materijala. Neke se varijante toliko razlikuju da mnogi misle da se radi o potpuno različitim vrstama, a ne istoj ribici. Razlikuju se uglavnom po obliku tijela i peraja. Sustavnim odgajanjem i stabiliziranjem pojedine varijacije ribice se razlikuju i karakterom, potrebama za idealnim uvjetima u akvariju ili jezercu gdje će živjeti, životnim vijekom i veličinom. U Kini i Japanu, koji su najveći "dizajneri" starih i novih tipova zlatnih ribica, priznaje se čak do 300 različitih varijeteta. Naravno, te su razlike toliko profinjene da samo najiskusniji uzgajivači i hobisti mogu razlikovati pojedine finese. Veliki proizvođač novih tipova zlatnih ribica je i SAD. Često su ti tipovi ili varijeteti dovedeni gotovo do karikature; ružni mali mučenici koji plutaju po vodi i pitaju se zašto su uopće na ovom svijetu. Primjerice, to su ribice s očima postavljenim na napuhane vrećice veličine balona – što su veći ti baloni, riba je “bolja”, očnih zjenica okrenutih samo prema gore, s napuhnutim trbusima, s malenim repovima tako da ribica uopće ne može plivati, ili toliko velikim repovima da opet zapinje gdje god se okrene. Takav uzgoj jednostavno je mučenje životinja i trebao bi, po našem mišljenju, biti zabranjen, jer to je već bezobrazno eksperimentiranje i arogantno poigravanje životom pa makar to bio život jedne «obične malene ribe». Zato nikako ne preporučamo nabavljanje i držanje tih varijeteta. U Europi je Velika Britanija najveće tržište za akvaristiku općenito, a naročito za «hladnovodnu» akvaristiku. Ondje je i vrlo aktivan uzgoj novih varijacija. Tamo se održavaju najcjenjenija europska natjecanja zlatnih ribica. Europski standardi za ocjenjivanje zlatnih ribica uglavnom se pridržavaju čvrsto formiranih standarda važećih u Velikoj Britaniji. Neki tipovi zlatnih ribica još nemaju usvojene službene standarde u Europi. Prilikom ocjenjivanja njihove kvalitete koriste se važeći standardi za ribice sličnog ili istog tipa. Ti su tipovi zlatnih ribica navedeni zbog njihove sve veće prisutnosti i omiljenosti na europskom, pa i hrvatskom tržištu. Naravno, nemamo ovdje namjeru potaknuti natjecanja i stroga ocjenjivanja zlatnih ribica, već samo navesti neke karakteristike koje će pomoći prepoznavanju kvalitetnije i zdravije ribice. Naravno, najvažnije je prilikom procjenjivanja kvalitete ribice obratiti pažnju na njeno zdravlje. Svoje će zdravlje ribica prvenstveno pokazivati veselim i znatiželjnim plivanjem, sjajnom bojom (ili mat kod crnog teleskopa), ljuskama koje lijepo i jednolično liježu po tijelu, cjelovitim i raširenim perajama, sjajnim očima…

Zlatne se ribice mogu podijeliti (vrlo uvjetno rečeno) na nekoliko tipova:
- jednostavne, s jednostrukim repom, jednostrukom podrepnom i leđnom perajom i ostalim perajama u paru – klasični karas, komet, šubunkin, wakin, jikin...
- ribice s lepezastim ili razdvojenim repovima – pajčolanka, oranda, teleskopi, globeeye, leptirić, perlica...
- ribice bez leđne peraje – riba jaje, fenix, lavlja glava, ranchu, celesta, pompon, bubble eye...
- novi tipovi – tosakin, ryukin, man-yu

