1- Spirogira, Ulothrix, Calothrix, Lemanea, Oedogonimu; 2- Stigeoclonium; 3- Cladophora; 4- Compsopogon; 5- Batrachospermum;
Većina zelenih alga (oko 90%) živi u slatkoj vodi. Obuhvaćaju vrste od mikroskopski malenih jednostaničnih oblika (pokretni i nepokretni) do višestaničnih kolonija, ali i nerazgranjene ili razgranjene nitaste oblike, kao i alge složenije građe, koje vanjskim likom – jer im je steljka često nalik na list – donekle podsjećaju na više biljke (npr. morska salata Ulva lactuca).
Kloroplasti zelenih alga izrazito su zeleni (klorofili "a" i "b" nisu maskirani karotenima, luteinom i drugim ksantofilima), a kao proizvod asimilacije, odnosno rezervni materijal, nastaje škrob (a dijelom i prilične količine ulja).
Neke vrste zelenih alga su crvene boje (hematokrom), npr. Chlamydomonas nivalis – "crveni snijeg" ili Haematococcus pluvialis – crvene kišne lokve.
 |
 |
Stanična stjenka zelenih alga sastoji se pretežno od celuloze (često s vanjskim pektinskim. ljepljivim slojem koji se rasluzi). Neke imaju i primitivno oko, većinom crvenu očnu pjegu (stigma), pa su fototaksiene. Nalazimo ih posvuda, u snijegu i ledu Arktika i visokih planina, na kamenju, drveću, potocima, termalnim vrelima. Neke su uzročnici bolesti kod ljudi – dermatitis i alergija (Chlorococcum, Scenedesmus i Chlorela – česta u kućnoj prašini).
Poznajemo oko 10 000 vrsta zelenih alga (razvrstane u redove Volvococales, Chlorococcales, Ulotrichales, Cladophorales, Chaetophorales, Oedogoniales, Conjugales, Charales i morske Siphonales), a me?u njima nalazimo i vrste s razvijenim spolnim organima. Vrste koje nisu sklone spolnom životu razmnožavaju se vegetativno (zoospore, aplanospore, autospore ili akinete).
I dok neke zelene alge žive samo u čistim i bistrim, oligotrofnim vodama, druge obožavaju vode bogate fosfatima, nitratima i amonijakom (eutrofne vode), a mogu se pojaviti u tako velikim masama da voda postane posve zelena – "zelena voda".
1- ZELENA VODA
Fenomen "zelene vode" u akvariju posljedica je brzog razmnožavanja ("cvjetanja") jednostaničnih zelenih alga (kao što su Chlorella, Chlamydomonas, Closterium, Cosmarium) i nekih višestaničnih slobodno lebdećih kolonijalnih oblika zelenih alga (Volvox, Scenedesmus, Pandorina, Pediastrium). Ove alge su bezopasne i obično nestaju kad se u akvariju uspostavi biološka ravnoteža.
 |
 |
- U zelenoj vodi mogu procvjetati i neke vrste zlatnih i žutozelenih alga (a ponekad i cijanobakterije), kao i dinoflagelati.
Chlamydomonas je jednostanični fitoplankton, od kojeg su se razvile sve ostale zelene alge. Kuglastog je oblika (promjera 5 do 10 mikrona). Često je omotan svijetlim, tankim i neuobičajenim omotačem (sličan želatini) koji se sastoji samo od glikoproteina, za razliku od stanične stjenke velikog broja ostalih alga (sadrže i polisaharide). Fotokasiean je i pliva, pomoću dva biča, u određenom smjeru, obično prema svjetlu. Fotoreceptorni pigment u očnoj pjegi je rodopsin, univerzalni vidni pigment kod životinja. Prilikom fototaksije brzina kretanja hlamidomonasa iznosi oko 100 - 400 mikrometara u sekundi. Organske hranjive tvari pospješuju njihov razvoj, pa ih djelomice nalazimo u eutrofnim vodama. Neke su vrste hematokromom obojene crveno. Kod roda Chlamydomonas nalazimo prve početke seksualnosti.
Centar intenzivne proizvodnje škroba nalazi se u pirenoidu (okrugla ili ovalna struktura unutar kloroplasta). U nedostatku nitrata i fosfata proizvode se samo jednostavni, lako topljivi šećeri.
- pirenoid ima sposobnost vezivanja CO2 jer sadrži enzim RuBisCO, koji katalizira reakciju u ciklusu fotosintetske redukcije ugljika.
Chlorella (najrasprostranjenija alga na Zemlji) i Chlorococcum su okruglasti jednostanični oblici zelenih alga bez bičeva.
Jednostanične zelene alge iz roda Desmidiaceae nalazimo naročito u kiselim vodama (moevarama). Pokazuju veliko bogatstvo oblika: Closterium – polumjeseeaste, Cosmarium – kolaeia, Micrasterias – zvjezdice
 |
 |
 |
 |
Na jednostanične vrste nadovezuju se vrste čiji predstavnici tvore kolonije (svaka stanica je neovisna od susjedne i može se samostalno razmnožavati), primjerice: 4 stanice povezane u vrpcu (Oltmannsiella), ili 4 –16 stanica u plosnatu ploeicu (Gonium, Pediastrum), odnosno kuglu (Pandorina, Volvox) ili mrežicu (Hydrodictyon).
