U rodu Tropheus nalaze se sljedeće vrste:
annectens Boulenger, 1900
brichardi Nelissen and Thys van den Audenaerde, 1975
duboisi Marlier, 1959
moorii Boulenger, 1898
Postoji nekoliko podjela Tropheusa (od kojih je najnovija po linijama, nastala DNA analizama ), iako je uglavnom još uvijek prevladavajuća gornja podjela po kojoj je Tropheus moorii ciklid koji se javlja u najviše varijeteta i po tom pitanju nije mu ravan nijedan ciklid, a najbliža po toj karakteristici mu je vrsta Maylandia zebra iz jezera Malawi.
U akvaristici se je vrsta Tropheus morii našla već 1939 godine u Hamburškom akvariju, a zbog nepoznavanja kemizma vode, prvi se je Tropheus izmrijestio u akvariju tek krajem 60-ih godina prošlog stoljeća i to vrsta Tropheus duboisi.
Eto toliko o zanimljivostima, a sad pogledajmo Tropheus-e u akvaristici.
U posljednje vrijeme čitam po forumu da tropheusi mogu opstati i u paru, što može biti, ali priča se nekako više svodi na to da se tropheusi drže u jatu od 10-tak ili više primjerka. Grupa ima veliki značaj kod tropheusa, naime u prirodnim staništima se Tropheusi uvijek zadržavaju u velikim grupama i tako jaki progone svakog uljeza iz njihovog područja. Recimo ja sam pronašao informaciju da se mogu držati u grupi od minimalno 4 primjerka, od kojih jedan treba biti mužjak, a ostali ženke.
Tropheusi vole velike akvarije (čim veći to bolji), a također treba naglasiti da je vrsta koju bi trebalo držati samu u akvariju ukoliko nismo upoznati ili se nismo dovoljno potrudili da saznamo nešto o genealogiji. Zašto?
Ako imamo u akvariju različite geografske varijetete ,a u tim varijetetima nema dovoljno ženki, može doći do hibridizacije ukoliko se radi o vrstama koje se mogu križati. Mužjaci Tropheusa su 365 dana spremni za mrijest i kao takvi samo gledaju ima li koja ženka spremna za mrijest, bez obzira kojeg je varijeteta ili vrste.
T.duboisi
Dok kod vrste Tropheus duboisi i Tropheus moorii možemo imati u takvim grupama više mužjaka, kod vrsta T.annectens i T.brichardi to nam ne smije pasti ni na kraj pameti, jer je kod njih jedan mužjak pravilo, sve ostale dominantni mužjak «ubija».
Što se društva tiče, više – manje se pisalo kako bi Tropheusi najbolje bilo držati same u akvariju, ali brižljivo studirajući literaturu pronašao sam da su takozvani goby ciklidi iz roda Eretmodus ,Tanganicodus ili Spathodus jako dobri sustanari tropheusima, a ujedno su i jako zanimljivi ciklidi, jako slični svojim precima.....morskim ribama. Ti ciklidi žive u turbulentnoj okolini, pa bi trebali i u akvariju podesiti neko strujanje vode. Algojedi su, a u malim akvarijima se drže u triju (mužjak i ženke),a u većem, od oko 600l ih se može držati u grupi. Jedini bi problem mogla predstavljati nabavka ovih riba
Tropheusi i ishrana su težak posao za akvariste jer su Tropheusi kao algojedi su jako osetljivi na nepravilnu ishranu, pa po tom pitanju akvarist stvarno treba voditi brigu, jer pravilna ishrana je između ostalog preduvjet da se ženka pripremi za mrijest. U tom pogledu spirulina je najbolja, a dobra je hrana su i Cyclopsi, Mysisi , a Artemiju te goveđe srce i tubifekse zaboravite. Te ciklide valja hraniti jedan put dnevno, a ostalu hranu će naći na kamenju u oblici alga.
Naime Tropheusi su vrlo visoko specijalizirani algojedi i preporuka iz literature (Ad Konings:Tanganyika cichlids in their natural habitat) je da se u akvariju, u nekom kutu gdje ima kamenja, stavi neka jača lampa ili kako bi se tamo počele razvijati alge, koje bi služile tropheusima kao dopunska ishrana, a akvarist ih tad hrani samo jednom dnevno. U prirodi Tropheusi kljucaju cijeli dan po kamenju ,tražeči alge i negdje sam pročitao informaciju da prilikom jednog hranjenja Tropheusi (ili ostali ciklidi) u akvariju dobiju više hrane nego u prirodi tokom čitavog dana. To je također jedan od razloga zašto su ciklidi u akvariju i do 30 % veći od svojih vršnjaka u prirodi.
Neki autori također navode da sterilan akvarij, znači bez algi, jako loše djeluje na ciklide.
Ako dođe do mrijesta ženka obično nosi 25 dana, a pošto su ustonoše nema neke pretjerane brige oko mlađi . Tu možemo povući usporedbu sa Malawi ciklidima.No i još je jedna bitna karakteristika slična sa Malawi ciklidima - nikad nemojte u već oformljeno jato ubacivati nove Tropheuse. Ako već to uradite, rješenje koje bi moglo spasiti nove ciklide je ponovno dekoriranje akvarija.
Kad se priča o dekoraciji tu nema neke filozofije, na fini pijesak se stavi par kamenja kako bi služili kao markeri teritorija, a mogu se staviti i neke biljke, recimo valisnerija.
Naročito treba voditi i brigu o vodi, koja mora biti konstantnih parametara, a ti su:
temperatura :26 stupnjeva
ph 9-9.4 (treba se poslužiti buferima) , tvrda voda, kojoj treba dodavati preparate koji su nekako adekvatni prirodnom sastavu vode (Seachem Cichlid lake salt, recimo)
Eto, toliko o osnovama,ja se nadam da će ovaj kratak članak nekome poslužiti kao početna točka u držanju i uzgoju Trpheusa, a naravno kasnije će se obogaćivati i sa osobnim iskustvom akvarista ciklidaša.
Slike: Njofra
Forum