Najuobičajeniji je oblik zlatne ribice, kod nas zvani “klasični karas”, “zlatni šaran“, ili jednostavno, zlatna ribica. Taj je varijetet najbliži izvornoj divljoj varijaciji, samo intenzivnijih jačih boja. Njihov je divlji predak boje našeg domaćeg šarana, sivkasto-zelenkasto-smeđ, dok su uzgojeni šarančići potpuno bijeli, šareni, crveno-bijeli, ili zlatni, pa čak potpuno i intenzivno crveni. Ukoliko je višebojan, mora imati simetričan uzorak šara na oba boka. Glavna im je karakteristika, osim jednostavnog, gotovo idealnog tijela “klasične” ribe, jednostruki, lijepo razvijeni rep te dugačka i bogata leđna peraja. Narastu do 30 cm duljine. Po našem iskustvu mužjaci se razlikuju od ženki po veličini peraja, naročito repnih i imaju malu, jedva zamjetnu grbu iznad glavice, odnosno, kad ih se gleda s boka, imaju malo zakrivljenu, a ne jednoličnu liniju leđa. Kad spolno sazriju, muški primjerci na škržnim poklopcima dobiju bijele točkice i počnu ganjati ženke po akvariju, gurajući ih u stražnjicu da bi izbacile jajašca koja će onda brzo oploditi. Znaju biti i vrlo grubi. Tako je nekad potrebno ženku izdvojiti iz akvarija dok se mužjaci smire, da je ne bi potpuno iscrpili (čak i ubili). Uobičajeno, prilično su smirena karaktera, dobroćudne i lako se pripitome. Mogu naučiti neke “trikove”, naravno, samo kad i ako to njima odgovara – jedu iz ruke, vole grickati ruku na koju su navikli, i jako su znatiželjne! Zamijetili smo i da jako vole ”slušati“ glazbu (vjerojatno reagiraju na vibracije). Čak imaju ”profinjeni“ ukus – vidljivo uživaju u smirujućoj i ritmičnoj klasičnoj glazbi. Oblik karasa s posebno izduženim repom izuzetno atraktivna izgleda naziva se i “sarasa komet”, odnosno “zvijezda repatica”. Taj joj naziv idealno opisuje izgled – izduženo i elegantno tijelo, skladne peraje i prekrasan, bogati dugački rep.

Odrasla ženka karas s bebicom – mješankom karasa i pajčolanke – beba je naslijedila
debeljuškasti trbuščić pajčolanke i jednostruki repić karasa.


Odrasli primjerak mužjaka kometa i ženkice klasičnog karasa, mužjak ima veliki
izduženi rep poput kometa

Odrasli karasi – mužjak, donji desno, s dvije ženkice


alt

Mladi dvobojni karas (još nije spolno zreo)

alt

Zlatni i bijeli karas


Varijetet zvan “šubunkin” ustvari je klasični šareni karas s crnim točkicama i/ili sivkasto-plavim šarama. Često ima prekrasne, bogate, dugačke jednostruke repove. Ostale su im karakteristike identične klasičnim karasima. Karakterom je nešto življi i vedriji nego klasični varijetet. Jako se voli naganjati po akvariju, igrati se biljkama (glavna mu je preokupacija čupanje biljaka iz podloge), igrati i gnjaviti ostale ribice u akvariju, ne iz zločestoće ili agresivnosti, već iz veselja. Takvi živahni, a relativno veliki primjerci često naprave i štetu u akvariju, sve isprevrću i ispremeću. No, toliko su simpatični da im se to ne može zamjeriti! Najsimpatičnije je kad se “udruže” s ostalim ribama u akvariju i formiraju malu društvenu zajednicu. Obično su onda oni kolovođe i dominantni u grupi štetočina, naročito mužjaci; pravi mali-veliki kauboji! Temperatura vode u kojoj se karasi najbolje osjećaju je 18 – 22 (čak do 25) C, iako toleriraju i više temperature. Međutim, povišene temperature im ubrzavaju metabolizam i bitno skraćuju životni vijek. Obični karas ili zlatni šaran, kao najbliži izvornoj ribici, ne samo što može narasti najveći, nego i najdulje živi – za neke se primjerke zna da su živjeli i oko 30 godina.

alt

Mužjak šubunkin


alt

Ženka šubunkina

U novije vrijeme na našem se tržištu pojavljuju i još neke varijacije, poput «bristolskog plavog šubunkina», wakina, jikina. Bristolskog šubunkina uzgojili su u Velikoj Britaniji. Izrazito je lijepa i atraktivna riba vesela karaktera poput svojih «klasičnih» rođaka. Wakin i jikin su japanski varijeteti klasične zlatne ribice, no malo rascijepljenog (dvostrukog) repića, jako vesela karaktera i vrlo su atraktivni. Naročito je simpatičan «jikin» ili pjetlić zbog svojih intenzivno crvenih peraja, repića i usana te intenzivno bijela tijela i načina plivanja poput malenog pijetla.