- Broj stanica u koloniji Pediastruma svojstven je za određenu vrstu, a zbog čvrste stanične stjenke (silicij i kalcij su značajne komponente, vidi strelicu) nalazimo ga i među fosilima. Vrste roda Pediastrum obrazuju nepravilne, pločaste i radijalne kolonije, a vrlo su česte, posebno u slatkim vodama obogaćenim hranjivim materijama.
Kod Volvoxa više tisuća stanica (čak do 20 000) čine šuplju kuglu ispunjenu sluzi, a vidljiva je golim okom jer ima promjer od 0.5 - 1.5 mm. Svaka stanica ima dva biča, očnu pjegu i kloroplast, a stanice su u koloniji povezane protoplazmatskim trakama. Samo dio stanica služi rasplodu, a većina služi za fotosintezu i pokretanje, pa volvox više ne smatramo kolonijom, nego višestaničnom jedinkom. Bespolno razmnožavanje: relativno velika stanica (gonidijum) se dijeli uzdužno, nastaje okrugla kolonija-kaer (sastoji od malih stanica), koja se, kada se raspadne roditeljska kolonija, oslobađa.
 |
Vodenu mrežicu (Hydodyction utriculatum) ne nalazimo u “zelenoj vodi”, ali pripada skupini jednostaničnih zelenih alga kolonijalnog oblika – pojedinačne stanice su cilindrične i duge do 1 cm; na svakom kraju su povezane s druge dvije stanice spojene u obliku zvijezde, a one međusobno spojene tvore višestaničnu vrečastu tvorevinu oblika šuplje mreže s mnogo očica.
 |
 |
KAKO SE RJEŠITI "ZELENE VODE" ?
Nemoguće je jednoznačno odrediti uzrok pojave "zelene vode" (ali i ostalih neželjenih alga) u akvariju. Obično je riječ o nesretnoj kombinaciji nekoliko čimbenika koji poremete biološku ravnotežu: previše svjetla ili riba, a premalo biljaka; manjak nekog od makro i/ili mikroelementa pa biljke usporeno rastu (u vodi raste koncetracija nitrata i/ili fosfata); poremećaj u radu biološkog filtera (dovoljne su tek neznatne količine amonijaka pa da voda pozeleni) ...
- ako cvjetaju kod svjetla jačeg od 0,5W/l (u akvariju s dosta biljaka to je rijetkost) znači da biljkama nešto nedostaje - dodati tekuće gnojivo ili tablete (ovisno od vrste biljaka u akvariju), i/ili povećati koncetraciju CO2 u vodi;
- ako cvjetaju kod svjetla jačeg od 0,5W/l (u akvariju s malo biljaka, bez CO2 i s normalnom koncentracijom nitrata i fosfata) – smanjiti intenzitet ili trajanje osvjetljenja.
Tek kad uspostavimo biološku ravnotežu u akvariju (uz malo strpljenja, potrebno je i redovno održavati higijenu akvarija) ove će alge nestati, jednako misteriozno kako su i došle. Velika promjena vode (50%), pojačano filtriranje (dijatomski filter) ili UV-sterilizator samo će privremeno zaustaviti cvjetanje alga. Vodenbuhe (Daphnia) i praživotinje (ameba, papueica), poput pravih vegetarijanaca, obožavaju "zelenu vodu".
 |
Jednostanična zelena alga Closterium i dio nitaste zelene alge u papučici (Paramecium).
 |
 |
2- "TOČKASTE ALGE"
Na staklu ili akrilu nalazimo kolonije jednostaničnih zelenih alga u obliku finog zelenog sloja/biofilma (Chlorella, Chlamydomonas ...), i svjetlozelenih okruglastih tankih pločica ili točkica – tzv. "točkaste alge"(Pediastrum, Scenedesmus, Pandorina ...).
 |
Čvrsto su prilijepljene za podlogu, a sa stakla ih skidamo struganjem (magnet, žilet, plastična kartica). Obrišemo li staklo sintetskom vatom onda višak ovih alga uklanjamo i iz akvarija. "Točkaste alge" su normalna pojava, a ako se prebrzo ne razmnožavaju, indikator su biološke ravnoteže (dobra akvarijska voda). Na gornje tri fotografije vidimo "točkaste alge" (pet mjeseci stare!), i nitaste, nerazgranjene zelene alge (na staklu su i dijatomeje, ali ih ne vidimo golim okom). Akvarij je osvjetljen s 1W/l, relevantni parametri vode su optimalni, CO2 reaktor, 26oC, a biljke (Rotala, Micranthemum, Eleocharis, Lysimachia i dr.) dobro rastu. Ostalih vrsta alga (vidljivih golim okom) nema.