Standardne mjere klasičnog karasa su da mu rep kad je raširen ne smije biti viši od 1,25 visine tijela, niti dulji od 0,3 duljine tijela. Peraje i krajevi repa moraju biti blago zaobljeni. Kod kometa rep će biti dulji od 0,75 duljine tijela, špicast na kraju, kao i peraje, a gornji režanj repa može biti i dulji od donjeg. Naročito je lijep bristolski plavi šubunkin kojemu su omjeri duljine repa i tijela slični kao u kometa, ali je rep jako zaobljen, gotovo srcolik. Takva ribica nema svoju varijaciju kao jednobojna, već je isključivo šarena s crnim točkicama.


altklasični karas

altkomet

altwakin

altjikin - pjetlić




Zlatna ribica okruglastog tijela i bogatih svih dvostrukih (osim leđne) peraja i repa, varijetet je kojeg kod nas najčešće srećemo pod imenom “pajčolanka”. Postoji njezin varijetet i s crnim točkicama i mrljicama, poput šubunkin karasa kojeg se na tržištu nalazi pod nazivom “kaliko” ili «calico». Pajčolanke negdje nazivaju i «ribica s repom poput koprene». To je malo veselo stvorenje prilično nespretno kod plivanja, naročito ako ima veliki i bogati rep koji u pravilu teško “nosi” debeljuškasto loptasto tijelo. Jako su simpatične i vrlo se brzo uvuku vlasnicima pod kožu. Mogu se lako pripitomiti i vesele se svakoj pažnji koju dobiju. Jako se vole maziti; uživaju kad ih češkate po trbuščiću, poput mačkica. Potrebne su im nešto više temperature vode nego karasima. Preporučamo da u akvariju budu dominantne (iako se s karasima dobro slažu) i da sve u akvariju bude njima podređeno – od nešto više temperature (dakle, od 20 do 25 stupnjeva) do mekših biljaka i nježnijih oblika dekoracije. Pajčolanke mogu narasti relativno velike, čak do 15 i 20 cm i dosta dugo žive ako im se pruži njega koju traže.

alt

Zlatna ženka pajčolanke s bebom

alt

Šarene mlade pajčolanke, vjerojatni mužjak je desni

alt

Šareni mužjak pajčolanke

alt

Bijela mlada pajčolanka (rep se još nije u potpunosti razvio)

alt

Zlatna mlada pajčolanka

Varijetet koji je jako omiljen kod kupaca i često ga srećemo u našim pet-shopovima je “teleskop”. U pravilu je po standardu jednobojna, crne mat boje, debeljuškasta (poput pajčolanki), u pravilu s iznimno bogatim dvostrukim repom, izraženim pordepićem (analnim perajama) i izbuljenim očima. Postoji i varijacija koju se naziva «teleskop-panda» koja je poput pande crno-bijela. Teleskopi su izuzetno inteligentni, dragi i mogu se potpuno pripitomiti. Toliko da čak “sjednu” na ruku i maze se. Da jedu iz ruke, to je gotovo normalno, naravno, pod uvjetom da se s njima redovito bavite i ne radite nagle pokrete po akvariju. Veliki su cirkusanti, imitiraju druge ribe u kretnjama, poput majmunčića, uživaju kad im se obraća posebna pozornost. Prilično su nespretni plivači, ustvari plivaju tako da više izgleda da se gegaju. Nažalost jako su osjetljivi. Traže nešto višu temperaturu, čak i 25 do 27 stupnjeva, izuzetno čistu vodu i po našem iskustvu najbolje bi ih bilo držati u akvariju kao jedinu vrstu (ne miješajući ih s ostalim varijetetima zlatnih ribica, pa čak ni s ostalim vrstama ribica, osim možda čistačima). Naime, tako im je najlakše osigurati idealne uvjete za život. Dosta često može se desiti da promijene boju, odnosno da izblijede. Tako pande pobijele, crne postanu bakrenaste ili čak zlatne. To nije ništa zabrinjavajuće već je znak da ribica nije iz “čistolinijskog” uzgoja. Najvažnije je da ribica ostaje zdrava i vesela i ta je promjena pigmentacije u stvari samo estetske prirode. Naše je iskustvo s teleskopima žalosno. U početku bavljenja hladnovodnim ribicama imali smo nekoliko teleskopa, a jako malo iskustva. Razmazili smo ih i pripitomili. No nismo u potpunosti poznavali njihove potrebe i nismo znali kako im osigurati idealne uvjete za dug život. Sve su potpuno neobjašnjivo uginule unatoč velikom trudu i konzultacijama na sve strane (od kolega akvarista do veterinara koji se bave ribama). Do danas nismo uspjeli otkriti uzrok bolesti i uginuća. Od tada je naša preporuka: nabavite ih, to su beskrajno drage i mile ribice, ali samo i isključivo pod uvjetom da budu jedine u akvariju, tako da njima bude sve podređeno. Tada one postaju ljubimci u pravom smislu riječi.

alt

Mladi znatiželjni mužjak teleskop

alt

Odrasla beskrajno pitoma ženka teleskopa

alt

Mlada teleskop – panda

alt

Šareni teleskop – naša mala “rotvajlerica” – bila je dežurni cirkusant u akvariju

Zlatne ribice dvostrukih peraja i repa, pajčolanka, oranda, teleskop, globeeye, leptirić, perlica ribice su vrlo sličnih osnovnih karakteristika. To su, uz debeljuškasto i loptasto tijelo, dvostruke peraje, bogati dvostruki rep, jednostruka lijepo razvijena leđna peraja, i boje poput karasa – od metalnih jednobojnih i višebojnih (sa simetričnim uzorkom na oba boka), kaliko šarenih poput šubunkina, do mat, uglavnom crnih, teleskopa. U tu skupinu spada i oranda, ribica koju se vrlo često miješa s «lavljom glavom», ali za razliku od lavlje glave, ova ima bogatu i lijepo razvijenu leđnu peraju. Inače, na glavi ima kapicu malinastog oblika za koju se preporuča da prekrije cijelo lice.

altpajčolanka

altoranda

altteleskop

altglobeeye (po nama neprihvatljiv oblik, jer ribica ne vidi plivati pravilno, i ima velike poteškoće pri hranjenju)

altleptirić (jako lijepa, nešto izduženijeg tijela od pajčolanke)


Vrlo je čest, i dosta omiljen varijetet ”lionhead“, “lavlja glava”. Oblikom tijela, peraja i repa vrlo su slične pajčolanki, ali bez leđne peraje, s nakupinom tkiva na glavi poput kapice. Ustvari, to je umjetno stvorena izraslina koju u američkoj literaturi čak smatraju kancerogenom. To nikako ne znači da su ribice bolesne. Dapače, hibrid je prilično stabilan, a ribice su u pravilu zdrave, vesele i mogu narasti prilično velike, čak do 20 cm. Najvažnije je kod njih da su inteligentne i lako se pripitomljuju. U odnosu na klasičnu zlatnu ribicu žive kraće (kako literatura kaže oko 10 godina). Tako dugo živjet će samo u velikom akvariju s izuzetno čistom vodom. Mogu naučiti jesti iz ruke. Malo su slabiji plivači pa ih se ne preporučuje stavljati u akvarij s aktivnijim ribicama. U Kini ih se rado daruje djeci jer se vjeruje da donose sreću, hrabrost i uspjeh. Priznajemo, nismo ljubitelji ove varijacije, iako je dosta omiljena. Nekako nam ta nakupina na licu i glavi djeluje zastrašujuće. No, o ukusima nećemo raspravljati.

altLavlja glava

Zlatne ribice bez leđnih peraja u pravilu nemaju razvijene standarde u Europi, ali se procjenjuju po pravilima za pajčolanke i slične ribice. Kod varijacije «lavlja glava» nabubrena kapica mora biti dobro razvijena i čim više pokriva lice, ribica se smatra kvalitetnijom (hmmm...). Boje su im u pravilu metalne, jednobojne ili dvobojne, a mogu biti i kaliko, poput šubunkina.

altribica jaje (dražesno malo stvorenje vrlo nespretno u plivanju zbog nedostatka leđne peraje)

altlavlja glava (varijetet «ranchu» se razlikuje od nje samo po jače izraženim ljuskama, poput «perlice» i zaobljenijem tijelu)

altcelesta

altbubble eye

(po našem mišljenju dva potpuno neprihvatljiva varijeteta – možda smo sentimentalni, ali ne volimo gledati ribice kako se muče prilikom hranjenja i plivanja, sudaranja s predmetima u akvariju...)


Česte su u našim trgovinama “crvenkapice” (nekad ih znaju nazivati “crvenokapim orandama”). Verzija je to ili pajčolanke (ako ima leđnu peraju), ili «ribice jajeta, fenixa, maruka» (ako nema leđnu peraju) ali isključivo bijele boje tijela, uvijek s crvenom mrljom na glavi. Ta mrlja zna biti blago ispupčena, no ne tako jako kao kod lavljih glava. Može varirati u veličini, od točkice do gotovo potpuno crvene glave. Kod nas su najčešće crvenkapice koje nemaju uopće ili imaju jako slabo ispupčenu kapicu. U SAD-u se više cijene crvenkapice s izraženijom ispupčenom crvenom mrljom. Po našem iskustvu to su mnogo mirnije i nježnije ribice nego klasični karasi, pa bismo ih preporučili držati zasebno od tih malenih divljaka. Mogu se držati zajedno s ostalim mirnijim varijetetima. Svakako ih ne bismo stavljali u vanjsko jezerce bez obzira što se to često preporučuje. Ustvari, za svaki neobičan hibrid zlatne ribice vrijedi ista stvar - osjetljivije su nego jednostavna varijanta, teže plivaju, trebaju nešto višu temperaturu i jako čistu vodu (dok je obična zlatica tu mnogo manje zahtjevna), ali jako su inteligentne i umiljate.

Noviji varijeteti zlatnih ribica koji se polako i stidljivo pojavljuju na našem tržištu su «ryukin», «tosakin», «man-yu», prelijepe japanske, odnosno kineske ribice u čijem je nastajanju i odgoju očito postojao samo jedan cilj – «stvoriti» lijepu ribicu. «Ryukin» i «tosakin» su vrlo slične ribice, samo s malo različitim kutom tijela i repa ribice. Okruglaste su s jako izraženim ljuskama, blagom grbom na leđima (naročito izraženom kod mužjaka) koja u nekih primjeraka poprima karikaturalne oblike (možda bi trebalo paziti kod odabira na to?). Kineski varijetet «man yu», što na kineskom jednostavno znači «lijepa ribica», «ljepotica», kratko rečeno jest jednostavno lijepa ribica – skladnog odnosa tijela i peraja, lijepog kretanja, blagog izraza lica.

altryukin

alttosakin

altman yu

U ovom članku svakako treba napomenuti da zlatne ribice i lijep biljni akvarij nikako ne idu zajedno. S time se treba pomiriti. Gotovo nema akvarijske biljke koju one neće ili pojesti s velikim veseljem, ili barem iščupati iz podloge. Ta se šteta može bitno smanjiti posebnom biljnom prehranom, dakle, gotovom hranom koja u sebi sadrži relativno veliki postotak algi. Svakako je potrebno uz čim raznovrsniju gotovu hranu redovito davati i prirodnu biljnu hranu. Preporučamo poparene listove salate, špinata, blitve, kuhani zgnječeni grašak, ili mrkvu (od mrkve imaju jako lijepu boju). Nakon hranjenja prirodnom hranom dobro je, ako postoji mogućnost, barem pola sata pojačati protok filtra. Svakako postoje i biljke koju ove ”male koze i ovce“ ne uspijevaju tako lako uništiti; poput anubiasa, nekih vrsta echinodorusa sa tvrđim lišćem, bambusa (vrsta dracene koja jedno vrijeme može rasti i u vodi) ili čvršćih varijeteta aponogetona. Ipak, sve će biljke vrlo brzo, a navedene kad-tad, pokleknuti pred tim šarmantnim tamaniteljima svega zelenoga. Također je potrebno paziti na podlogu. Ona nikako ne smije biti od pijeska ili šljunka s uglatim bridovima jer zlatne imaju običaj napuniti usta kamenčićima, otplivati par zamaha perajom i s puno oduševljenja pljucnuti kamenčiće van, na koga i na što stignu. To im je igra, oblik hranjenja, pa nekad i puko gnjavljenje ostalih mirnijih članova akvarija (poput čistača). Kad to rade, u šali kažemo da spremaju kuću – točnije rade nered... i u tome uživaju. Svakako treba obratiti pažnju na dekorativne panjeve i kamenje. Zlatne su velike znatiželjne babe, odnosno, jednostavno moraju gurnuti svoje znatiželjne glavice i gdje treba i gdje ne treba. Ako postoje mjesta u akvariju gdje bi se mogle zaglaviti, zaštitite ih nekom mrežicom. Ljudi se često vesele kako se malene provlače kroz rupe u kamenju. Jednog se dana malena – velika zaglavi, a vlasnika nema kod kuće... Naravno, o posljedicama nećemo... Dakle, jako pazite što stavljate u akvarij! Granu će jako voljeti grickati, kad narastu i preokretati. Veliko kamenje će im često služiti kao mjesto za počinak. Zato preporučamo oblo kamenje koje ste provjerili je li pogodnog sastava i grane koje neće biti tako lako prevrnuti. S obzirom da vole puno jesti stvaraju puno otpada. Tako je potrebno u akvariju osigurati i maksimalnu moguću filtraciju. Definitivno su za to najbolji vanjski filtri s dobrim protokom, uz redovito mijenjanje vode najmanje svaka dva tjedna i to oko 20 % vode. Prilikom tog mijenjanja potrebno je temeljito usisati što više nečistoće s podloge. Također treba biti spreman češće kontrolirati filtarski materijal (u odnosu na akvarije s uobičajenim tropskim ribicama). Naravno, pri toj kontroli filtarski materijal nikako ne treba temeljito prati, već samo isprati fizičke nečistoće kojih se puno nakupilo.

Zaključak

Zlatne su ribice, u svim svojim oblicima prekrasna bića koja će godinama biti zahvalni kućni ljubimci. Svaka od njih ima svoju osobnost, od mirnih i staloženih “dobrica”, do veselih i neobuzdanih “divljaka”. Svi su oni veliki-mali žderonje te treba paziti da se ne prežderavaju (toliko vole jesti da mogu uginuti ukoliko ih se nekontrolirano hrani). Jednom kad se nauče na vlasnika ili ruku koja ih hrani, uvijek će ga prepoznati i jednako mu se veseliti. Čak su sposobne tu osobu razlikovati među ostalim članovima ”svoje“ obitelji.
Naše ribice točno znaju kad je vrijeme hranjenju (iako žicaju cijeli dan) i kad babymum stane u blizinu akvarija postroje se kao vojnici i žicaju s izrazom lica kao da pet godina nisu dobile hranu. A kad se u ruci pojavi kutijica s hranom, nastane opće veselje! Kad su trbuščići puni, tada je red za maženje... To su najljepši trenuci s njima – kad malo biće s potpunim povjerenjem nasloni se na vašu ruku i u njoj se odmara (neko bi rekao : «prase malo, preživa!»). Nama su nenadoknadivi i uz njih uvijek zaboravljamo sve brige ovog svijeta.
Ukratko, najjednostavniji je recept za njihovo držanje: ljubav + ljubav + ljubav + beskonačno puno strpljenja. Tada imamo sretne, vesele i zdrave ribice!

alt

Share

Tko je online?

Imamo 53 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5